|
VRIJEDNA INICIJATIVA UDRUGA PRO TORPEDO NEKADAŠNJOJ GLAVNOJ RIJEČKOJ LUCI, KOJA JE BILA I SREDIŠTE GRADA, ŽELI VRATITI NJEZIN SJAJ, ALI I OČUVATI POMORSKU TRADICIJU TE BOGATU POVIJEST GRADA NA RJEČINI | |
|
Mrtvi kanal – mjesto uz koje Rijeka može oživjeti | |
| Projekt revitalizacije kojeg promoviraju Daina Glavočić i Jakov Karmelić želi Mrtvom kanalu vratiti duh minulih vremena, s namjerom da unatoč imenu, postane živi dio grada i mamac za posjetitelje Rijeke Marinko GLAVAN | |
 Kad su se dva Bracanina intrala na Fjumeri..., stihovi su poznate pjesme koja, uz povijesne fotografije i likovne prikaze, možda na najbolji način oslikava živahnost koja je stoljećima vladala na obalama nekadašnje glavne riječke luke – Mrtvog kanala. U njega su, zahvaljujući okretnom mostu nekad uplovljavali brodice i brodovi svih veličina, prvo jedrenjaci, a kasnije i parobrodi i motorni brodovi, dovozeći u Rijeku i na Sušak vino, maslinovo ulje, povrće, voće i putnike iz Dalmacije i s kvarnerskih otoka. Na obalama Mrtvog kanala trgovalo se dovezenom robom, a trgovci, putnici i Riječani u brojnim su gostionicama nalazili okrepu, odmorište ili naprosto mjesto za druženje i razonodu. Bila je tu i carinarnica, odlagalište robe, radionice brojnih kalafata koji su na licu mjesta popravljali i održavali brodove. Sve u svemu, Mrtvi je kanal bio središte luke i grada u najboljem smislu te riječi, vrveći životom i aktivnostima koje je teško i nabrojati. Upravo takvu vrstu živosti, u kombinaciji s očuvanjem pomorske tradicije i bogate povijesti Rijeke, na mnogo načina obilježene upravo kanalom što je nekad razdvajao, a danas spaja dva dijela jednog grada, Mrtvom kanalu svojom inicijativom žele vratiti članovi Udruge Pro Torpedo. Projektom revitalizacije tog nedovoljno iskorištenog gradskog prostora što su ga prošlog tjedna u Klubu Sušačana predstavili Jakov Karmelić i Daina Glavočić, Udruga Pro Torpedo Mrtvom kanalu želi vratiti duh minulih vremena, ali ne konvencionalan način, pretvarajući ga u »okamenjeni« muzejski postav, već s prvenstvenom namjerom da, unatoč svom imenu, ponovo postane živi dio grada i mamac za sve posjetitelje Rijeke. Prema viziji Udruge, temeljenoj na dva desetljeća staroj inicijativi za obnovu prostora Mrtvog kanala koju su pokrenuli arhitekt Vladi Bralić i kipar Zvonimir Kamenar, prostor današnjeg skladišta Exportdrva i prvog bazena, smještenog između okretnog mosta na spoju Mrtvog kanala s Porto Barošem i mosta kod HNK Ivana pl. Zajca bio bi smješten Pomorski, lučki i brodograđevni muzej te akvarij. Muzej i akvarij nalazili bi se u zatvorenom dijelu, dok bi prvi bazen bio pretvoren u vjerovatno najatraktivniji dio Mrtvog kanala – muzej brodova na otvorenom. Vratiti okretni most – Inicijativa je, prije svega, usmjerena ka tome da građane, ali i one koji odlučuju o sudbini ovog prostora, a to su gradske, lučke i županijske vlasti, upoznamo s poviješću i današnjim potencijalom Mrtvog kanala kao središnjeg gradskog prostora, koji daleko nadmašuje njegovu sadašnju namjenu. Revitalizaciju Mrtvog kanala treba gledati s dva aspekta. Jedan je ono što se praktički već sada može učiniti na njegovoj obnovi i zaštiti pomorske baštine, a drugi je da se promišljanja o njegovom uređenju na vrijeme ugrade u veliki budući projekt uređenja cjelokupne Delte. Naš je stav da prostor uz prvi bazen, gdje je trenutno napušteno skladište, već sada treba na neki način »rezervirati« za budući pomorski i lučki muzej. Smatramo da bi se izvrsno nadopunjavao s Rijeka Gateway projektom, posebno dio koji se odnosi na muzej na otvorenom. Uređenje Delte, naime, u prostoru Porto Baroša predviđa smještaj marine za megajahte, a kako se prvi bazen Mrtvog kanala spaja upravo s tim lučkim bazenom, ta bi dva prostora u cjelini nudila izvanredan kontrast najmodernijih brodova i tradicionalnih drvenih jedrenjaka praktički na jednom mjestu, objašnjava Karmelić, dodajući kako je popravak okretnog mosta na spoju Mrtvog kanala i Porto Baroša jedan od osnovnih uvjeta za realizaciju ideje. Na otvorenom dijelu muzeja bili bi smješteni tradicionalni brodovi i brodice hrvatskog Jadrana, ali ne kao puki izložbeni postav kojemu će se posjetitelji i šetači moći samo diviti s obala. Sačuvati znanja i vještine Brodovi na otvorenom, ali i dru
