Broj: 2626. Godina:
IX 20. srpnja (jula) 2013.
“VECNA MLADOST JE V IZVIRIH, NE V STEKLENICAH IN SODIH IN KLETAH”
H. W. Longfellow“VJECNA MLADOST JE U IZVORIMA, NE U FLASAMA I POSUDAMA I KRCMAMA”.
H. W. Longfellow
Dragi prijatelji,
Jednog ljeta na Kampu u Gozd Martuljku, pod vodjstvom psiloginje gospodje Alenke Rakic imali smo jednu zanimljivu duhovnu vjezbu (meditaciju) koja je bila nalik na sadrzaj danasnje pjesme iz “Bijele kule” za tihovanje. Jedan slozen put izlaska iz labirinta obmana na obzor slobode:
31. MORAO SAM TE IZVESTI
IZ TVOJEGA SLATKOG BRLOGA
Morao sam te izvesti iz tvojega slatkog brloga, iz tvoje duboke duplje, iz tvoje spore omame. Morao sam ti uzeti sve osim Sebe.
Tako sam te natjerao put izlaza iz tamnice, tako sam te prisilio izabrati slobodu.
Sve tvoje male ugode sam ti oduzeo, a zauzvrat sam ti dao blazenstvo, jer samo ti je ono preostalo.
“Bijela kula”, knjiga 7. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi oni koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
Prema video (ja ga nisam slušala u živo) - ostavio mi je dojam jako dragog i simpatičnog mladog čovjeka, ali i izvrsnog pjevača, s jako lijepim glasom.
10.7.2013.
POVRATAK U INDIJU - 2. dio - 'Puttaparthi, Sai Baba, Arunachala …' (JUG) Objavljeno u 4.02.2013. Autor Talijan Andrea Zaupa
Sjećate se ovog mjesta? U Putapartiju smo, u Hramu Krišne. Prošle su 2 godine. Tada je to bio moj prvi posjet. Ovo je moje drugo putovanje. Pokušao sam sebi objasniti sve one nevjerojatne stvari koje su mi se dogodile i koje mi se ovdje događaju. (0,30 - Video snimljen prije dvije godine: 2010., na posljednji Babin Božić) Ta iskustva promijene život, dirljiva su… Jako smo daleko od kuće, a ipak se svi ovdje osjećamo 'kao kod kuće', tako se ne bi osjećali nigdje drugdje na svijetu.
To se može objasniti samo na jedan način: da je On uistinu jedan s Ocem. - Danas bih rekao JEDAN sa SVIME. - To je to čudo u Putapartiju: sve je obavijeno vibracijama ljubavi. Teško je razumjeti, objasniti… treba to doživjeti, treba doći ovdje.
Često puta sam rekao da je danas Putaparti mjesto u kojem je čovječnost onakva kakva bi trebala biti. Tu je sve sinhronizirano, sve se podudara, sve se samo odvija. Ovdje, u Putapartiju, to se neprekidno događa. Kad bi tako bilo i u drugim krajevima na svijetu, bili bi to nezaboravni dani. Ovdje se to događa svakog trenutka. Još nešto se ovdje događa: On ti uvijek govori. Usmjerava te. Nosi.
Svaki put kad se u nutrini sluša Njegov glas, događaju se predivne stvari, natprirodne, ili bolje rečeno, najprirodnije, najnormalnije. Najnormalnije za one koji to čuju i osjete. Netko unutarnji glas ega pripiše glasu Babe: tada takvima nastanu problemi, jer misle da su u pravu. To su neugodne stvari. Ne možeš čuti glas Babe i vidjeti Ga, ako se nisi oslobodio ega. Čut ćeš nešto, što ne znači ništa. Što nema veze sa glasom Učitelja, srcem (3,35).
(4,34) Krajem prosinca, 2010., sve se iznenada dogodilo u Barceloni u jednom autobusu. Odjednom je stvarnost oko mene nestala, a prema meni je hodao Sai Baba govoreći mi: „Dođi sine, čekam te u Indiji“. U to vrijeme moj Učitelj u srcu bio je Paramahansa Yogananda. Shvatio sam da se događa nešto nevjerojatno. Energija Sai Babe je jako snažna i moćna. Sri Sathya Sai Baba je sama Ljubav.
