1.       POTPUNA NEGACIJA I SKLJUČIVANJE ANTROPOZOFSKE DUHOVNE ZNANOSTI KROZ „NEOANTROPOZOFIJU“

2.       PSIHOZOFIJA RUDOLFA STEINERA

3.       UČENJE O DUŠI SAMUELA AUN WEORA

4.       PRIMJERI PRAKTIČNE GNOSTIKE

5.       MEDIJUMSKO ZAPRIMANJE ZNANJA

6.       ANTIKRĆANSKO UČENJE U ODORI KRŠĆANSTVA

7.       TEORIJA O VANZEMALJCIMA

8.       NEPOŠTIVANJE ANTROPOZOFIJE I DJELA RUDOLFA STEINERA

9.       APEL PREDSTAVNICIMA NEOGNOSTIČKOG UČENJA

1.       POTPUNA NEGACIJA I SKLJUČIVANJE ANTROPOZOFSKE DUHOVNE ZNANOSTI KROZ

„NEOANTROPOZOFIJU“

Zbog općeg nedostatka logičkog mišljenja, te silne žudnje za brzim  duhovnim napretkom, danas i Antropozofskoj duhovnoj znanosti prijeti dekadencija kroz „duhovnu obnovu“ revidiranim doktrinama i duhovnim tehnikama drevnih kultura. Tako i „Antropozofsko Društvo Slovenije“ „osuvremenjuje“ antropozofsku duhovnu znanost neo-gnostikom Kolumbijca Viktora Manuela Gomez Rodrigeza (6.3.1917-24.12.1977.) koji je sebe nakon navodne „duhovne transformacije“ prozvao Samuel Aun Weor.1  Smatrajući antropozofiju pukom teorijom i potpuno nepraktičnom, stoga i nepotrebnom za dosezanje viših stupnjeva svijesti, „Antropozofsko Društvo Slovenije“, pod vodstvom Lea Trojara, „osuvremenjuju“ antropozofiju „injekcijom“ „praktične gnostike“,   pa   antropozofija   magično   nestaje,   a   u   odori   „neoantropozofije“   pojavljuje   se

„neognostika“ Samuela Aun Weora s tehnikama seksualne magije, astralne projekcije i oslobađanja od misli, kao glavnih sredstava dosezanja „viših“ stanja svijesti. Dakle, ovdje se ne radi o nikakvom osuvremenjavanju antropozofije, koja je dovoljno suvremena za duhovni razvoj primjeren današnjoj svijesti čovječanstva. Zbog odbijanja korištenja razumsko-prosudbenih sposobnosti, ne prepoznaje se ovaj suvremeni put i priključuje se starim duhovnim pravcima, urušavajući time i osobnu svijest.

Svaka je kulturna epoha imala svoj zadatak i odgovarajuće duhovne tehnike za razvoj svijesti. Tako znamo, da se razumsko mišljenje razvilo tek u Starogrčkoj kulturi, te da su stari Grci bili prvi u povijesti čovječanstva koji su imali povjerenje u svoje mišljenje, na temelju kojeg se razvila i filozofija. Aristotel je zasnovao logiku mišljenja i umjetnost prosuđivanja, čime je postavio temelje duhovnoj znanosti. U današnje vrijeme, ove misaono-prosudbene sposobnosti prolaze daljnjom evolucijom, uz ispravno njegovanje duhovne znanosti.

Steiner je često govorio o potrebi transformacije uobičajenog svakodnevnog mišljenja u jedan razvijeniji oblik mišljenja, kojeg je nazvao kreativno-praktičnim, živim ili eterskim mišljenjem kojim se može istraživati duhovnu stvarnost. Zbog participacije osjećajnog života u ovom naprednom mišljenju, nazivao ga je i osjećajnim mišljenjem. Njegovim usvajanjem dolazi do proširenja svijesti i stjecanja suvremene vidovitosti. Starim tehnikama duhovnog razvoja, urušava se suvremenu svijest i vraća na staru vidovitost koja vezuje čovjeka uz osjetilno-materijalni svijet. Čovječanstvo je trebalo ući u materijalni bitak kako bi stekli slobodu duhovno-moralnog stvaralaštva. Upravo će nas ova suvremena vidovitost osloboditi materijalnog bitka i povezati s bićima duhovno-moralnih svjetova s kojima ćemo u budućnosti surađivati u daljnjem vođenju evolucije čovječanstva.

Dakle, antropozofskoj duhovnoj znanosti nije potrebna nikakva praktična nadopuna, jer ona je potpuno praktična, ne samo u vanjskoj stvarnosti, kroz niz antropozofskih inicijativa, već je praktična i u postizanju viših stupnjeva svijesti. Ona je utemeljena na razvoju suvremenih, razumsko- spoznajnih sposobnosti, s time da je put spoznaje ujedno i duhovni put razvoja duhovnog učenika. Do duhovno-znanstvene spoznaje se dolazi stupnjevito i metodološki, kroz materijalnu, imaginativnu, inspirativnu i intuitivnu spoznaju. Školovanje se sastoji od pripreme, u kojoj razvijamo duševna i duhovna osjetila, prosvjetljenja, kojim se u nama pali duhovno svjetlo, te posvećenja, kojim počinje svjesno ophođenje s višim duhovnim bićima.

Za stjecanje duhovno-znanstvene spoznaje treba svjesno ovladati dvjema stvarnostima: osjetilnom i duhovnom stvarnošću. Sistematskim, temeljitim i egzaktnim promatranjem pojavnog svijeta, probijamo vanjski prag i doživljavamo duhovne kvalitete osjetilne stvarnosti. Iskrenim i beskompromisnim suočavanjem sa samim sobom sagledavamo, sređujemo i jačamo duševni život te postižemo samospoznaju. Svakim uspješnim sagledavanjem vanjskog svijeta razvijamo individualnu snagu i unaprjeđujemo sebe, dok svakim uspješnim sagledavanjem sebe mijenjamo svoj odnos naspram vanjskog svijeta, mijenjajući time i sami svijet. Spoznajom unutarnje i vanjske stvarnosti stječemo potpunu kontrolu nad svojim životom i u stanju smo voditi potpuno svjestan i sređen misaono-predodžbeni život.

