Nada Gašić, književnica, prevoditeljica i profesorica:
I diktatura u jeziku ostavlja posljedice


Nada Gašić

Rijetki su sretnici koji se jednako dobro, usmeno i pismeno, izražavaju na dvama, još rjeđi oni koji to čine na nekoliko jezika, a bilo bi zanimljivo upravo takvima postaviti ovo pitanje, jer svi ostali, među koje i sama spadam, osuđeni su na jedan jedini jezik, onaj koji smo posve nesvjesno počeli usvajati odmah nakon rođenja. Budući da mi jest jedini kojim govorim i pišem bez napora i uključenih senzora za detektiranje eventualnih pogrešaka, odnosim se prema njemu kao neotuđivom dijelu svoje osobnosti.
I dok govorim i dok pišem prolazim kroz svoj jezik kao kroz vlastiti svemir ne razmišljajući određuje li on mene ili određujem ja njega. Odnos je, vjerojatno, dvosmjeran.
Rječnici definiraju diktaturu kao neograničenu vlast, vladavinu, monopolizaciju, tiraniju... Ona je, naravno, moguća i u jeziku i to davanjem ovlasti ustanovama i pojedincima u njima koji u ime tih ustanova odlučuju kako bismo trebali ili morali govoriti, neprestano mijenjaju pravopise i propisuju kako bi valjalo pisati (nerijetko demantirajući sebe), ponekad zastrašuju, a u prepoznatljivim povijesnim razdobljima ustupaju svoje ingerencije onima koji donose zakone i po njima kažnjavaju. Kao i svaka diktatura, diktatura u jeziku teži neograničenoj moći, ostavlja posljedice i ima svoj kraj.
Prostor slobode u jeziku ne bi smio počinjati, kao što ne bi smio ni završavati. Sloboda u jeziku i jezik u slobodi minimum je koje demokratsko društvo mora garantirati svakom pojedincu.
(Molim redakciju da moje odgovore objavi bez eventualnih lektorskih intervencija, a ovu rečenicu dopisujem kao sastavni dio teksta.)

-------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/