MISTAGOG

„Mistagog je onaj koji vodi mista." (Hesihije, Leksikon)

(VI. st).

Svećenik, netko od posvećenika ili voditelj inicijacije, stvarni vodič do mjesta inicijacije i špirit u a I ni vodič (inistom se postaje na osnovi same činjenice vođenja ili zbog izvorne posvećenosti) u Misterije.

r. „Mist je učenik, mistagog je učitelj." (Moskopulos, navod prema V. Magnien, S. D) mistagog stanuje izvan tele-steriona, a hijerofant u telesterionu, u neposrednom doairu s hiera.

MISTAGOGIJA

li: grč. ujottic; = koji je posvećen u Misterije; &y<o = voditi.

Mistagogija je posvećenost ili posvećivanje u Misterije, tj. činjenično, ujedno simbolično uvođenje mista u hiera (sveta mjesta i predmeti), te usporedno s tim i upućivanje u Misteriju (unutrašnjim iskustvom posvećenog ili mističnim sudjelovanjem u hijerodrami).

(Neki autori „mistagogiju" i „teurgiju" upotrebljavaju kao sinonime: npr. Jamblih, Misterije Egipta, I, 11).

V. hiera, hijerofant, Misterija II.

B. V. Magnien. Les Mysteres d'Eleusu, II. izd, 1938, izd. Pavot. 360 str; J. Trouillard, La mystagogie de Proclos, izd. Belles Lettres, 1982. 256 str.

MISTERIJA

Iz grčkog korijena ivc, = tišina, šutnja.

I. Misterija, Tajna.

1) ,,U najizravnijem smislu, (...) misterija je ono o čemu se
ne smije govoriti, o ćemu je bolje šutjeti, odnosno, ono što je zabranjeno javno pokazivati." (R. Guenon, Zapažanja o inici-~~ jaciji, str. 125).

„Drugo značenje riječi 'misterija' (...) jest ono što se mora primiti šuteći, o čemu se ne smije raspravljati." (op. cit, str. 126).

„Konačno, postoji i treće, od svili najdublje značenje, a po njemu, misterija je navlastito neizrecivo, ono Sto se samo može kontemplirati bez riječi." {op. cit, str. 127).

„To je misterija filozofa, i upravo zbog nje su naši oci tražili da se zakunemo da je nećemo otkriti niti širiti jer ona posjeduje božansku izuzetnost i božansku snagu." (Kori Kćsmou, yYl hermetička knjiga, prij. A. J. Festugiere, R.H.T).

II. Misterije.

„O, odista svete Misterije..." (Klement Aleksandrijski, Protreptica, XII, 119).

Misterije su tajne ceremonije posvećenja (inicijacije). To mogu biti liturgijske drame, usmena otkrovenja ili izlaganje hiera, a sve to opisuje smrt i simbolično uskrsnuće boga, boginje, božanstva plodnosti ili heroja. Sve Misterije imaju isti cilj: ostvariti sreću na drugome svijetu, višem od ovoga, služe se jednakim sredstvima: inicijacijom i imaju isti simbolizam: vegetacijski ciklus.

„Na ovom jezeru [Sais] se noću prikazuju njegova [Oziriso-va] stradanja, i Egipćani to zovu misterije. Znam dobro kako se sve to obavlja, ali o tome neću da govorim." (Herodot, II, 171).

S inicijacijskog gledišta razlikujemo:

MALE MISTERIJE koje donose duševnu obnovu,

VELIKE MISTERIJE koje donose spiritualnu obnovu.