1  http://www.antropozofija.org/articles/
pg/Neoantropozofija.html

(29.01.2015)

 

Prije nego što krenemo na proučavanje neo-gnostike, koja se javlja u ruhu „Neo- antropozofije“, najprije bih predočila „psihozofiju“ R. Steinera, kako bi je mogli usporediti sa psihologijom Samuela Aun Weora koju on osobno naziva i „seksologijom“. Moram naglasiti, da sve ovo govorim u osobno ime, kao netko u čijim osnovama života i praktičnog rada već 35 godina stoji antropozofska duhovna znanost. S obzirom da sam legalno završila dva terapijska antropozofska studija, smatram se dovoljno stručnom za prezentaciju  „psihozofije“ koja stoji  u  osnovama svih antropozofskih, praktično-medicinskih, terapijskih i umjetničkih studija, ali i procjene neodgovarajućih psihologija za duhovni razvoj. Moram naglasiti, da psihologija nije nikakva teorija, već moralni čin kojim se određuje pogled na svijet i odnos čovjeka naspram sebe i okolnog svijeta. Svaka neispravna psihologija onemogućuje stvarnu spoznaju sebe, spoznaju svog životnog zadatka i uopće smisla svog života. Upravo je ovo cilj protivničkih duhovnih snaga koje kroz medijumstvo plasiraju dekadentne psihologije.

2.       PSIHOZOFIJA RUDOLFA STEINERA

Rudolf Steiner je početkom dvadesetog stoljeća vrlo jasno okarakterizirao duševne procese i njihovu povezanost s tjelesnom organizacijom. Tako, prema Steineru, duševni život čovjeka čine misaoni, pojmovno-predodžbeni procesi, osjećajni život i voljni impulsi, što povezuje s tri osnovna organska sustava: živčano-osjetilnim, ritmičkim i probavno-udovnim sustavom. Tjelesna osnova osjetilnom opažanju i pojmovno-predodžbenom životu je u živčano-osjetilnom sustavu. Osim centralnog živčanog sustava, s mozgom i leđnom moždinom, tu je i periferni živčani sustav sa senzornim živčanim sustavom i sustavom osjetila. U osnovama osjećajnog života se nalazi ritmički sustav s plućima, srcem i krvotokom, kao centrom svih ritmičkih disajno-cirkulatornih procesa koji se odvijaju u organizmu. Duša se u osjećanju oslanja na ritam disanja i cirkulaciju krvi, kao što se u predočavanju oslanja na živčano-senzorne procese. Područje volje, kao treće duševno područje, u vezi je s probavnim sustavom i svim probavnim procesima, od apsorpcije hrane kroz stjenke crijeva do njenog zaprimanja u krv. Budući da mišići, kao dio udova, zauzimaju dosta mjesta u probavnom procesu sagorijevanja, Steiner govori o „probavno-udovnom sustavu“. Time je očita i njegova povezanost s voljom koja se udovima provodi u djelo.

Ova se tri organska sustava međusobno prožimaju, pa u svakom od njih djeluju i ostala dva procesa. Međutim, oni su nešto slabije zastupljeni od glavnog procesa. Punu svijest imamo jedino u procesu opažanja i struktuiranja predodžbi. Svojih osjećaja smo polusvjesni, isto kao i procesa disanja, te na oba procesa možemo utjecati samo do izvjesnih granica. Volja i probava se odvijaju potpuno nesvjesno. Iako od voljnih impulsa nešto i osjećamo, volju običnom sviješću ne možemo pojmiti.

Posebnu ulogu u svemu ima krv, koja cirkulirajući organizmom povezuje organske sustave, pa je možemo smatrati i četvrtim organskim sustavom. Fizički izraz krvi, u kojem se izražava čovjekova Ja, pronalazimo u uspravnom držanju čovjeka. I kao što krv ujedinjuje sve organske sustave, tako i čovjekov individualitet ili čovjekovo Ja, ujedinjuje sva tri duševna procesa u kojima se objavljuju mišljenje, osjećanje i volja. Ova je duhovna jezgra duše u vezi sa samosvijesti koja se rađa oko druge godine, kad postajemo svjesni sebe i osjetimo samostalnost u odnosu na okolni svijet.2 Na samosvijesti počiva zemaljsko mišljenje povezano s mozgom kao centrom fizičkog tijela. (Prikaz 1.)

2   Rođenje samosvijesti vezano je uz doživljaj buđenja vlastita individualiteta bez čega nema zdravog razvoja. Dok smo sebe do tada doživljavali u trećem licu, rođenjem samosvijesti počinjemo sebe doživljavati u sebi i govoriti sebi „Ja“. U slučaju autizma ovim se iskustvom ne prolazi, te se sebi i dalje obraća u trećem licu.

Prikaz 1: Povezanost duševnog života s organskim sustavima, tjelesnim, duševnim i duhovnim procesima

MIŠLJENJE	OSJEĆANJE	HTIJENJE	JA povezuje i ujedinjuje duševne procese mišljenja, osjećanja i htijenja
Živčano-osjetilni sustav: Centr.živč.sustav: Mozak, leđna moždina Perif.živč.sustav: Senzorni živci Sustav osjetila	Ritmički sustav: Pluća, srce, krvotok	Probavno-udovni sustav: Prob. organi i žlijezde Mišićno-koštani sustav Reprodukcijski organi	Sustav krvnih sudova i cirkulacija krvi
Osjetilno-opažajni, pojmovno-predodžbeni i spoznajni procesi	Disajno-cirkulatorni procesi	Probavni, motorički i reprodukcijski procesi	Krv povezuje i ujedinjuje organske sustave
Budna dnevna svijest	Svijest u snovima	Svijest u spavanju bez snova	Uvećana budna Ja-svijest

Također i naše Ja možemo predstaviti kao trostruko biće, i to kao svakodnevno Ja, niže Ja ili dvojnik, te Više Ja ili istinsko biće čovjeka. Jedan dio našeg Ja dozvoljava da ga inspiriraju i vode ideali i istinske vrijednosti, dok se drugi dio mora suočiti s požudnom prirodom svog bića, sa svojim nedostacima i slabostima. Odnose između ova tri člana slikovito možemo prikazati na slijedeći način: (prikaz 2)

VIŠE JA

Svijetli dio osobnosti, naše istinsko biće

Individualna slika naših mogućnosti, naši ideali, životne vrijednosti, težnje i ciljevi

SVAKODNEVNO JA U RAZVOJU

Borba oko samorealizacije kroz samoobrazovanje

U razračunavanju sa socijalnom okolinom i ulaganjem napora u rješavanju napetosti između svjetla i tame ono teži uspostavljanju veze s višim Ja

NIŽE JA

Tamni dio osobnosti, dvojnik ili „quazi osobnost“

Biće kojeg smo svojim djelima i propustima u ranijim životima sami stvorili, to su naši nedostaci, slabosti,

požude, strasti i nemoralne težnje, to su naše mišljenje, osjećanje i htijenje koji ne odgovaraju stvarnosti

