Nenad Popović, izdavač, publicist i prevoditelj:

Budući da krivo govorim, i mislim krivo


Nenad PopovićMoj materinji jezik je – rođen sam na Peščenici – otkako se sebe sjećam, bio vlasništvo režima koji je na vlasti. Moj susjed Žorži Korte iz Šulekove 24 A jedva je pušten na maturu, jer je bio napisao »sljedeći« umjesto »slijedeći«. Danas, bio bi to znak njegove hrvatske državotvornosti.
U svim režimima koji su određivali kako se govori i piše mojim jezikom postojali su svećenici tog jezika, koji su me gledali odozgor. Oni su obično bili iz onoga što se u Zagrebu zove provincija, uvijek jugoistočnih. Zadnja porcija došla je iz Bosne i iz Hercegovine. Ti svećenici, poetske duše, do moje 40. godine savršeno su znali srpskohrvatski, hrvatskosrpski i srpski ili hrvatski, već kako im je to određivao Vlado Bakarić. Od 1990. svoja suptilna djela pišu na savršenom jeziku kojeg nazivaju čistim hrvatskim hrvatskim, jer im je tako rekao Franjo Tuđman.
Jezik sam imao čast doživjeti samo kao pendrek režima, a njegove svećenike kao karijeriste: ako govoriš kako ti režim kaže, dobiješ stan, kredit, napreduješ na poslu, imaš akademski dodatak, kolumnu, položaj – već prema tome što je unosno, a uglavnom sve u paketu.
Tako sam ja ostao trajno nepismen, pa makar radim kao izdavač knjiga već četiri desetljeća. Štoviše, budući da krivo govorim, i mislim krivo. Krive knjige izdajem permanentno. Jedino nemam problema s policijom, jer ona ne smatra da vozim pogrešnim kolnikom.
No, nisam frustriran. Pišem i na njemačkom i tamo objavljujem u novinama, časopisima i sl. – i nitko nema primjedbi. Tu sreću nemaju ostali u ulici u kojoj sam rođen i odrastao. U Šulekovoj ulici od broja 1 kod Maksimirske do negdje 39 kod Zvonimirove ulice, pozitivno znam da nitko ne zna hrvatski. Za razliku od produžetka, gdje su sagrađene zgrade u kojima stanuju Milan Bandić i Ivan Aralica. Ja mislim da oni tamo čak pišu glagoljicom.
Ovdje u Istri, kamo sam se preselio pred deset godina, isto sam naišao na Aleju glagoljaša, što ima svoje učinke! Dva sela kraj kojih stanujem, kad sam došao, zvala su se Vežnaveri i Varvari, a sada Vržnaveri i Vrvari. Bravo Istrijani! Ako se Brioni sad zovu Brijuni, uskoro biste se mogli zvati Istrujani. Zahvalite Furiju Radinu što je isposlovao prometne table na talijanskom, barem se možete orijentirati gdje da skrenete kad idete doma.

---------------------------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/