MIT

Et: grč. V. misi, misterija.

Mit je usmeni ili duhovni sustav simboličnih predodžbi s više značenja i razina. Na spekulativnom planu, mit je spoznaja putem uspostavljanja korespondencija, a na operacijskom planu, on je obred Što preuzima i ponavlja arhetipe. Mit se najčešće pojavljuje u vidu pripovijesti ezoteričnog porijekla, ezoteričnog utoliko što je mit nosilac simbola i što su ti simboli povezani u shemu koja je i sama simbolična te po tome što se mit doživljuje kao iskustvo posvećenika, što ga shvaćaju (u e-timološkom značenju te riječi) samo posvećenici.

M. Eliade pobraja slijedeća obilježja mita: mit je zbiljski (smatra se otkrovenjem), svet (pripovijeda o božanskim, svetim djelima) i vječan (odvija se u svetom vremenu iskona). ukratko, transcendentan je. Istodobno, mit je egzemplaran (služi kao uzor za ponašanje ljudi), dakle, ponovljiv je (ponavljanjem ga se mora zapamćivati i uvijek iznova ostvarivati kroz obrede) i suvremen (u njemu se stalno obnavljaju Raj i Iskon), dakle, paradigmatičan je. Napokon, mit je nadličan (nema pisca, samo pripovjedače) i značenjski (ezoteričan, poučan, sveobuhvatan) {Aspekti mita, str. 14. sq).

Klasifikacija mitova. S obzirom na način izlaganja, mitovi mogu biti: književni (pripovijest), konceptualni (najhitnija i nesporna je tema), vizualni (stvarna slika ili igra predodžaba), personalni (idealizirani portret). S obzirom na sadržaj, mitovi se dijele na: mitove o porijeklu (tzv. etiološki mitovi), mitove o svrhama (tzv. eshatološki mitovi), mitove o strukturama ili funkcijama (ontološki) i dr. (L. V. Thomas, Les religions de l'Afriaue noire, izd. Favard-Denoel, 1969, str. 73-74). Npr: mit o Adamu i Evi je književni mit (postoji i prenosi se u vidu zapisane pripovijesti) i etiološki mit (izvještava o porijeklu čovječanstva i zla u čovjeka).

B. M. Eliade, Aspecis du mythe (1962), bibl. Idees, br. 32, 1969, 249 str;
Al. Eliot, L'univers fantastique des mytiies, prij. Les Presses de la Connaissan- ce, 1976. 320. str.

MITOLOGIJA

1) Svi mitovi nekog naroda ili kulture, ideologije ili organizacije. Mitologija se može odnositi na predmet (v. simbolika) kao i na motiv.

MUDRA

• NADNARAVNA BIĆA

,,Dhydna

ili yogamudrd, 'pečat meditacije': ruke su položene jedna na drugu u krilu osobe koja sjedi u padmdsana stavu. ffl Vara ili varadamudrd, 'pečat milosrđa' ili varadahasta: ruka ploštimice položena s dlanom nagore i ispruženim prstima lagano povijenim unaprijed." (A. K. Coomaraswamy, Pour comprendre l'art hindou, prij. s engl, izd. Awac, Rennes, 1979, str. 128).

4) Partner Tantrista u ritualu lijeve ruke.

„'Uzmi ovu mudru, ti nosaču vajre, i čini na korist sviju stvorenja!' Tada on uze djevojku doraslu za udaju i posveti je bodhicittom [sviješću o Probuđenju]. (...) Međutim, sljedbenik može i sam izazvati mudru i nagnati je da se pojavi zahvaljujući svojim nadnaravnim moćima, a može je odabrati između bogova, demona i ljudi, yakša ili kinnarama [natprirodnih bića]." {Hevajra Tantra, VII. st, buddhinska tantra, djelomični prijevod L. Silburn, Le Bouddhisme, str. 314, izd. Favard, 1977).

MUSLIMANSKI (muslimanski ezoterizam)

V. islamski ezoterizam.

MYSTERIUM MAGNUM

Latinski izraz („Velika Misterija"). Vrlo čest u Paracelsusa te kod Bohmea.

Mysterium magnum

s kozmologijskog je gledišta Prva materija, a s kozmogonijskog, odjeljivanje Boga od Prirode.

„Ta osnova (Grund) nazvana je Mysterium magnum, ili još hdos, i ona je izvor dobra i zla, svjetlosti i tame, života i smrti, radosti i boli, spasenja i kazne. Naime, ta je osnova osnova duša i anđela i sviju vječnih stvorenja, kako zlih, tako i dobrih." (J. Bohme, Clavis, 1624).

B. J. Bohme. Mysterium magnum (1623), prij. s njem, izd. Aubier, 1945.