3.       UČENJE O DUŠI SAMUELA AUN WEORA

Prema  vlastitim  izjavama,  Viktor  Manuel  Gomez  Rodrigez  je  već  u  svojoj  23  godini

„razotkrio  tajnu  seksualnosti“,  smatrajući  je  „kamenom  temeljcem“  svih  svjetskih  religija.  Ovo

„revolucionarno“ otkriće je objavio 1950. pod imenom „Aun Weor“, u svojim knjigama „Savršen brak“ i „Vrata za ulaz u inicijaciju“, u kojima objašnjava „seksualnu transmutaciju“, “bijelu tantru“ i

„ezoternu inicijaciju“, što je okolina u to vrijeme smatrala nemoralnim i pornografskim, te je 1952. bio četiri dana u zatvoru optužen za „kriminal liječenja bolesnih“. Navode, međutim, nisam uzela iz ovih knjiga, već iz jednog predavanja o duši S. A. Weora, te iz navoda s Wikipedije.3

Ovo učenje počinje s tvrdnjom S. A. Weora, da čovjek uopće nije ljudsko biće, već intelektualno-racionalna životinja s 97% uspavanom sviješću. Prema njemu, svi mi imamo besmrtnu dušu, ali je još ne posjedujemo kao ni stvarni individualitet. Naša duša putuje mliječnom stazom kroz galaksiju, i ako je želimo posjedovati, moramo se riješiti „psihičkih agregata“, u protivnom je gubimo. Pod  psihičkim  agregatima  smatra  „nepoželjne  psihičke  elemenata  Ja“,  koje  naziva  i  „živućim

3    http://gnosticteachings.org/the-teachings-of-gnosis/lectures-by-samael-aun-weor/140-about-the-soul.html

(29.01.2015),

http://en.wikipedia.org/wiki/
Samael_Aun_Weor

 (29.01.2015)

personifikacijama vlastitih grešaka“, a opisuje ih kao „mnoštvo samostalnih Ja koji se bore za prevlast, pa kad bilo koji od njih pobijedi mi mijenjamo mišljenje“.4 Centri ovih agregata se nalaze u mozgu i ima ih sveukupno tri: intelektualan, emotivan i instinktivno-seksualno praktičan, a u vezi su s cerebralnim, simpatičkim i parasimpatičkim živčanim sustavom. O članovima ljudske duše, mišljenju, osjećanju i volji, uopće ne govori kao o duševnim članovima, već ih smatra trima modifikacijama seksualne energije, i povezuje ih s navedenim centrima u mozgu i tri živčana sustava, te s demonom mišljenja, demonom želja i demonom zle volje, pa iz svega skupa možemo izgraditi slijedeću sliku ljudske duše, iako je tako ne oslovljava: (prikaz 3)

Modifikacija seksualne energije s pripadajućim demonima	Centri intelektualne životinje povezani s modifikacijama seks. en.	Dio mozga s kojim su centri u vezi
Mišljenje (demon mišljenja)	Intelektualan	Cerebralni
Osjećanje (demon želja)	Emotivan	Simpatički
Volja (demon zle volje)	Instinktivno-seksualno praktičan	Parasimpatički

Dakle, sveg ovog se moramo osloboditi, a oslobađamo se kroz „psihološku“ ili „mističnu smrt“, što je prema S. A. Weoru, u vezi sa seksualnim misterijem gnostičkog kršćanstva, s tantrom i učenjem Velikog bijelog Bratstva. Dakle, seksualna magija predstavlja osnovno sredstvo preobrazbe

„seksualne energije“ (dakle i duševnih članova) u viša stanja svijesti, pri čemu se „agregati požude, egoizma i ponosa pretvaraju u čednost (čistoću), altruizam (Kristcentrizam) i poniznost, pa se iz galaksije u nas može spustiti naša duša“. Sve ovo, S. A. Weor povezuje s „Tajnim učenjem Krista“ koje je Krist usmeno prenosio svojim učenicima.

Odmah moram reći, da se ovdje radi o jednom potpuno kaotično predstavljenom učenju o duši koje ni u kom dijelu ne odgovara stvarnosti. Kao prvo, čovjekov individualitet (Ja) je identificiran s duševnim članovima i predstavljen kao mnoštvo individualnih Ja (psihičkih agregata) kojih se treba riješiti. Kao drugo, mišljenje, osjećanje i volja, kao tri osnovna člana ljudske duše, smatraju se modifikacijama seksualne energije, a budući da je duša identificirana s individualitetom, sve skupa dospijeva u područje seksualnosti, ali se kao takvo ne povezuje s probavno-duhovnim sustavom, već sa živčano-osjetilnim sustavom. Slika čovjeka, koja proizlazi iz ove „revolucionarne“ psihologije/seksologije je slijedeća:

1.)  Čovjek nije ljudsko biće

2.)  Čovjek ne posjeduje individualitet niti dušu

3.)  Jedino što posjeduje su „psihički agregati“ s mnoštvom zaraćenih individualnih Ja i demona mišljenja, osjećanja i volje, kojih se svakako treba riješiti.

Upravo opisano, predstavlja ustvari „dvojnika“ ili “niže Ja“, pa možemo reći, da je u ovom učenju „zemaljski čovjek“ potpuno identificiran s „dvojnikom“, dok se „duhovno biće čovjeka“ još uvijek nalazi u kozmosu. U ovoj slici čovjeka nedostaje ono osnovno, što bi ove dvije krajnosti povezalo, a to je naše „Svakodnevno Ja“ utemeljeno na razumsko-prosudbenim sposobnostima. S obzirom da je ono jedino, koje kroz preobrazbu dvojnika može doći do višeg sebstva, očito je da ovdje nema niti stvarne preobrazbe, kao ni stvarnog dosezanja istinskog bića. Ovdje se postiže jedna quazi „samorealizacija“, pri kojoj se čovjek identificira s „Višim Ja“, kao što se ranije identificirao s

„Nižim Ja“. S obzirom da nije došlo do stvarne preobrazbe duševnog života, ovakvi ljudi se zbog identifikacije s višim „Ja“ osjećaju „savršenima“, imaju idealnu sliku o sebi i smatraju se svjetlosnim bićima koja ukazuju čovječanstvu put ka budućnosti. Iako misle da su već postigli sve čemu teže, čim se suoče s onima koji ne dijele iste poglede na svijet, i ne primjećuju njihovo „savršenstvo“, tu počinju stvarni konflikti s okolinom.