Klement Aleksandrijski kaže: „Misterije u Grka počinju obredima pročišćenja, slično kao u Barbara kupanjem. Zatim se održavaju male misterije čija je svrha da pouče i priprave za ono što slijedi, a potom velike misterije koje se tiču cjeline stvari. Nakon toga ne preostaje više ništa za učenje, nego samo kontemplacija i razumijevanje prirode i zbilje." (Stroma-ta, V, pogl. 11, 70). S povijesnog gledišta razlikujemo:

Misterije antičkog Bliskog Istoka (npr. Ozirisove u Egiptu, Tamuzove u Sumeraca, Kibeline i Atisove u Frigiji),

j»rčke Misterije (npr. u Eleuzini, Samotraci, Dionizijstvo, Orfizam),

helenističke i rimske Misterije (preuzete od Grka i Egipćana: Serapisove, Anubisove, "Izidine, Ozirisove, Horu-sove; od Frigijaca: Kibeline i Atisove, Sabazijeve, M§- 259 Belloneove; od Sirijaca: Atargatisove, Adonisove, Mar-nasove, Baalove u Damasku, Belove u Palmvri, Jupiter-Dolihemove; od Iranaca: Mitrine).

III. misterija, otajstvo.

1) (kršćanstvo) Kršćanski teolozi riječ „misterija" upotrebljavaju za označavanje objavljene dogme u koju valja vjerovati, ali je nije moguće razumjeti zbog njezine uzvišenosti (a ne zbog namjernog okultiranja kao npr. u zagonetki, složenosti slično npr. problemu ili zbog njezine ezoteričnosti kao u Misterijama II). To su Utjelovljenje, Pričest, Krštenje, „tajne kraljevstva nebeskog" (A/f, 13, 11) u vezi s nebeskom hijerarhijom, Kraljevstvom Božjim na zemlji i u srcima.

B. R. Steiner, Le mystire chretien et les mysteres antiques, prij; A. Loisy, Les mysteres paiens et le mystire chrćtien, II. izd, 1930. (I. izd. 1914).

2) (kazalište) U srednjem vijeku, misterija je bila kazališni
prikaz Isusova rođenja i uskrsnuća ih prizora iz života Isusa i
svetaca.

„Zaradi etimologijske točnosti, valjalo bi pisati 'misteres' (umjesto mystires)* jer je riječ izvedena iz latinskog ministe-rium što znači služba ili funkcija." (R. Gućnon, op. cit, str. 190).

3) (filozofija) Misterija je ili skriveno značenje nekog sim
bola, ili simbol s okultnim značenjem.

„Što se tiče tajanstvenog značenja sedam zvijezda... koje si vidio u mojoj desnici i sedam svijećnjaka, sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, a sedam svijećnjaka sedam je crkava." {Ivan, Otkr, 1, 20).

4) (obični smisao) U svakodnevnom govoru, „misterija" je
sinonim za zagonetku, tajnu.

MISTERIJE (društvo za Misterije)

Misterijska organizacija što se bavi Misterijama. Sastoji se od posvećenih članova i onih koji tek trebaju primiti posvećenje, a njezina glavna aktivnost je čuvanje mitova i obreda, te upravljanje ceremonijama. Glavna obilježja ove vrste „tajnog društva" su: hijerarhija svećenstva, disciplina arkane, ezoterično pristupanje društvu, inicijacijski obredi, egzoterične svetkovine, posjedovanje hira, vegetacijski simbolizam itd. Mjesto kulta nije uvijek čvrsto određeno.

Najmanje nepoznata društva za Misterije su eleuzinska (P. Foucart, Eleuzinske Misterije, 1914), mitrejska (F. Cumont, Textes et monumente relatifs aux mystires de Mithra, u 2 sv, Bruxelles, 1896-1899), izidska (Apulej, Metamorfoze, knjiga XI) i dionizijska društva (H. Jeanmaire, Dionysos, izd. Pavot, 1951).

V. hijerodrama, inicijacijska organizacija, Misterija, miste-rizam, orgija, tajno društvo.

B. O. E. Briem. Les socittes secretes de mysteres, prij, izd. Payot, 1941.

　

　

MISTERIJSKI

Koji se odnosi na Misterije (II).

MISTERIOLOGIJA

Egzoterično ili ezoterično izučavanje Misterija (II).

Misteriologija se suočava s dvije velike teškoće:

a) s problemom oskudnosti izvora (postoji vrlo malo zapisa, a likovni su prikazi mahom nerazumljivi),

b) s problemom tumačenja simbola, drama i si.

 

Najpronicljiviji misteriolozi bili su Plutarh (t 125. g), Jam-blih (t 330. g), R. Reitzenstein (1861-1931) i F. Cumont (1868-1947).

