Blagdan Bogojavljena u narodu se zove “Tri kralja”. To je jedan od najvećih blagdana kršćanstva i on se slavi u Crkvi svečanom liturgijom. No, za njega su vezani i narodni običaji. Tri prikazana običaja zabilježena su u podpapučkom dijelu Požeške kotline, selima Alilovci i Golo Brdo.

Uoči blagdana Sv. Tri Kralja, 5.siječnja, obično u 3 sata popodne, u župnoj crkvi u Kaptolu, župnik je blagoslovio vodu. U cintoru crkve je pripremljena drvena kaca s vodom. To je pripremio zvonar. Kad počne obred svećenik moli Litanije Svih svetih, a onda uz molitvu blagoslova uroni u vodu sol. Po završetku blagoslova svi grabe vodu u svoje posude i nose je kući. Voda čeka blagdansko jutro 6. siječnja te se onda vrše radnje koje su u nastavku opisane. Ostatak svete vode se čuva u boci na ormaru odčepljeno, a koristi se za potrebu: da tko umre, ako kuću pohode kakvi nečisti duhovi, kada je netko jako bolestan, kada se približi veliko nevrijeme. U svim tim slučajevima škropi se svetom vodom uz molitvu.
Sveta voda je znak krštenja u kojoj je na Jordanu kršten Isus Krist – Spasitelj svijeta, ona je moćno sredstvo obrane od navale Zloga.

BLAGOSLOV POLJA

Rano ujutro je gazda – domaćin, natočio svete vode u čašu, te grančicom smreke škropio kuću, gospodarske zgrade, blago i čeljad. Nakon toga je sa bočicom svete vode išao u polje, blagoslovio svoje usjeve i pri tome molio: Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, sve dok bi trajalo škropljenje. A obilazio je sva polja koja su u jesen bila zasijana. U teškim vremenima svoje bliže prošlosti Slavonac je molio Boga za se, za svoje žive i mrtve, za svoje blago, za svoju ljetinu, da je ne pohara nevrijeme, tuđa zloća, obaveza (u poratnim godinama). Trebao je Boga i njega se bojao.

JUTARNJE UMIVANJE

Na Tri kralja ujutro, djevojke su se umivale na drugačiji način nego običnim danom. Ulile su u lavor vodu iz bunara, jednu čašu svete vode (blagoslovljene dan prije) i jednu čašu, li malo više vode iz potoka. Nakon miješanja su se umivale. Naredne noći je sanjala dečka. Onaj kojega je sanjala bit će njezin odabranik ili bolje rečeno taj joj je suđen, za njega će se udati.
S dodatkom svete vode u običnu bunarsku vodu umivali su se i svi osali ukućani, za dobro zdravlje, blagoslov i tjeranje zloga od ukućana.

DJEVOJAČKI SNOVI UOČI BLAGDANA

U Alilovcima je zabilježen ovaj običaj kojega se ne nalazi u drugim selima. Dan uoči Sv. Tri kralja išle su cure brati zanovit. To je trava, biljka koja raste kod livada u Krču i kod livada u Siti. U ljetno doba cvate žuti cvijet a pred zimu se ospe cvijet ali stabljika ostane potpuna.

Prilikom branja se pjevalo:

Zanoviti, nemoj zanovitat,
Već mi kaži moga ljubljenoga!.
Tu ubranu zanovit nosili su kući. Prije spavanja je svaka cura tu zanovit metale ispod jastuka. Te noći je sanjala san sa zanovijeti, onaj koga bi sanjala suđen joj je kao životni suputnik, on će je oženiti i biti joj muž.

Izvor: Selo.hr

Autor: Tomislav Ciganović