4  S obzirom da je doktrina o mnoštvu ega S. A. Weora identična učenju G. I. Gurdjieffa i njegova učenika P. D. Ouspensky, bio je jedan od razloga zašto je S. A. Weor optuživan za plagijat, na što je on odgovario da G. I. Gurdjieff nije autor te doktrine, već da ona originalno proizlazi iz Egipta i Tibetanskog učenja.

4.       PRIMJERI PRAKTIČNE GNOSTIKE

A sada ću navesti dva primjera „praktične gnostike“, prvi primjer ukazuje na način kako se stječe gnostičku svijest, što pronalazimo na stranicama „Galaksije“ i „Antropozofskog društva Slovenije“,5 dok drugi primjer ukazuje na liječenje „Okultnom medicinom i praktičnom magijom“ takozvanom „elementoterapijom“.6

U temeljima gnostičke prakse stoji već naprijed spomenuta doktrina postojanja mnoštva pojedinačnih Ja, kao nepoželjnih i nepotrebnih psihičkih elemenata „lažne osobnosti“, kojih se treba osloboditi kako bi došli do svog stvarnog bića. Sve ono što je u vezi s našim slabostima, greškama, propustima i slično, neognostičari nazivaju „psihološkom prljavštinom“, čega se u „procesu sagorijevanja“ rješavamo, isto kao i „lažne osobnosti“. Prema navodima, zbog „neusklađenosti psihičkih funkcija“, može tijekom procesa doći i do „prividnog pogoršanja zdravstvenog stanja“, te je važno imati duhovno vodstvo. Pri radu se koristi i hipnoza, kao „efektivno sredstvo eliminacije naših slabosti“, a o svemu tome se šuti i ne diskutira „zbog očuvanja intimnosti svog identiteta“.

Cilj neognostičke prakse je pretvoriti „civilizacijsku svijest“ u „gnostičku svijest“, s time da je neognosticima potpuno jasno da je civilizacijska svijest zasnovana na logičnom mišljenju i analitičko-prosudbenim sposobnostima. Međutim, ove suvremene ljudske sposobnosti neognostici smatraju „psihološkim teretom koji zatvara ljudsku svijest i onemogućuje nadosjetilna iskustva“. Uz negaciju analitičko-prosudbenih sposobnosti, u paketu ide i negacija svih proteklih iskustava, kao i težnja životu u „sadašnjem trenutku“. Ovo je tipična „matrica“ svih „New Age“ duhovnih struja, u što se želi ugurati i duhovnu znanost R. Steinera.

Antropozofski put duhovnog razvoja je upravo suprotan od školovanja neognostika. To je potpuno suvremeni put kojim u današnjoj civilizaciji treba ići. Svi psiholozi, psihijatri, biografi i karmalozi, koji se koriste jasnim sagledavanjem psihološke problematike u radu s pacijentima, rade na suvremeni način u skladu sa zahtjevima vremena. Bilo kakvo zadiranje u podsvijest, kroz hipnozu, magiju i slično, predstavlja u današnje vrijeme duhovno nelegalne radnje čime se sprječava i osobni razvoj.

Antropozofski način rada na sebi  uključuje beskompromisno sagledavanje ovog našeg sjenovitog bića, koji je u vezi s učinjenim greškama u prošlosti, s našim slabostima i nedostacima. Ovo se sagledava vrlo objektivno, suvremenim analitičko-prosudbenim sposobnostima uz pomno razrađenu metodologiju rada na osobnoj biografiji i karmičkoj dijagnostici. U karmičkom radu se pažnja usmjerava na „dvojnika“, bez kojeg ne bi imali mogućnost osobnog razvoja. Tek njegovom transformacijom i našim usklađenjem s okolinom dolazi do preobrazbe duševnog života i postupne socijalizacije.

Što se tiče „elementoterapije“, koju S. A. Weor naziva „umjetnošću manipulacije biljnim elementarnim bićima“, također i „umjetnošću prirode u zajedništvu s Bogom“, te „službom u hramu Božanske majke“ ili „Majke prirode“, zasnovano je na istoj psihologiji i principima koji se koriste u neognostičkom duhovnom radu. Kao što se pri duhovnom radu ne sagledavaju uzroci psihološke problematike, već ih se kao „psihološku prljavštinu“ likvidira, tako se ni pri liječenju ne sagledavaju uzroci bolesti, već se bolest nasilno odstranjuje, magijskim zadiranjem u podsvijest bez sudjelovanja vlastita Ja.

5  http://www.galaksija.com/metafizika/
prakticnagnostika.htm

       (24.02.2015)

http://www.antropozofija.org/articles/pg/
Prakticna%20gnostika.html

 (24.02.2015), Iz knjige Lea Trojara:

„Sporočilo človeštvu na razcepu poti“

6  http://www.vopus.org/sr/gnoza/prakticna-gnoza-imeditacija/elementoterapija.html        (24.02.2015)

Ovdje dodirujemo misterij koji je u vezi s uzrokom nastanka bolesti. Iako se bolest danas uglavnom gleda kao nešto negativno, čega se što prije treba riješiti, ispravno ćemo se naspram bolesti postaviti, vidimo li uzrok bolesti u neispravnom odnosu naspram sebe i okoline. Proces bolesti se uglavnom odvija na nesvjesnom nivou i u vezi je „dvojnikom“ koji uzrokuje neusklađenost s događanjima u okolini. Ono što nas čini asocijalnima i vodi bolesti, su naši iluzorni obrasci mišljenja, osjećanja i htijenja. Tek njihovim objektivnim i iskrenim sagledavanjem i usklađivanjem s objektivnom stvarnosti, dolazi do osobnog rasta i izlječenja bolesti.

Jasno je da bez „samokritične konfrontacije sa samim sobom“ nema ni osobnog razvoja niti socijalizacije koji stoje u osnovama zdravlja. Odstranjivanjem fizičkih posljedica bolesti, bez spoznaje njenih uzroka, bolest se ne liječi već potiskuje, pa zbog izostanka snage individualnog Ja ona nastavlja razarati imunološki sustav. Glavni uzrok nevolja je u nama, pa treba promijeniti sebe i svoj stav naspram svijeta. Dakako, ovo se postiže tek razumijevanjem sebe i svijeta, kao i strogom samodisciplinom, koji moraju stajati u osnovama suvremenog duhovnog razvoja. U protivnom, ne samo da postajemo sredstvom manipulacije nižih duhovnih bića, već ozbiljno dovodimo u pitanje i ljudsku evoluciju. Budući da se, zbog eliminacije individualiteta i zaustavljanja duhovnog razvoja komplicira sudbina, ovo u konačnici može rezultirati još težom bolešću i nezavidno teškom sudbinom. Kroz suvremeni duhovni rad na sebi, dolazi do samoizliječenja i duhovnog napretka.