Za izučavanje grčkih Misterija raspolažemo s dva bogatija izvora. To su knjiga N. Turchija Fontes mysteriorum aevi hel-lenistica, Rim 1923, te knjiga U. Bianchija, The Greek myste-ries, Leiden, 1976, s obiljem ikonografskih dokumenata.

MISTERIOZAN

Egzoterični izraz: „nespoznatljiv", „nerazumljiv", „nepoznat"

MISTERIOZOFIJA

Misteriozofija je misterična gnoza, unutrašnja spoznaja Misterija (a ne ezoterično izučavanje Misterija).

Primjer misteriozofskog teksta je Papirus o prikazanju u Ramzesovom hramu (1980. g. pr. n. e) gdje je opisana jedna
egipatska Misterija, njezina tri dijela (podizanje svetog Ozirisovog stupa, oblačenje novog faraona Sesostrisa I, apoteoza njegovog prethodnika), njezin ezoterični smisao, uloga svećenika koji obavljaju službu, kretnje, popratne potankosti, uređenje prostora (cf. Et. Drioton, Egipatsko kazalište, 1942; K.
Sethe, Dramatische texte zualtaegyptischen Mysterienspielen..., 1928, Leipzig, u 2 sv).

B. U. Bianchi. Misteria Mithrae (1978). Lcyden, 1979. XXVII - 1005 str.

MISTERIZAM

Sin: „misterični kultovi", „misterične religije". Sva vjerovanja i prakse u vezi s Misterijama. Bez obzira na razlike, u Misterijama se uvijek pojavljuju: mit o spasenju temeljen na priči što se odvija kroz niz spi rima Ino mučeništvo -inicijacijska smrt - drugo rođenje boga (Atis), čovjeka (Ijud-tn ska žrtva prinošena Baalu u zapadnih Semita), predmeta (kukuruz u pretkolumbovskih naroda); liturgijske drame, bilo javne (egzoterične), bilo samo za uži krug (ezoterične) u kojima se prepričava isti mit i koje uključuju izlaganje htera, usmena otkrovenja (ne u vidu formula nego pripovjednog teksta) i procesije; prisega šutnje; elitizam.

Aristotel je izvrsno sagledao bit misterizma: „od posvećenih se nije očekivalo da Štogod nauče, nego samo da budu pod-staknuti na određen način i dovedeni u određeno stanje pri-jemljivosti duha." (frg. 15)

V. htera, hijerodrama, Misterija II, Misterije (društvo za).

B. Jamblique, Les mvsteres d'£gypte (oko 300. g), prij, izd. Belles Lettres, 1966; F. ( umont. Les religions orientales dans le paganisme romain (1905), izd. Geuthner, 1969, 339 str.

MISTIČNI ZVUK

Periodično (tonovi, samoglasnici) ili neperiodično (šumovi, suglasnici) vibracijsko, jednostavno ili složeno gibanje - to bi bila definicija zvuka, pa čak i mističnog koji uz to posjeduje još i religijsku ili magijsku vrijednost.

Spomenimo neke od čujnih mističnih zvukova:

obredni krik (io-io Bakantica),

bojni poklič („Da Živi Bog Svete Ljubavi" Templara),

mantra

(v),

odjek inicijacijskog mjesta (spilje, labirinta),

tonovi mistične glazbe (diabolicus in mušica, uvećana kvar-ta),

te neke od nečujnih mističnih zvukova: 262 - zvuk proizveden u trenutku umiranja (cf. Tibetanska knjiga "~~ mrtvih),

inicijacijski zvuk (šumovi pri nekim doživljajima za vrijeme izvođenja yoge, šamanski i alkemijski zvukovi),

kozmički zvuk: glazba sfera (v).

B. M. Eliade, Le Yoga, str. 3S1-382; J. Canteins, Phonemes et archćtvpes, izd. Maisonneuve et Larosc, 1972, 132 str; J. Porte, Encyclopidie des musi-ques sacries, ifc4 sv, izd. Labergerie, 19