"KAD JE SRCE U PLAMENU, PONEKA ISKRA IZLETI NA USTA".  Engleska poslovica      

Dragi prijatelji, Mozda ce vam se ciniti smijesnim, ali pjesma iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje mi je evocirala uspomene na jednu od lekcija iz predmeta POZNAVANJE PRIRODE I DRUSTVA u prvom razredu osnovne skole o kruzenju materije u prirodi na primjeru vode. U danasnjoj pjesmi se spominje metafora DRAGULJNIH KISA BOZJIH ODGOVORA, pa "Bijela kula", metaforicki se oznacava kao dio tog oblaka iz koga ce se napojiti "ozednjela zemlja" susom nastalom iz  bezbroja nasih pitanja:      

103. NA SVE SI MI ODGOVORIO   Na sve si mi odgovorio, Gospode, po svakomu si pitanju prosuo draguljne kise Svojih odgovora. No samo je jedno pitanje ostalo bez Tvojega zlata. Sto ce Tebi svijet? Cemu si ga stvarao, kad smo bili tako s Tobom blazeni prije stvaranja, i tako u Tebi savrseni bez svijeta? Tolike patnje – a zasto? Da se vratimo tamo gdje smo bili – u Tebe?! Zasto smo morali otici, zasto si se umnozio na nas, i dao nam misao  koju smo zloupotrebili, i tako se od Tebe udaljili? Cemu sav taj bol i trud, pad i uzlet, i sva ta nova otkrica starih znanja i putova?  

"Bijela kula", knjiga 35. Zapisala Vesna Krmpotic    

 Puno pozdrava iz Sombora od Josipa