Om Sai Ram
Oko 16h stigli smo u Muddenahalli. 8 žena iz HR u dva taxija. Ušla sam u ured za goste koji se nalazi kod ulaza u kampus i ugledala drago lice Babu Anne. Sjedio je okružen sa dvadesetak prekomorskih gostiju. Odmah sam shvatila da će održati kratko predavanje prisutnim gostima. Izašla sam van da pozovem ostale hrvatice, koje su željno iščekivale šta će se događati. Kada su ušle i sjele u sobu za goste, Babu Anna je želio prenijeti Swamijevu poruku svima prisutnima. Rekao je per riječi o događaima u MDH vezano za proslavu rođendana. Zatim je počeo čitati sa papira Swamijeve upute, kako svatko od nas može vidjeti i doživjeti Swamija, koji sada boravi u suptilnom tijelu. Glavna poruka bila je da se oslobodimo racionaliziranja oko toga šta je moguće ili nemoguće, već da pročistimo srce,  jer je ono jedino sposobno doživjeti Swamija u suptilnom obliku. Rekao je: "Swami je obećao da će svakom tko pročisti svoje srce dati iskustvo  sebe u svjetlosnom tijelu".
Rekao je kako se Swami može pojaviti u našem vlastitom domu i da je jedini preduvjet naša ljubav i vjera. Još je rekao kako će Swami posjetiti sve svoje prave divotije diljem svijeta, na što sam mu ja rekla neka dođe u HR. Nasmijao se i rekao: "Zašto ne, pa vas dvije ga odvedite u HR" (mislio je na Spomenku i mene).
Ispričao je, kako je Swami rekao, kada su mu dali pisma nekih poklonika i studenata, da On netreba otvarati pisma da bi ih pročitao, jer je sadržaj pisama u njihovim srcima gdje On boravi.
Nakon tog kratkog predavanja otišli smo na čaj, a nakon toga smo se uputili direktno prema Anandamu.
I ovog četvrtka bilo je dosta gostiju (naročito žena), pa su morale sjediti vani na stolicama.
Bajani su počeli u 18h. Nakon 30 min N.Murthy najavio je gosta govornika.
On je studirao u Whitefieldu. Sada živi i radi u Australiji.
Ispričao je ukratko svoju životnu priču i kako mu je Swami dva puta spasio život od vrlo opasnih bolesti. Na kraju otpjevao je par stihova prekrasnog bajana, koji ide otprilike ovako: Ako u životu čezneš za pravom Ljubavlju i nemaš nikoga tko bi te volio, tada se obrati Bogu. Daj Mu svu svoju Ljubav, jer jedini koji će te sigurno zauvjek voljeti to je ON.
Nakon toga N.Murthy održao je kratki govor.
Rekao je svima nama, da jedini dokaz o postojanju Boga je prisutnost Njegove Ljubavi i Suosjećanja. Da mnogi sumnjaju da sada Swami boravi u suptilnom tijelu i da propuštaju priliku primiti tu Ljubav. Zatim je dao krasan primjer, kada je Isus razapet na križu i kada su svi mislili da je mrtav. Nakon uskrsnuća čak i najbliži učenici nisu vjerovali nego su ga napustili.
Ispričao je i priču o završetku Krishninog zemaljskog života. Sedam dana prije nego što je odlučio završiti svoj zemaljski život, Krishna je svom bratiću Uddhavi dao par naredbi, jer je naravno znao tok događaja koji slijede. Rekao mu je da će čitav Njegov klan nestati sa lica zemlje, da će se sami međusobno poubijati, što se i dogodilo. Nakon toga mu je rekao, da jednog desetogodišnjeg dječaka iz te obitelji, on osobno mora odvesti iz grada Dwaraka jer će grad biti potopljen. Tog dječaka Krishna je htio sačuvati, ne zato što je iz Njegove obitelji, već stoga što je imao čisto srce. Krishna je htio, da taj dječak bude instrument u širenju Njegove poruke svijetu, nakon završetka Njegovog zemaljskog života. Tako je i naš dragi Swami, dugi niz godina pripremao mnogobrojne poklonike diljem svijeta, da slijede Njegovo učenje i da svojim vlastitim primjerom svijetu prenesu Swamijevu poruku.
Nakon N.Murthya Swami nam je održao božanski govor, koristeći svog dragog studenta i vijernog poklonika Madhusudhana N.
Madhusudhan je ustao, poklonio se pred Swamijem i stao pred mikrofon. Počeo je govoriti na tečnom Telugu (koji nije njegov materinji jezik).
Tko nebi prepoznao Swamijeve riječi, taj topli i jednostavan način izražavanja.
Govorio je o Ljubavi, o tome da ljubav prepoznaje Ljubav. Da ne treba mrave učiti gdje se nalazi šećer, kao ni poklonika gdje se nalazi Bog. Da uvijek slijedimo srce i da ćemo sigurno imati iskustvo Boga. Rekao je, da mnogobrojni poklonici troše ogromnu količinu novca da bi došli u MDH i eventualno dobili iskustvo božanskog. Rekao je da ne postoji posebno mjesto gdje treba ići i tražiti Boga, da je On uvijek dostupan u čistom srcu svog poklonika.
Nakon govora započeo je arati, a Swami je krenuo prema vanjskim vratima. Za njim su išli Madhusudhan i Murthy. Madhusudhan je uzimao ponuđena pisma i odgovarao na neka pitanja poklonika, koji su sjedili uz rub kuda je Swami prolazio. Nakon nekoliko minuta Swami, Madhusudhan i Murthy otišli su na prvi kat.
Mi smo se svi redom poklonili pred Swamijevom stolicom, na kojoj je On sjedio tek per minuta prije.
Nakon toga otišli smo u kantinu gdje se djelio Prasadam (večera).
Poslije večere, krenuli smo za Puttaparthy vječnu prijestolnicu našeg Voljenog.



Pozdrav iz Puttaparthya.


Om Sai Ram   Om Sai Ram   Om Sai Ram