NADAHNUĆE, BOŽANSKO NADAHNUĆE

1) Nadahnuče-emanacija. Nadahnuće je otkrovenje doživljeno kao da dolazi iznutra (a ne izvana poput božanske poruke) i može ostati nepreneseno (za razliku od proročanstva).

Nadahnuće se često opisuje kao božanski utjecaj, Dah što dolazi od Boga i čovjeku daje svjetlo spoznaje i snagu djelovanja. Islam nadahnuće (ilhdm) shvaća kao pojavu svojstvenu pojedincu, drži da ono dolazi iz Srca ili iz „istinosnog sna", pojavljuje se u proroka bez poslanja, u Imama, svetaca i pobožnih ljudi.

„To (što on govori) je samo Objava, koja (mu) se objavljuje. Poučio ga je jedan (melek) velike moći" (Kur'an, 53: 4-5).

Nadahnuće-rezultat.

Ideja, predodžba, motivacija ili opažaj što prividno dolazi izvana i može ostati nepreneseno, ali uvijek je svetog porijekla (potječe od predaka, od Boga...)

Nadahnuće-stanje.

Vrsta sposobnosti, točnije, stanje svijesti (mistično, inicijacijsko, metapsihičko ili poetičko) uvijek svete prirode u kojem pojedinac, osjećajući to stanje kao nametnuto prima, ili, osjećajući se vodenim proizvodi u sebi poriv za govorenjem, mišljenjem ili djelovanjem.

Steiner smatra da Nadahnuće omogućuje prodiranje do „spiritualne biti bića" te ga smješta između, na nižem stupnju, Mašte pomoću koje se otkrivaju „psihička očitovanja bića" i, na višem stupnju, Intuicije koja omogućuje „posvemašnje sjedinjenje" sa „spiritualnim bićem". (5. O, str. 106).

NADNARAVNA BIĆA

Sin: „nadljudska bića", „spiritualna bića", „mitološka bića".

　

Povjesničari religije ovim nazivom označuju činitelje koji se od ljudi razlikuju svojim izuzetnim moćima i pokretijivošću ti što je imaju zahvaliti, ne doduše svojoj bestjelesnosti, nego manjoj, odnosno drugačijoj vrsti tjelesnosti.

Platon razlikuje četiri kategorije bića {Kratil, 397c): bogove, demone, heroje i ljude.

Budizam sva živa bića svrstava u šest kategorija (gati = sudbine): osuđenike, pokojnike, životinje (uključujući tu i nagu, bajoslovnu zmiju), titane (asure), bogove i ljude.

E. Brelich nadnaravna bića svrstava ovako (//. reli, sv. I, str. 14-22):

a) gospodar životinja, gospodarica životinja, šumski duhovi ili demoni, gospodari životinjskih vrsta ili šuma;

b) vrhovno biće;

c) božanstva u mnogobožačkim religijama;

d) zaštitnički duhovi kuće, obitelji, pojedinca, posebnog pojedinca, nedjelatni preci: vrhovno nedjelatno biće, derna, totemski preci, osnivači plemena, klana ili roda, heroji-prosvjetitelji, mitska bića.

Valja pripomenuti da je podvajanje „naravnog"^{4 i „nadnaravnog" plod moderne kršćanske misli.}

V. anđeo, bog, daimon, duh, duh pomagač, genij, stari (preci).

NADSVIJEST, SUPERSVIJEST, TRANSSVIJEST

„Velik broj očitovanja što nadilaze, prekoračuju svjesnu djelatnost duše valja smjestiti, ne ispod, već iznad svijesti. Naime, podsvijest, infrasvijest, odgovara razini nafs ammara [niža duša], a nadsvijest ili suprasvijest odgovara razini nafs motma'yanna [smirena duša] [učenje Najmoddina Kobre, 1220. g]". H. Corbin, L'homme de lumiere dans le soufisme iranien, 1961, bibl. Medici, str. 145.

Metapsihičari vrlo često nesvjesno metaforički porede s in-fracrvenim, svjesno s bojama spektra, nadsvjesno s ultraljubi-častim. Iz nadsvijesti potječu proročki snovi, vizije, nadahnu-ća, intuicija...

NAHIJALIZAM, NAGIJALIZAM

v. duh pomagač.

NAPITAK BESMRTNOSTI

V. ambrozija, eliksir, soma.

NATURALIZAM

Izraz potječe od J. Bodina.