(6,21) Čuda se ovdje zovu lile, zato što su to igre, a ne čuda. Jedno od najneobičnijih mjesta u Ašramu je Zapadna Kantina. To je menza za zapadnjake, u kojoj mnogi besplatno pružaju SEVU (usluge). U njoj se jako osjeća prisutnost Swamija, Njegova energija i ljubav. Ako sami sjedite za stolom, teško ćete moći pojesti obrok, zbog navale suza… ta je energija toliko snažna, da ne možete ne plakati…
U Puttaparthiju je svugdje tako. Zamislite Prashanti Nilayam i Mandir. Održavaju se bađani i arati.
Zamislite što se događa u grudima. Om Sri Sai Ram.
(8,19) Čuju se pucnji vatrometa. To su igre mladih iz Babine škole.
(9,17) Na prepunom stadionu čuvari su me blokirali daleko od lože s počasnim mjestima. Tada sam začuo Njegov glas, koji mi je rekao „Dođi…“. Nakon toga sam bez problema uspio proći kroz kontrolu i izbjeći čuvare. Kako me više nisu primjećivali, sa ljestvama sam uspio doći do krova tribine, a zatim i ispred Njegove naslonjače… Pogledajte gdje smo. Tu je sve prožeto ljubavlju. Osjeća se snažna energija ljubavi.
(10,28) Vraćamo se i ulazimo u Ašram.
(11,59) Vatavriksha: stablo meditacije.
(12,19) Hram Durge.
(12,22) Pozdravljamo se sa Putapartijem, ovim doista posebnim i prelijepim mjestom.
(12,29) Nalazimo se u kući Anila Kumara, čovjeka koji je 30 godina živio blizu Babe. Vidio je bezbrojna čuda, ozdravljenja; govori nešto jako važno: „Živio sam blizu Boga mnogo godina i umjesto da sam Ga pitao za samoostvarenje, za oslobođenje od ciklusa ponovnog rođenja, pitao sam Ga nešto drugo… i požalio… trebao sam misliti na Duhovno uzdizanje, a ne na išta drugo.
(15,02) Sai Baba: „Prva lekcija koju sam izrekao kad sam obznanio Svoju Božanskost je bila 'Manasa Bhajare Guru Charanam', a to znači: 'Najprije spoznaj da si uključen u ciklus rađanja i smrti, a onda ga prijeđi. Zadrži um na jednom Guruu, ili na jedan oblik i ime Boga koji ti se sviđa. Na kraju, zadrži se na Njegovoj Slavi, pjevaj Bhađane…'
(16,40) 20.10.1940. Sai Baba se objavio Svijetu i dao prvi bađan 'Manasa Bhajare Guru Charanam…' poziv čovječanstvu.
(17,00) Bangalore, Tiruvannamalai, prema Arunachali (17,05)
(17,24) U autu smo 7 i po sati, umjesto 4; prije dvije godine bilo je to 9 i po sati.
Napuštamo Puttaparti, pomalo umorni od četverodnevne proslave festivala. Bilo je tu mnoštvo ljudi… razne snažne vibracije u Mandiru…
(18,22) Makar Sankranti je praznik posvećen Suncu. To je trenutak kada se zvijezda, penjući se prema Sjeveru, križa sa Obratnikom Jarcem (makara) i ulazeći u ovaj znak zodijaka, daje snagu i energiju životu…
(19,49) Virupaksha Špilja, Sri Ramana Maharshi živio je ovdje od 1899. do 1916. pod vodstvom i nadzorom Sri Ramanasramana.
(22,03) Što reći o Arunachali, bez riječi sam, bez riječi… Od siline njezine energije, ne nalazim snagu za govorenje. No, uzalud je o tome pričati, treba doći tu, osjetiti to i čuti. To je drugi put da smo došli u Arunachalu. Prvi put smo bili ovdje pet sati, ali sve je ukupno trajalo jako dugo, oko 18 sati, jer nam se izgubio taksista.
(23,50) Evo što sam prilikom prvog putovanja rekao o stijeni Virupaksha Špilje: energija je potresno snažna. S takvom energijom do sada se nikad nisam susreo. (24,40) Prošlo je nekoliko dana kako smo u Arunachali. Aruna znači Zora, a achala znači planina: Planina Zore je dobila ime zbog crvenkaste boje koju poprimi malo prije izlaska sunca. Jako sam se želio vratiti i biti ponovo ovdje, kako bih osjetio 'to nešto' snažno, lijepo i intenzivno.
Mi smo naučeni na drugačiju energiju: na energiju srca, kojoj nas je učio Krist, naš Učitelj, koju je donio Paramahansa Yogananda, Sai Baba. Direktno iz srca. Ovdje je energija drugačija: snažna je, izuzetno snažna, muška energija.
