NE-PRIVRZENOST
----------------



Kad je 1933. umro, Kitano Gempo, opat u hramu Eihei,
imao je devedeset i dvije godine. Za cijeloga svojega
zivota ustrajno se trudio ni za sto se ne vezati. U
dobi od dvadeset godina, dok je bio prosjak lutalica,
jednom zgodom slucajno susretne nekog putnika koji je
pusio duhan. Dok su zajedno silazili nekom planinskom
stazom, zaustavise se isprod nekog drveta da malo
predahnu. Putnik mu ponudi da s njime pripali, i
Kitano, kojeg je u tom trenutku mucila nesnosna glad,
sa zadovoljstvom prihvati.
- Kakav je uzitak pusiti - primjeti. I putnik mu,
prije nego sto se rastadose, daruje jednu svoju lulu i
uz nju nesto duhana.
Kitano je u sebi mislio:"Te ugodne stvari mogle bi
biti pogubne za meditaciju. Bolje da s tim odmah
prekinem, prije nego sto bude prekasno."
I baci od sebe sav pusacki pribor.
Kad mu bijase dvadeset i tri godine, izucavao je
I-King, najdublju i najtemeljitiju doktrinu nas
svijetu.
Bila je zima i Kitanu je trebala topla odjeca. Zato on
napise pismo svojemu ucitelju, koji je zivio stotinu i
pedeset kilometara daleko od njegova prebivalista, te
mu objasni svoju potrebu, povjerivsi nekome da mu
pismo dostavi. Prodje gotovo cijela zima, a ni
odgovoru ni odjeci ni traga ni glasa. Tada Kitano
pribjegne vidovnjastvu iz I-Kinga, koji naucava
takodjer i umijece proricanja, kako bi provjerio je li
se njegovo pismo izgubilo ili nije. Utvrdi da se
upravo to dogodilo. A to je potvrdilo prvo slijedece
pismo njegova ucitelja, u kojem nije bilo ni spomena o
nekakvoj odjeci.
"Ako pomocu I-Kinga mogu s ovolikom tocnoscu uciniti
nesto toliko odredjeno, moglo bi mi se dogoditi da
zanemarim svoju meditaciju", pomisli Kitano. Tako
napusti to divotno ucenje i nikad vise ne posegne za
svojim mocima.
U dobi od dvadeset osam godina izucavao je kaligrafiju
i kinesko pjesnistvo. Postao je toliko vrstan
poznavatelj tih umijeca da ga je njegov ucitelj na sva
usta hvalio. Kitano, medjutim, misljase: "Ako sad s
tim ne prestanem, bit cu pjesnik, a ne ucitelj zena."
Tako vise nikad nije napisao ni jednu jedinu pjesmu.




/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/



Za vas je priredio Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/