5.       MEDIJUMSKO ZAPRIMANJE ZNANJA

Iako je medijumsko zaprimanje duhovnog znanja, zvano još i „channeling“, danas vrlo popularno u „New Age“ krugovima, radi se o jednom neadekvatnom prodoru u duhovni svijet, kad se u našu svijest manipulativno upliću duhovna bića opozicijske struje čovječanstva, prosljeđujući neistinita duhovna znanja. Problem je u tome, što nam se ovakva znanja mogu učiniti istinitima, ukoliko nismo upoznati sa stvarnim znanjem utemeljenim na jasnim zakonima logike. Ako se kroz određenu psihologiju i duhovne tehnike odstranjuju ljudsko Ja i „dvojnik“, i zapostavljaju duševne funkcije mišljenja, osjećanja i volje, onda ova neistinita znanja nije moguće procijeniti, što je  i namjera duhovnih bića koja ih kroz medijumstvo prosljeđuju. Oni to čine s određenim ciljem, ne samo da zatome ljudsku svijet, već oni žele kompletno zaustaviti ljudsku evoluciju. Oruđe pronalaze u ljudima koji se na putu u duhovni svijet ne koriste razumsko-prosudbenim sposobnostima.

Iz biografije Viktora Manuela Gomez Rodrigeza je vidljivo da je u razdoblju između 1930./1950. živio neko vrijeme u Sierra Nevadi de Santa Marta u sjevernoj Columbiji s urođeničkim plemenom,  gdje  je  prema  vlastitim  izjavama,  doživio  „prosvjetljenje“  i  susreo  se  sa  svojim

„unutarnjim bićem“ ili „Atmanom“ po imenu „Aun Weor“, nakon čega je pod tim imenom podučavao i publicirao knjige, među kojima se nalaze i navedene knjige s „učenjem o duši“. S time je jasno pokazao, da nije on taj koji podučava i piše, već ono biće čije ime nosi, što nedvojbeno ukazuje na medijumstvo.

Prema navodima, on je 1954. primio još jednu inicijaciju, koja prema njegovoj doktrini predstavlja početak inkarnacije „Logosa“ unutar duše, kojeg naziva i „Samael“. Od tada sebe naziva

„Samael Aun Weor“, što prema njegovim izjavama znači „Ljudska duša“ ili „Maitreya Buddha“. Na upit učenika što to znači, objasnio je, da on poput „kozmičkog poštara“ samo prosljeđuje poruke svog

„unutarnjeg  bića“-  Maitreye  Buddhe,  kojeg  se,  prema  njegovim  navodima,  stječe  pri  svakoj

„kršćanskoj inicijaciji“ i „samorealizaciji“. Iako Samael Aun Weora učenici smatraju velikim posvećenikom i avatarom „Novog doba“, radi se o velikoj iluziji, budući da prenosi lažna znanja, do kojih dolazi isključivo kroz medijumstvo, u kojem se eliminira astralna i Ja-svijest, utemeljena na razumsko-prosudbenim sposobnostima, pa nije u stanju razlučiti istinu od neistine.

Da  se  u medijumstvu  ne stječe  ispravni  pojam o  stvarnom  duhovnom  svijetu,  i  da  ne upoznajemo bića viših duhovnih hijerarhija koja vode svjetsku evoluciju, poznato je iz niza predavanja

R. Steinera. Tako, u predavanju „Kakvo značenje ima čovjekov okultni razvoj za njegove ovoje i njegovo Ja“, Steiner jasno navodi, da se neodgovarajućim duhovnim tehnikama neispravno ulazi u duhovni  svijet  i  da  se  pri  tom  upoznaju  samo  dekadenta  duhovna  bića  koja  nam  se  lažno

predstavljaju višim duhovnim hijerarhijama. Naglašava, kako prema ovim bićima stječemo u medijumstvu „jednu naročitu ljubav i sklonost, pa nam se opisi duhovnog svijeta mogu učiniti izuzetno lijepima, iako su odvratni i grozni“.7

Također i u knjizi „Apokalipsa i rad svećenika“ R. Steiner objašnjava, da u medijumstvu potpadamo pod nemoralni utjecaj dekadentnih duhovnih bića, zbog čega su iskrivljene i naše duhovne objave. Kako im ne bi postali mediji, Steiner savjetuje, da još u fizičkoj egzistenciji moramo naučiti razlikovati dobra od zlih bića, jer ovo nije lako razlučiti kad nepripremljeni uđemo u duhovni svijet, s obzirom „da je u njemu sve drugačije od onoga što susrećemo u fizičkom svijetu“. Za ovo treba imati „posebne duševne predispozicije“ koje se stječu na duhovno-znanstvenom putu školovanja.8

Iz biografije Samuela Aun Weora, također je vidljivo, da ga je nakon drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine, podučavao njemački neo-gnostik Heinrich Arnold Krumm-Heller (15.4.1876.- 19.4.1949, koji se u vrijeme studija okultizma, gnosticizma i spiritizma upoznao i s radovima H. P. Blavatsky. Također je vidljivo, da je u Meksiku osnovao Germanski imperijalistički red „Society of the Iron Cross“, da je poznavao Alistera Crowley-a i bio pod velikim utjecajem njegovih mističnih koncepata, te da je simpatizirao Njemački fašizam i podupirao Hitlera. Nije za zanemariti, da je Samuel Aun Weor, svom prvom sinu, iz kratkog braka s Sa Sarom Duenos, dao ime „Imperator“, ukazujući na usku povezanost s idealima svog učitelja.9

6.       ANTIKRĆANSKO UČENJE U ODORI KRŠĆANSTVA

S obzirom da Samuel Aun Weor o Kristu govori kako je bio inkarniran, ne samo u Isusu, već i u Buddhi, Mohamedu, Krishni, Ivanu Kristitelju, kao i u mnogim drugima, očito je da ne poznaje jedinstvenu ulogu Krista i žrtvu koju je kroz „Golgotski misterij“ podnio za čovječanstvo, pa je jasno da ni njegove inicijacije nisu kršćanske kao što nas u to uvjerava.