Ovih dana smo sreli Filipa Lukasa, profesora komparativne teologije s Univerziteta u Floridi, kojeg sam zamolio za intervju. Govorio je o lingamu, o obredima Azije, o tome što je to muška energija. Mi dolazimo iz Kršćanske tradicije i imali smo sreću da nas je Učitelj usmjerio na energiju srca, koja je stvarna, lijepa i jaka. No to ne znači da u pretkršćanskim iskustvima nije također bilo nečeg takvog. (26,57) O tome nam je prije dvije godine govorio duhovni Učitelj /na fotografiji/ u Varanasuiju. Božanstva koja su obožavali stari Grci, ista su ona koja danas obožavaju Hindusi.
(27,55) Evo što je rekao profesor Filip Lukas u intervjuu o megalitima i šiva lingamu.
(32,10) Govorimo o „Sjećanjima na Arunachalu“ H. Le Saux, benediktinskog monaha koji je - iako je bio Kršćanin - došao ovdje i živio u špilji kao sadhu i tu upoznao Ramana Maharishija…
(36,40) Krećući se uokolo planine, mogu se vidjeti razni lingami, a kad im se priđe, zapuhne vas takva energija da imate osjećaj da će vas srušiti. Energija je žestoko snažna. Ona je živa i prisutna u planini. Pogledajte, (36,53) to se posebno osjeća u ovih 3-4 četvornih metara u Virupaksha Špilji. Ispred mene se nalazi hram. Sva buka koju ovdje u Tiruvannamalai proizvode automobili, sirene… 'ispari' u ovoj snažnoj energiji.
(37,53) Skandashram. Sri Ramana Maharishi boravio je ovdje 7 godina od 1915. do 1922. pod vodstvom i nadzorom Sri Ramanasramama. (38,38) Prije dvije godine sam rekao, da je to energija s kojom se do sada nikad nisam susreo. Na energiju Krista, Sai Babe i naših svetaca smo se naviknuli. Ovdje se osjeća nešto drugo. Ljudi se nalaze na različitim duhovnim razinama: netko ne osjeća ništa, netko bi želio nešto osjetiti, netko vjeruje da osjeća, a netko stvarno osjeća energiju. Spoznaju o tome najbolje dobijemo putem iskustva.
(39,44) Ašram Yogi Ramsuratkumara: u njemu upoznajemo jednu novu vibraciju, prelijepu energiju srca Yogija Ramsuratkumara… nalazimo je u prostoriji za meditaciju, sjedeći ispod kupole, u kojoj se nalaze u središtu portreti velikih Učitelja, Gurua i Avatara… prelijepo… to su vibracije zbog kojih fina tijela trepere daleko izvan polja aure… (40,46) Dakle, te vibracije, koje sam našao ovdje, nemoguće je opisati pa sam vam ih nastojao prenijeti putem videa…
(41,48) Onog dana, kada sam čuo tvoje ime, odmah si me osvojila, Arunachala! Pozvala si me i došao sam; sada ispuni svoju dužnost!… Moje tijelo je skrivena soba. Moje srce je bračni krevet; počivajmo zajedno, Arunachala…Je li to bilo zbog tvoje ili zbog moje ljubavi, da si me odvela od mene?... Bez riječi mi govoriš: „Više ne reci ni riječi“; nepokretan, trom, u snu blaženstva; tko bi mogao iskazati moju sreću, Arunachala? Sri Ramana Maharshi
(43,07) Dakle „ovdje na Virupaksha Špilji“ imamo nešto jako neobično, snažno i lijepo. Kako netko, tko je vjernik i želi biti na duhovnom putu, može odbaciti nešto toliko snažno? (43,43) Onog, tko u Italiji postane privržen drugoj tradiciji, se ignorira. Na Kristovom putu imamo nešto izuzetno važno. Od toliko sakramenata, koji su svi jako posebni, imamo euharistiju. Imamo zajednicu. Jako je neobično to, da tradicionalna kršćanska vjera odbija mogućnost postojanja nečeg tako snažnog. To je smiješno. Vi u Indiji imate Gurua. Dobro, u čemu je tu problem?! Ako doista nešto osjećate, ako ste na duhovnom putu, kako možete negirati Kristovu energiju?
Nije neophodno potrebno otići u neku drugu zemlju i hram. Mi moramo postati hram, očistiti se, promijeniti, otpustiti ego, ozdraviti. Jer, kada nema ega, onda govori sebstvo, srce, i tek tada naša božanskost ispliva na površinu. Trebamo smanjiti višak kilograma težine, promijeniti prehrambene navike. Mi smo sami sebi naš hram (45,25). Euharistija nam pomaže stvoriti svjetlost unutar tog hrama. Mi smo ti koji trebamo utišati um, uzdignuti se iznad njega. Proširiti obzore.