1) (filozofija) Naturalizam je metafizička doktrina što kao jedinu zbilju prihvaća samo prirodu. Dakle, niječe se postojanje natprirodnog, ali ne nužno i svetog i okultnog; cf. npr. stoik Posejdonije iz Apameje (135-51. g. pr. n. e) ili Pompo-
hazzijev renesansni Panzofizam (O akciji i reakciji, 1515).

B. M. Ambacher, Les philosophies de la nature, P.U.F,Q. S.J? br. 1589, 1974.

2) (etika, inicijatika) Naturalizam kao etička doktrina savjetuje čovjeku da živi u skladu s prirodom što podrazumijeva ili sklad s vanjskim svijetom ili pokoravanje vlastitoj unutrašnjoj biti, naravno, uz pretpostavku da postoji veza između makro-kozmosa i mikrokozmosa, tj. da su oni analogni.

Tchouang-tseu: „Njihov je narod slijedio svoju prirodu, ništa drugo do svoju prirodu. Da, u to vrijeme savršene prirodnosti, čovjek je bio brat životinja. U svemu je slobodno cvjetala priroda." (IX) (franc. prij. L. Wieger)

3) (umjetnost) Naturalizam kao estetička doktrina zalaže se za točno opisivanje prirode pa i pod cijenu šokiranja ljubitelja
akademskih oblika i dopadljivih tema.

I ezoterična umjetnost može biti naturalistična. U tom slučaju ona ne oponaša vanjski izgled prirode nego dohvaća prirodu u njezinoj biti. Spomenimo za primjer umjetnost prethistorijskog čovjeka, starog Egipta (u razdoblju faraona-posve-ćenika Amenofisa IV Ehnatona, 1370. do 1352. g. pr. n. e) s prikazima faraona širokih bokova, simbola androginstva (cf. C. Desrochers-Noblecourt, Nevjerojatna pustolovina Amarne, 1959).

B. A. K. Coomaraswamy, Figures of speach or figures of thought, London, Luzac, 1946; A. Leroi-Gourhan, Prihistoire de l'art oceidental, izd. L. Maze-nod, 1971, 500 str.

NATURIZAM

1) (povijest religije) Naturizam je kult prirode i njezinih dijelova, npr. rijeka u Perzijanaca, bika Apisa u Egipćana (He-rodot, I, 138; III, 23). Naime, u tom se smislu ne može zapravo govoriti o naturizmu jer su stvari uzete kao znakovi, a ne kao idoli, one nisu predmet obožavanja nego sakralizacije: Apis simbolizira plodnost i korespondira Ptahu (bogu stvoritelju u memfiskoj teologiji).

　

2) (antropologija) Naturizam je teorija F. Maxa Mullera
(Essay on comparative mythology, 1856) i njegovih učenika

H (A. Kuhn, 1859, W. Cox, 1867, E. Burnouf, 1872) što porijeklo religije i mitova nalazi u personificiranju i obožavanju velikih prirodnih sila ili zastrašujućih prirodnih pojava, npr. oluja, munje, noći, vatre.

B. A. Lang, Magic and religion, London. 1901.

3) (hermeneutika) Naturizam kao alegorijska cgzegcza mi
tove nastoji svesti na fizičko ili kozmologijsko objašnjenje.
Npr. Eol i njegovo dvanaestoro djece predstavljaju godinu i
dvanaest mjeseci.

Prvi zastupnik takve metode tumačenja mitova bio je Tea-gen (525. g. pr. n. e, navod apud Porfirije, Scholium Ilijadi, XX, 67). Sto se pak tiče ezoterista, John Dee (1527-1603) poistovjećuje život Isusa s mitom o Suncu (Monas hieroglyphica, 1564, prij. na franc. 1925), a Court de Gebelin (Primitivnisvijet, 1773) u Saturnu vidi alegoriju poljoprivrede. Dakle naturizam je ovdje više alegorijska nego simbolička metoda.

v. alegorizam, hermeneutika, simbolizam.

4) (moral) Nazor ili doktrina o „povratku prirodi", tj. pro-
povjedanje nudizma, življenja na otvorenom, uzimanja pri
rodne hrane i si.

Ova, prilično naivna etika može imati i ezoterični smisao: ukoliko se n u dizani doživljava kao vraćanje prvobitnom stanju čovjeka i svijeta, ako uzimanje prirodne hrane ima za cilj upijanje suptilnih energija, kad življenje pod vedrim nebom podrazumijeva mišljenje u punoj svjetlosti. Takav su naturizam podržavale sekte Slobodnog Duha (XIII. do XV. si), a na isti način i danas žive pojedine zajednice hinduističkih, budističkih i lamaističkih vjernika.

B. J. de Marauette, La pratiaue du naturismc (1935). izd. Panharmonie. 1965.