Ovo je ujedno jedan tipičan stav unutar „New Age pokreta“, koji se počeo njegovati na

samom početku djelovanja „Teozofskog društva“, a koji je u vezi s ponovnim dolaskom „Krista- spasitelja“ kao najveće iluzije suvremenog doba. U „Teozofskom društvu“ je još tada bilo pokušaja nominacije Krishnamurtija za budućeg nosioca Maitreye-Buddhe, predstavljenog kao „Krista“, čega se Krishnamurti kasnije sam odrekao. Riječima samog Steinera: „Od 1906. počeli su se u Društvu, na čije vođenje nisam imao ni najmanje utjecaja, pojavljivati događaji  koji  su podsjećali  na  spiritističke izopačenosti zbog kojih sam stalno morao  naglašavati da  dio Društva  koji  se nalazi pod  mojim rukovodstvom nema s time apsolutno nikakve veze. Te su pojave dostigle svoj vrhunac kada se za jednog indijskog dječaka počelo tvrditi da je on osoba u koju će Krist stupiti u novi zemaljski život. Za širenje ove besmislice osnovano je u Teozofskom društvu posebno društvo pod nazivom „Order of the Star in the East“. Meni i mojim prijateljima iz njemačke sekcije bilo je sasvim nemoguće učlaniti se u ovaj red kako je to priželjkivala predsjednica Teozofskog društva Annie Besant. Budući da to nismo mogli učiniti, bili smo isključeni iz Teozofskog društva, što nas je prisililo na osnivanje Antropozofskog društva.“ Po osnivanju „Antropozofskog društva“, Steiner je najvažnijim zadatkom smatrao prepoznavanje ovih lažnih učenja kojima se nastojalo spriječiti širenje učenja stvarnog Krista koji se od 1899. nalazi u eterskoj sferi Zemlje. Moć razlikovanja stvarne duhovnosti, u čijim se osnovama nalazi duhovna znanost, od duhovnosti „okultnog materijalizma“, kao jedne potpuno materijalističke duhovnosti, predstavlja veliko iskušenje današnjem čovječanstvu.

7  R. Steiner: „Welche Bedeutung hat die okkulte Entwicklung des Menschen fur seine Hüllen-Physischen Leib, Ätherleib, Astralleib, und sien Selbst“, GA 145/24.03.1913;

8R. Steiner: „Apokalipse und pristerwirken“, 18 Vorträge über christlich-reiligöse Wirken, GA 346, R. Steiner

Verlag, Dornach.

9  http://en.wikipedia.org/wiki/Arnold_Krumm-Heller   

(7.02.1915.)

7.       TEORIJA O VANZEMALJCIMA

Iz učenja Samuela Aun Weora je vidljivo, da bića koja mu prosljeđuju iskrivljena duhovna znanja, gaje jednu izrazitu mržnju prema čovječanstvu i Zemlji. Ova mržnja se iskazuje u medijumskom posredovanju životinjske slike čovjeka, te Zemlje kao „greške Bogova“, što možemo pronaći u njegovom predavanju s navodne „Konferencije o vanzemaljcima“, održane 1977. godine.10 Samuel Aun Weor je, prema vlastitim izjavama, na ovoj konferenciji htio „raskrinkati neke uobičajene mitove o živim bićima s drugih planeta“. Tu ponovo prikazuje čovjeka kao potpuno neljudsko biće, a vanzemaljce kao jedina bića koja posjeduju ljudskost. U ovom se očituje sva perverzija ovog učenja i iluzije koje učenici Samuela Aun Weora gaje o vanzemaljcima, kao divnim i plemenitim bićima, koja će kad se na Zemlji dogodi katastrofa, skupljati po gradovima neke pogodne ljude, koji će preživjeti katastrofu, odvoditi ih na svoj planet, križati ih sa svojom vrstom i vraćati ih na Zemlju, čime će spasiti ljudsku evoluciju.

Na  samom  početku  predavanja  o  vanzemaljcima  iznosi  se  jedna  pretpostavka  kao

„nepobitna objektivna činjenica“ u koju svakako treba vjerovati. Naime, navodi se kako je apsurdno

misliti da je naš svijet, kao minijaturno zrno pijeska u beskrajnom prostoru, jedino pogodan za život. Na ovu pretpostavku se samovoljno nadograđuje „objektivna činjenica“, da je mnogostrukost svjetova „golema realnost“, a kao „dokaz“ navode Camillea Flammariona „koji iza toga već duže vremena stoji“, te „engleske službe koji to više ne osporavaju i kažu da leteći tanjuri postoje, da njima upravljaju vanzemaljci, da se radi o ljudima čija je civilizacija mnogo milijuna godina ispred naše, a pošto mi zemljani to ne možemo shvatiti, radije o njima ne razmišljamo i pokušajmo izgraditi vlastite brodove za osvajanje beskonačnosti.“ Nemamo podatak gdje su to tajne engleske službe objavile, a Camille Flammarion je francuski znanstvenik i astronom (1842-1925) koji se oduševljavao Darwinom, spiritizmom i medijumstvom, bio je član „Teozofskog društva“, a njegove „revolucionarne teorije o kozmosu“ proizlaze iz metafizičkih koncepata tog vremena i bile su velika inspiracija za „Science Fiction“.11

Dakle, iza svega ovoga stoje neo-antropozofi, ali ne i antropozofska duhovna znanost. Kao prvo, Darwinova „Teorija prirodnog porijekla čovjeka“ je nanijela veliku štetu čovječanstvu, jer čovjek nije nastao od majmuna, već ono što čovjek u svojoj biti uistinu jest je duhovno-božanskog porijekla, a to je individualno Ja. Nastavak Darwinove teorije, u još grubljoj formi dolazi do izražaja u „učenju o duši“ S. A . Weora, gdje je čovjek predstavljen u potpunosti kao nečovjek.

Moram naglasiti, da u Steinerovim predavanjima nigdje nisam naišla ne teorije postojanja materijalnih bića na drugim planetima. Ono što Leo Trojar navodi kao dokaz da je i Steiner govorio o vanzemaljcima, nije ništa drugo do potpuno nerazumijevanje onoga o čemu Steiner u predavanju govori. Rečenice su manipulativno vađene iz konteksta i prilagođavane vlastitim pogledima na svijet, kako bi dokazali ispravnost svojih stavova.