(48,06) Pred nama je jedan veliki hram: Annamalaiyar Hram.
(49,00) Danima sam se u Arunachali pitao, da li je moguće da na Zemlji postoji još negdje drugdje jedno ovako neobično mjesto, sa tako neopisivim, snažnim vibracijama... bezbroj puta sam se zapitao „da li u cijelom Univerzumu postoji još neko mjesto kao što je ovo?“… Odmah sam, od početka, osjetio blizinu živog Šive, gospodara tisuće sinhronizacija, koje su pristizale sa Planine od prvog do zadnjeg trenutka: nisam bio sam, naprotiv, osjećao sam da sam vođen … ali, dani su prolazili i još uvijek ne razumijevajući Sri Ramana, iako opažajući tu snažnu Energiju u Ašramu i na mjestu njegovog Mahasamadija … moja je bojazan bila, kao i u drugih, da su govori Sri Ramana bili samo teorijski ili mentalni, a ne konkretno duhovni... ta bojazan je iščezla: Sri Ramana Maharishi je sa 16 godina bio potpuno budan, stvarno osjećajući da je njegova prava priroda bila Svijest bez oblika, Imanentna. Njegova je uronjenost u tu spoznaju bila toliko snažna, da je godinama zaboravljao na postojanje svog tijela … postajući polako svjestan i svoje materijalne razine postojanja, nikad nije zaboravljao ono stanje Svijesti u koje je bio uronjen. On je ostvario Sebe… Na početku čak nije poučavao riječima, nego je neprekidno odašiljao jednu tihu energiju koja je umirivala um onih koji su bili u skladu s njom i prigodno davala jedno direktno iskustvo stanja u kojem je neprekidno i sam bio uronjen… Sada, tek sada počinjem razumijevati Sri Ramana, jedno tako Uzvišeno Biće, kakvo možda čak ni Yogananda nije bio u potpunosti upoznao… Sada stalno osjećam neprekidan unutarnji poziv da Joj se vratim, kako bih što je više moguće otpustio ego i osobnost u onoj stijeni, u NJEZINOM Srcu. 'Otkucaji' Arunacale potpuno te otmu i pozivaju… tek sada počinjem shvaćati i razumijevati Sri Ramana, od kojeg je mnogo toga pristiglo posljednjih dana, koliko je On u stvari još uvijek ovdje prisutan.
Arunachala Shiva Namah Shivaja…
(51,24) Najljepši trenuci ovdje su oni, kad se predvečer odlazi u Centralni Hram, koji je jako velik i
čeka zalazak sunca. Osluškuje se energija. Preispituju se i pohranjuju sjećanja na viđeno i doživljeno tijekom dana… tu su i meditacije… čekanje na ulazak u Sanctum Sanctorum.
Za put smo se pripremali 6 mjeseci. Arunachala mi je promijenila život, Rišikeš mi je bio važan i lijep, Putaparti i Sai Baba su mi bili jako važni, izuzetno važni. Sve su to posebne stvari, ne samo za srce. U srcu ću ih sve nositi. Om Namah Shivaja.
(55,50) Također je lijepo navečer slušati žamor ljudi, neobične zvukove… tada se sklope oči i započne preobraćanje. Može se sjesti i gledati planinu iza mojih leđa. Osjeća se protok energije koja zrači iz tla, iz Hrama… i prolazi kroz polje aure. Sav prikupljeni mir i smirenost, počinju se širiti. I Italija, također, obiluje posebnim mjestima. I tamo ih treba potražiti. No, ako dođete u Indiju, posjetite mjesta koja su na videu, ako ga budete gledali, jer su doista snažna i upečatljiva. I stvarna. Rad svjetlosti je stvaran. Stvaran je kad vibrira. Potrudimo se uskladiti… oslobodimo naše vibracije… harmonizirajmo to stanje drugačijeg bića, kako ne bi postalo samo maštoviti ideal… spojimo se s emotivnim stanjem… stvarnim, iskrenim, drugačijim… tek onda ćemo moći usvojiti sveta učenja naših velikih Učitelja. Om Namah Shivaja, kao što to kaže Brahman kojeg čujete.
Il RITORNO IN INDIA Video 2 di 2, Puttaparthi, Sai Baba ... - YouTube