MILENIJSKI BUG – 2012.

Sjećate se pomame za „milenijski bug“ i prelaskom u 2000. godinu, koju su mnogi proricali za propast svijeta, a kada je  2000. prošla, Majanski kalendar i 2012. su postali nova meta za zaluđivanje masa i dolazak „sudnjeg dana.“ No, gledajući povijesno, mnoge su civilizacije nastale i propale, događali su se progoni, holokausti, genocidi u ratu u bivšoj državi, istrebljivalo se autohtono stanovništvo, pandemije su iskorjenjivale cijele narode, nestajali su cijeli gradovi zbog atomskih eksplozija, itd. Ovaj svijet je na mnoge načine već proživljavao raznorazne „Armagedone“, ali dan danas u našoj kolektivnoj svijesti postoji strah od uništenja cijele planete i života na njoj. Kraj svijeta bi se mogao nazvati bilo koje izumiranje koje je izbrisalo s lica planete većinu stanovnika, flore i faune. Wikipedija kaže slijedeće o toj temi: “Masovno izumiranje je pojam za oštro smanjenje broja živih vrsta u relativno kratkom vremenskom razdoblju.”

Preko 97 % svih vrsta koje je ikada živjelo na našem planetu je danas izumrlo, no izumiranja se javljaju u nejednakim intervalima. Gledajući u davnu prošlost kada Homo Sapiens nije ni postojao, „sudnji dan“ se na ovoj planeti ponovio barem pet puta. Velikoj petorici bi mogli dodati i događaj od prije nekih 14 000 godina kada je Zemlja pretrpjela katastrofičan udar kometa koji se u našu kolektivnu svijest i mitove usadio kao „Propast Atlantide“ ili „Potop“, počevši do ogromnih tsunamija u području Sjeverne Amerike, Sibira, Crnog Mora, do nestanka mnogih vrsta kao što su: mamuti, sabljasti tigrovi, veliki ljenjivci i slično. Genetička memorija uvjetovana DNK i stanična memorija, i promjene bez utjecaja DNK ili epigenetika, je relativno mlada znanost na kojoj su naši naučnici tek počeli raditi, no to ne znači da su njene mogućnosti mnogo veće, nego li se danas to zna. Što bi onda sasvim logično moglo objasniti kako i zašto je naš najveći strah upravo onaj od „sudnjeg dana“ i propasti svijeta, jer smo htjeli, ne htjeli, povezani s ovom planetom i njenim okolišem mnogo više, nego li smo mi toga danas svjesni i nestanak života kakvog znamo na ovoj planeti je definitivno najgora sudbina koja može zadesiti floru, faunu i ljude na planeti Zemlji.

Film 2012. je odlično unovčio naš strah od planetarne kataklizme i propasti koja se zaziva za malo više od godine dana, koji li će se datum izabrati nakon 2012. za “sudnji dan”, ako preživimo tu godinu, još uvijek ne znamo. Iako se dan danas pojavljuju mnogi ljudi koji profitiraju na našem kolektivnom strahu od katastrofe na planetarnoj ravni, ti ljudi nisu izmislili ništa novo, oni su samo naš strah naučili itekako dobro unovčiti kao i njihovi prethodnici kroz milenije i milenije koji su konstantno najavljivali tužnu sudbinu čovječanstva u vidu svih mogućih i nemogućih kataklizmi.

Pogledajte video: na www.FunkyMEM.com