Radi se o 14. predavanju, održanog 13. svibnja 1921. godine u Dornachu, iz ciklusa predavanja „Perspektive ljudskog razvoja“, GA 204, pod nazivom „Zemlja od izlaska do povratka mjeseca“. Uvidom u ovo predavanje došla sam do slijedećih zaključaka:

U centru ovog predavanja stoje današnje, misaono-prosudbene sposobnosti, kao i nužnost transformacije i oslobađanja mišljenja od osjetilnosti, te uzdizanja mišljenja u duhovno-moralni svijet, kroz zaprimanje duhovnih imaginacija koje proizlaze iz duhovne znanosti. U ovom predavanju Steiner koristi izraz „sjenoviti intelekt“ kojeg treba oživjeti imaginacijama duhovne znanosti. Kao  što su Steineru boje živa bića, tako su i ove duhovne imaginacije živa bića. Radi se o nematerijalnim duhovnim bićima koja od zadnje trećine 19. stoljeća naviru iz planetarnih sfera u Zemaljski život i traže uporište u ljudima koji teže razumijevanju sadržaja duhovne znanosti. Upravo nam ova duhovna bića donose antropozofsku duhovnu znanost, objavljujući se u imaginacijama duhovne znanosti. Ako odbijamo duhovnu znanost, mi im se suprotstavljamo, pa ako ustrajemo u ovakvom stilu života, sjenoviti intelekt će biti odgurnut u pod-biljnu egzistenciju „paukove mreže“ rasprostranjene po

10  https://app.box.com/shared/hto41
gesv6t64f0sk85e

 (7.2.1015.)

11  http://en.wikipedia.org/wiki/
Camille_Flammarion

(30.01.2015)

cijelom svijetu, s izrazito ružnim, međusobno upletenim mineralno-biljnim paucima koji ne dopiru ni do biljnog života.

Dakle, Steiner vrlo imaginativno prezentira dva puta koja realno stoje pred nama. Na

jednom putu se mišljenje, kroz žive imaginacije duhovne znanosti, uzdiže u viši duhovni svijet, dok se na drugom putu mišljenje urušava u jedan pod-biljni svijet predstavljen „paukovom mrežom“. U predavanju Steiner govori i o svjesnim saveznicima uplitanja čovječanstva u paukovu mrežu, koji žele spriječiti čovječanstvo od primanja duhovno-znanstvenih spoznaja. Govori o ljudima koji iz starih tradicija posjeduju duhovne predaje koje prikrivaju velom tajni. Steiner navodi, da veliki dio onoga što se danas kao duhovnost proširilo svijetom je „bacanje pijeska u oči“. Dakle, sve je obrnuto od onoga što kaže L. Trojar. Revidirane duhovne tehnike Meksičke i Staroegipatske kulture, drevna tantrička praksa i medijumsko zaprimanje lažnih znanja, sve to upućuje na duhovnost koja se poput paukove mreže proširila svijetom.

U imaginaciji „paukove mreže“ Steiner je predvidio i širenje biotehnologije i internetske mreže po svijetu. Duhovnost vezana uz ovu sferu koristi tehnološke pojmove za duhovne elemente našeg života, pa tako djelovanje duha nazivaju energijom ili vibracijama, čovjeka smatraju bio- kompjuterom ili transformatorom duhovne energije i slično, a djelovanje duhovnih bića u čovjeku nazivaju „vibracijskom bušilicom“ i slično. Ovaj tehnološki vokabular obilato nalazimo i kod „neo- gnostika“, pa L. Trojar zahtjeva od antropozofa da s njima „budu u rezonanciji, zbog adekvatnog shvaćanja informacijsko-navođenog svijeta, s kojim se kao reprogamirane duše moramo danas suočiti, kako bi se pripremili za višu frekvenciju polu-eteričkog denziteta“.12

Naravno, da se s ovim svjetovima moramo danas suočavati, međutim, da bi se povezali s višim, duševno-duhovnim svijetom, potrebno je ojačati astralnu i Ja-svijest koja je utemeljena na razumsko-prosudbenim sposobnostima. Jedino s razvijenom astralno-duševnom i duhovnom sviješću možemo prodrijeti u viši, duševno-duhovni svijet i postići stvarnu samorealizaciju. Ako se ne posvetimo jačanju astralne i Ja-svijesti, tj. razvoju duševnih članova mišljenja, osjećanja i volje, te snage individualnog Ja, na putu duhovno-znanstvenog školovanja, ostajemo vezani uz ovu sferu

„paukove mreže“.

Steiner ovu sferu naziva i mehaničko tehnološkom sferom. Kaže da je nastala otkrićem elektriciteta, magnetizma i atomske energije, sredinom 19. stoljeća, pri čemu je došlo do uranjanja viših duhovnih svjetova, svjetlosnog, kemijskog i životnog etera u ovaj mehaničko-tehnološki svijet. Steiner posebno naglašava, da u ovom svijetu nisu više prisutna duhovna bića viših duhovnih sfera koja vode regularnu svjetsku evoluciju.13 Naziva ga i umjetnim svijetom, koji duhovno egzistira u Zemaljskoj sferi, ali i osmom sferom ili sferom kozmičkog zla.14 Dakle, radi se o jednom virtualnom svijetu koji paralelno egzistira pored stvarnog duhovnog svijeta, stoga je popularno nazvan i paralelni svijet. Dobro znamo, koliko smo danas uvučeni u ovu mrežu bezbrojnih informacija, umjesto da kroz duhovne imaginacije, koje nam žele proslijediti bića viših duhovnih svjetova, nastojimo uzdignuti svoju svijest u više duhovne sfere i uz njihovu pomoć doći do izvora duhovnog blaga. Ali moramo ići suvremenim putem duhovnog razvoja utemeljenog na učenju eterskog Krista kojeg nalazimo u duhovnoj znanosti Rudolfa Steinera.

Htjela bih ukazati na još jednu bitnu razliku između Steinerovih vanzemaljaca, koje on

naziva nadzemaljacima i nadljudskim bićima, od vanzemaljaca S. A. Weora koji su jedini predstavljeni kao ljudska bića. Dok Steiner veliku vrijednost pridaje ljudima, i prema ljudima se odnosi s velikim poštovanjem, u učenju S. A. Weora, ljudi su predstavljeni kao potpuno bezvrijedna i neljudska bića.

12   Ovo je poznata teza u „New Age pokretu“, teza o skorom grupnom prijelazu svijesti na petu dimenziju. S obzirom da se, prema njihovim najavama, ovo nije dogodilo 2012. godine, sada je ovaj prijelaz odgođen na neodređeno vrijeme „dok se svjetsko stanovništvo ne pripremi za prijelaz“.

13  R. Steiner: „Od prirode do nadprirode“, predavanje iz ožujka 1925. godine. Navodi su uzeti iz publikacije „The

Golden Blade“ izdavača Adam Bittlestona i John Meeks, Hawthorn Press, 1987.

14    R. Steiner: „Die Okulte Bewegung im Neunzehnte Jahrhundert und ihre Beziehung zur Weltkultur“,  GA

254/18.10.1915.