– Svrha zaštite i očuvanja pomorske tradicije nije samo u tome da se sačuvaju predmeti i dokumenti iz minulih vremena. Oni će, ako ne očuvamo znanje o tome kako izgraditi drveni jedrenjak, kako njime ploviti, kako ga održavati i kako se služiti tradicionalnim alatima i pomagalima u svakodnevnom poslu, s vremenom izgubiti svoju vrijednost i postati samo artefakti daleke prošlosti. Važno je da ljudi, posebno mladi, dođu i osjete kako je izgledao život i rad nekadašnjih pomoraca. Grupi učenika možemo, primjerice, cijeli dan pokazivati različite vrste nekadašnjih kolotura za podizanje tereta i jedara i objašnjavati im na kom principu funkcioniraju, bez puno efekta, ali ako postavimo četiri različita kolotura i na njih jednak teret te damo tim učenicima da ga pokušaju podići, vrlo brzo će im postati jasna razlika između njih i, što je najvažnije, to će im ostati u sjećanju, kaže Karmelić. Uz pomorski i lučki muzej, akvarij i muzej na otvorenom, projekt Pro Torpeda obuhvaća i valorizaciju čitavog prostora Mrtvog kanala kao mikrolokacije s iznimno bogatom poviješću, s kojom bi se građani Rijeke i turisti mogli upoznati tijekom šetnje oko kanala. Povijest Mrtvog kanala, ističe Daina Glavočić, duga je koliko i povijest Rijeke, ali je velikim dijelom nepoznata čak i Riječanima. – Mrtvi kanal je, u stvari, staro korito Rječine, koja se nekad redovito izlijevala iz njega, plaveći velik dio grada. Kao zaštita od učestalih poplava iskopano je novo, današnje korito, a staro je ostalo služiti kao luka. Mrtvi kanal bio je poprište mnogih zbivanja kroz povijest Rijeke, o čemu i danas svjedoče brojni očuvani detalji iz minulih vremena. Od kamenih i željeznih bitvi za privez brodova, na kojima su ispisani nazivi proizvođača i godina proizvodnje, na raznim jezicima, ovisno o tome koja ih je država postavljala, preko stuba nekadašnje Bazarigove fontane iz koje su se brodovi opskrbljivali vodom, dizalice za popravak barki iz 19. stoljeća, do oznake državne granice iz 1924. godine. Šetnja oko kanala Na Mrtvom kanalu smješteno je i Hrvatsko narodno kazalište, poznata Adamićeva kuća, tu je s djelovanjem počela prva hrvatska gimnazija, a Mrtvi kanal bio je i središnja točka neslavne povijesne epizode razdvajanja grada na dva dijela, Rijeku koja je pripadala Kraljevini Italiji, i Sušak koji je bio dio Kraljevine SHS. Uz Mrtvi kanal vežu se i brojna velika imena i događaji iz povijesti, od kojih je dio obilježen spomenicima. Na tom se mjestu Riječanima obratio papa Ivan Pavao II, tu je održan i na kamenoj ploči trajno sačuvan poznati Titov govor o ujedinjenju Rijeke nakon talijanske okupacije i spomenik oslobođenju Rijeke. U novijoj povijesti ostalo je zabilježeno da su upravo s Delte riječki dragovoljci odlazili na bojišta u Domovinskom ratu, zbog čega je baš na Mrtvom kanalu i podignut Most hrvatskih branitelja. Sve to, zajedno s brojnim drugim pričama s Mrtvog kanala, građanima i turistima mogli bi predstaviti kroz kratku šetnju, a s obzirom da se radi o relativno malom prostoru, prebogatom povijesnim zbivanjima, smatramo da bi bilo relativno jednostavno na odgovarajući način obilježiti svaku od važnih lokacija, uz popratno objašnjenje na nekoliko jezika, ističe Glavočić. Srdele i vino Uz ovako osmišljenu prezentaciju pomorske tradicije i povijesti Mrtvog kanala, prema zamisli Pro Torpeda, posjetiteljima bi na njegovim obalama i na brodovima vezanim uz njih, bio ponuđen i odgovarajući izbor jela i pića, suvenira i tradicionalnih proizvoda iz okolice Rijeke. – Kao u najboljim danima Mrtvog kanala, tu bi se moglo sjesti, pojesti slanu srdelu i popiti čašu vina, u ugodnom ambijentu čime bi cijeli prostor dobio na atraktivnosti. Stvar je u tome da bi čitav projekt o kome govorimo mogao funkcionirati na komercijalnim osnovama, čime bi na najbolji način dao doprinos ne samo očuvanju povijesti grada, luke i pomorstva, nego i današnjoj, prvenstveno turističkoj, privredi grada. Da se na takav način može realizirati, svjedoči primjer talijanskog Cesenatica, grada koji ima gotovo identičan kanal, pretvoren u muzej brodova i pomorstva, koji je postao pravi mamac za turiste, kaže Karmelić. Dobar dio sredstava za uređenje riječkog Mrtvog kanala mogao bi se, po uzoru na talijanske susjede, objašnjava, namaknuti iz fondova Europske unije, a čelnici Cesenatica već su, prema Karmelićevim riječima, izrazili spremnost za sudjelovanje kao partneri u kandidranju projekta prema EU fondovima. – Najvažnije je to da je cijeli projekt ostvariv u praksi. Bio bi to velik korak u zaštiti povijesnih vrijednosti i ljudskih znanja, postavljen na ekonomski zdrave temelje, što bi mu osiguralo budućnost, zaključuju Glavočić i Karmelić. |
-----------------
preuzeto iz novog lista -> http://www.novilist.hr/
lp, boro
bglavac
irida
edin.kecanovic
