Broj: 2677. Godina: IX 18. rujna (septembra) 2013.
„ZAHVALNI ZNAJU DAVATI, JER ONI UVIJEK IMAJU. NJIHOVA JE JEDNA RUKA UVIJEK USMJERENA PREMA NEBU DA PRIMA, A DRUGA PREMA LJUDIMA DA DAJE”.
prof. dr. sc. Tomislav Ivancic
Dragi prijatelji,
Danasnjim tihovanjem vjezbamo sluh za Bozje rijeci. Artikuliramo osjecaj za SAVRSEN SMISAO I SMISAO SAVRSENSTVA sve do PRESJAJNE ROSE SAVRSENSTVA, kako to veli pjesma koja nam iz „Bijele kule” dolazi u nasu tisinu. To je put do probudjenog duha:
13. MOJE SU RIJECI
Moje su rijeci pjena sustine,
Moje su rijeci sustina pjene.
I kad su pjena, i kad su sustina,
Moje rijeci blijeste
istim smislom.
To je savrsen smisao,
to je smisao savrsenstva.
Oh, jos i vise:
to je presjajna rosa savrsenstva.
„Bijela kula”, knjiga 31. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi oni koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
irida
bglavac