Tako  se  i  u  ovom  dijelu  vide  opozicijski  stavovi  ovog  učenja,  tako  da  bilo  kakva  usporedba  sa Steinerovim učenjem je potpuno besmislena.

8.       NEPOŠTIVANJE ANTROPOZOFIJE I DJELA RUDOLFA STEINERA

I na kraju, da zaključim. Duhovnost koja se njeguje u odori „Antropozofskog društva Slovenije“ kao „Neoantropozofija“, nema apsolutno nikakve veze s Antropozofskom duhovnom znanosti, već naprotiv, radi se o čistoj opoziciji učenju Rudolfa Steinera. Koliko ovi praktični neo- gnistici poštuju R. Steinera, možemo vidjeti i po tome, da na njihovoj internetskoj stranici nema nikakvih navoda o Steinerovom životu i njegovu radu. Postoji samo jedna potpuno neistinita tvrdnja, i to da je „antropozofija doktrina i škola Rudolfa Steinera, koji nastavlja put Teozofije iz čijeg ezoterizma obuhvaća filozofiju, pedagogiju, estetiku, umjetnost, gimnastiku, poljoprivredu i epistemologiju – spoznajnu teoriju duhovne znanosti“, dok se veći dio odnosi na vrlo komplicirano intelektualno objašnjenje riječi antropozof i antropozofija.

S obzirom da o R. Steineru i antropozofiji nisu u stanju sročiti niti jednu točnu rečenicu, očito je da članovima „ADL“-e, na čelu s L. Trojarom, uopće nije poznata duhovna znanost R. Steinera, kao suvremeno učenje Krista koji se od 1899. nalazi u eterskom tijelu, eterskog omotača Zemlje. R. Steiner je o ovom jedinstvenom događaju u evoluciji čovječanstva često govorio, upućujući na velike promjene koje su se zbile u eterskoj sferi kao i u našim eterskim tijelima. Ove promjene su zahtijevale jedan potpuno novi pristup duhovnoj stvarnosti, koja se krije iza vanjske, osjetilne stvarnosti, ali i unutarnje, duhovne stvarnosti, do koje prodiremo kroz istinsku samospoznaju. Spoznaja vanjskog svijeta, kao i samospoznaja, stoje u temeljima ovog novog puta na duhovno-znanstvenim osnovama. Zemaljskom čovjeku se prilazi s neizmjerno puno  poštovanja, isto  kao  i prema duhovnim hijerarhijama, koje stoje u temeljima egzistencije zemaljskog stanovništva, i koje vode zemaljsku evoluciju, poznatih iz kršćanske tradicije kao devet hijerarhijskih bića, od Serafina, Kerubina, Trona, kao prve hijerarhije, Kirioteta, Dinamisa i Eksuzija, kao druge hijerarhije, te Arhaja,  Arkanđela i Anđela, kao treće hijerarhije.

Bića koja stoje iza praktične neo-gnostike nisu ova kršćanska bića, koja vode svjetsku evoluciju. U ruhu „neoantropozofije“, koja potpuno isključuje antropozofsku duhovnu znanost, krije se opozicijska duhovna struja „okultnog materijalizma“, kao jedna krajnje materijalistička duhovna struja. Predstavnici ove opozicijske duhovne struje već duže vrijeme pripremaju zemaljsko stanovništvo, prosljeđivanjem neistinitog duhovnog znanja kroz medijumstvo, kako bi urušili ljudsku svijest, kao pripremu za inkarnaciju lažnog Krista u fizičko tijelo.15 Ovo se priprema u krilu uvaženih svjetskih institucija koje u „odori dobrote“ nastoje zadati čovječanstvu konačni udarac. Iza današnje svjetske politike stoje sjenovita „okultna bratstva“, poznatija kao „tajna društva“, vođena duhovnim bićima „okultnog materijalizma“, koja su pod geslom „duhovne obnove“ revidirala sve oficijelne religijske institucije, kao što i neognostici žele danas u odori „neoantropozfije“, potpuno isključiti iz evolucije antropozofsku duhovnu znanost, nosioca suvremenog kršćanskog impulsa eterskog Krista.

9.       APEL PREDSTAVNICIMA NEOGNOSTIČKOG UČENJA

Voljela bih da oni, kojih se sve ovo tiče, preispitaju ispravnost svojih životnih načela, jer ponekad nam se može učiniti da smo na ispravnom putu, a kasnije se ipak ispostavi da smo, zbog nedostatka životnog iskustva ili nedovoljne edukacije, ipak previdjeli neke važne činjenice. Život nam uvijek pruža šansu ispravka svog pogleda na svijet i usklađivanja s duhovnim zakonima logike. I ne trebamo se bojati zdravog razuma, jer upravo se na njega kao ljudi možemo i moramo osloniti. Svojim razumsko-prosudbenim sposobnima možemo preispitati gotovo sve životne činjenice i dobiti

15  Ovu opozicijsku duhovnu struju predstavljaju takozvani uzašli majstori „Velikog bijelog bratstva“, koji se lažno predstavljaju „svjetlosnim bićima“ i voditeljima čovječanstva, i svjesno negiraju naprijed nabrojane kršćanske hijerarhije koje stoje u temeljima naše egzistencije. Oni svjesno iskrivljuju suvremenu duhovnu znanost i prezentiraju iste ideale koji stoje u osnovama duhovne znanosti, međutim, način na koji se do ideala dolazi, vodi u suprotnom smjeru od onog što obećavaju, urušavajući time ljudsku svijest.

uvid u istinsku stvarnost. Samo je potrebno uložiti izuzetno veliki napor, čega se također ne treba bojati, jer sve što spoznamo može nas samo unaprijediti.

Međutim, ako članovi društva, na čelu s L. Trojarom, i dalje žele zastupati neognostičko učenje, apeliram da sa svoje internetske stranice izbace sve što ima veze s antropozofijom, prvenstveno nazive „Antropozofsko društvo“ i „Neoantropozofija“, te da oficijelno i hrabro stanu iza onoga s čime se uistinu bave.

Ovaj apel uključuje:

1.       Brisanje naziva društva „Antropozofsko Društvo Slovenije“ iz registra „Udruga“ u Poglavarstvu Slovenije, s obzirom da društvo ne zastupa antropozofsku duhovnu znanost Rudolfa Steinera, kao ni interese Antropozofskog pokreta.

2.       Brisanje naziva „Neoantropozofije“ iz registra „Udruga“ u Poglavarstvu Slovenije, s obzirom da se pod tim imenom prikriva neognostičko učenje.

Katica Radonić