Broj: 3576.
Godina: XIII
20. veljace (februara) 2017.
"ZGODOVINARJI, KI BODO V PRIHODNOSTI SODILI O NASI DOBI, BODO REKLI: KAKO CUDNO JE BILO TO OBDOBJE, KO LEVO NI BILO LEVO, KO DESNO NI BILO DESNO IN KO CENTER NI BIL V SREDINI".
Andre Malraux
"POVIJESNICARI KOJI U BUDUCNOSTI BUDU SUDILI O NASEM DOBU, RECI CE: KAKO JE CUDNO BILO TO RAZDOBLJE, KADA LIJEVO NIJE BILO LIJEVO, KADA DESNO NIJE BILO DESNO I KADA CENTAR NIJE BIO U SREDINI".
Andre Malraux
Dragi prijatelji,
Molitva kao cinbenik svijesti (i samosvijesti) o Bozjoj SVEMOCI i MILOSTI, o.k., ali molitva ide iz vrline poniznosti, biti permanentni gradinar te vrline, sa jasno definiranim stozerom autoriteta, u tomu je citav smisao. Poruka pjesme iz "Bijele kule"za danasnje tihovanje je eksplicitna:
4. MOLITVA NIJE RAZLOG USLISANJU
Molitva nije razlog uslisanju,
vec sluzi tomu da se sjetite
Moje svemoci i Moje milosti.
Molite se;
sve sto treba, dogodit ce se.
I bez vase molitve
dogodit ce se.
Molitva vama sluzi
da ne zaboravite tko sam,
i Otac koji sam,
i cilj komu sam.
"Bijela kula", knjiga 76. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
20. veljače 2017.
Današnje obrazovanje ističe gomilanje stvari. No odricanje je jednako potrebno. Odricanje nije gubitak, ono je vrlo isplativo, jer njime stječete radost. Odricanje znači slobodu, prepuštanje Bogu i ljubavi. Bog je ljubav. Ljubav se može spoznati jedino širenjem ljubavi. Kad učenici i studenti završe škole i studije, uključe se u obitelji, društva, zajednice i države, moraju biti primjeri jednostavnosti, poniznosti i međusobnog služenja. Moraju usidriti svoje živote u pravednosti (dharma) i mudrosti (jnana). Stoga i učitelji i roditelji to moraju usvojiti i podučiti učenike. To će im pomoći voditi uzorne živote i voditi druge prema postizanju mira i spokoja. Više od ičeg drugog morate učiti disciplinu i strpljenje. Život je vježba sadhane „davanja i uzimanja“. Nemojte uživati samo u „uzimanju“. „Dajte“ i time ćete zavrijediti pravo da „uzmete“.
(Božanski govor, 20. veljače 1987.) Preživljavamo od onoga što dobijemo, gradimo život od onoga što dajemo.
(Baba)
19. veljače 2017.
Čovjek uvijek traži sreću tako što pokušava zadovoljiti želje. Ako se neka želja ispunjeni, osjeća radost, a ako ne, žalost. No problem je što su želje poput krijesa koji snažno gori tražeći sve više goriva. Jedna želja vodi prema deset novih, čovjek se iscrpljuje pokušavajući smanjiti njihove žudnje. Potrebno je sići s ovog puta želja bez kraja i krenuti putem unutarnjeg zadovoljstva i radosti. Čovjek tuguje jer je razvio vezanost za nestvarno. Njeguje nerazumnu privrženost prema bogatstvu, no spreman je žrtvovati bogatstvo kako bi spasio živote svoje djece, jer je vezanost za djecu jača od vezanosti za stečeno bogatstvo! Čovjek se spušta tako nisko da zanemaruje djecu, kad je suočen s izborom između preživljavanja i dobrobiti djece! Ali blaženstvo dobiveno kada boravi u atmi neograničeno je i vječno. To je prava radost.
(Božanski govor, 14. prosinca 1958.) Želje se rađaju iz pohlepe. Kad pohlepa sve više i više slabi, i nezadovoljstvo se smanjuje u jednakoj mjeri (Baba)
18. veljače 2017.
Ego je duboko ukorijenjen u svakoj osobi kroz njene bezbrojne prethodne živote. U ovom životu također jako brzo raste, tražeći osjetilna zadovoljstva, obilje imovine, pljesak i pohvale, vlast nad drugima, slavu i bogatstvo. Može biti uklonjen jedino nemilosrdnim preispitivanjem svoje prave stvarnosti. Kad ste budni, proživljavate različite odnose. Zainteresirani ste za mnoge ljude, vlasništvo i probleme. Prolazite kroz radost i tugu, hvalu i ismijavanje, uvredu i povredu. Kada sanjate, cijeli vanjski svijet nestaje. Kad ste budni, doživljavate zadovoljstvo i bol, uranjate u strah, bacate se u očaj. Kada spavate, više niste na oprezu ili djelu. Sami ste s božanskom dušom (atma), koja je vaša stvarnost. Atma je s vama kroz sve tri faze pa i ako je ignorirate ili možda odbacite! Ova Atma je istina, „Da jesi“! (Tat-Twam-Asi)
(Božanski govor, 14. prosinca 1958.) Odlučite nastaviti potragu za svojom stvarnošću. Odlučite živjeti u inspiraciji i stalnom prisjećanju na Boga. (Baba)