MEGALIT

Et: grč. (tr/ag = velik, Xtdoc ■ kamen, stijena. (1867. g, Larousse).

Klada od neobrađenog ili grubo tesanog kamena, pojavljuje se gotovo svugdje u svijetu.

Megalit (i megalitizam) u vezi su s ezoterizmom po tome što, kako se čini, upućuju na astrološke obrede (izlazak i zalazak Sunca u vrijeme suncostaja i u određenim točkama), na simbolizam kamena i telurskih struja.

Tipologija megalita: a) menhir, kromleh (Stonehenge, 1848. g. pr. n. e), niz (Kerlescan), b) trojni dolmen, poludol-men, jednostavni dolmen, dolmen s hodnikom, nenatkrivena ulica, grobnica s kupolom, c) nuraghi (na Sardiniji), košara, klade i ploče; d) kip-menhir (Saint-Sernin), idol.

Nerazjašnjena pitanja o megalitima: starost (najstariji poznati megaliti kojima je utvrđena starost potječu iz 7030. g. pr. n. e), način prenošenja. Pretpostavke o namjeni megalita: a) vezivanje duša pokojnika za kamen (R. Heine-Geldern, 1928), b) grobnice, c) falosni simbol, d) sredstvo kulta Sunca, e) putokazi za ljude ili vanzemaljska bića, f) astronomski opservatoriji (Lockver, 1906. g), g) svetište predaka (Schu-ehardt, 1909-1926. g), h) druidsko svetište (J. Aubrey, 1665).

B. G. Daniel, The megalith builders of v/estem Europ, (1958), Pelican books, 1962; F. Niel. Connaissance des mćgalithes, izd. R. Laffont. 1976, 330 str. (nepouzdano).

MENADA

v. bakant(ica).

MENHIR

Et: bretonski men = kamen, hir = dugačak. 1834. g.

Uspravni monolitni stub od prirodnog ili grubo tesanog kamena s jednom ravnom, a drugom izbočenom plohom, obično visok između 7 i 10 m, valjkastog, stožastog ili vretenastog oblika.

Znanstvenici se spore oko mogućeg smisla menhira: da li je yn to religijski spomenik, granični kamen, tj. putokaz što upozorava da je u blizini obala ili prijelaz preko poluotoka (P. Geor-gelin, 1977), spomen značajnog događaja, oznaka mjesta kosturnice, simbolični falos, astronomski stup, neka vrsta baterija za telurske struje...?

V. dolmen, kamen, megalit.

METAMORFOZA

v. duh pomagač, dvojnik 5, metempsihoza, posjednutost, reinkarnacija, translacija.

METAPSIHIKA

Izraz je stvorio Ch. Richet (1905. g): „Metapsihika je znanost što izučava sve pojave za koje se pretpostavlja da potječu od nepoznatih razumnih sila, uključujući tu i nepoznate inteligencije i začudne pojave našeg nesvjesnog uma." (Traitć de mćtapsychique, 1922, izd. Alcan, 813 str).

Sin: „psihičke znanosti", „psihička istraživanja", „psihotro-nika" (F. Clerc), „transfizika" (J. Andrć), „psionika" (J. W. Campbell), „parapsihologija" (Dessoir).

Metapsihika je eksperimentalno istraživanje i filozofijsko i-zučavanje pojava u čovjeku i u prirodi neobjašnjenih i neobjašnjivih postojećom, objektivnom fizikalno-kemijskom, povijesnom i kvantitativnom znanošću.

Metapsihika nije dio ezoterizma premda su pojedini ezoteri-sti postavljali pretpostavke i opisivali metapsihičke pojave te iako metapsihika potvrđuje zbiljnost spiritskih, joginskih, ini-cijacijskih, šamanskih i magijskih pojava.

Glavne metapsihičke teorije jesu:

a) teorija o nadnaravnom porijeklu tih pojava: Bog ili Đavo su njihov transcendentni uzrok,

b) tumačenja temeljena na teoriji relativnosti ili kvantnoj teoriji (O. Costa de Beauregard, 1975) te četvrtoj dimenziji (J. Zoellner, 1880),

c) racionalizam: posrijedi je praznovjerje, prevara, greške u analizi,

d) energetizam: postojanje psihičke sile ili psihičkih moći sposobnih da djeluju unutar materija (W. Crookes, H. Bender);

e) spiritizam;

f) spiritualistički monizam: svijet je organizam gdje usporedo postoje psihička i fizička razina (L. Bardonnet, L'Univers-Organisme, 1912, sv.
V, izd. Vrin, 1937).
Yyi Metapsihika obuhvaća:

metapsihologiju: telepatija, vidovitost, udvajanje ličnosti, hipnotizam, pločice što govore...

metapsihofizika: ektoplazmija (v. medij), telekinezija itd.

Razvojne etape na Zapadu:

filozofijsko razdoblje (počevši s Demokritom, t370. g. pr n. e, snove i proricanje je obrazlagao isparavanjem i izljevima),

magnetičko razdoblje (počevši s F. A. Mesmerom, 1779. i njegovim životinjskim magnetizmom),

eksperimentalno razdoblje (W. Crookes, Psychic po-wer, 1871, izd. E. N. Allan),

objektivno razdoblje (J. B. Rhine, 1934, statistička istraživanja u SAD).

R. Metapsihiku ne smijemo poistovjetiti s parapsihologijom. Metapsihika počinje 1871. godine (W. Crookes), a parapsiho-logija 1927. godine (J. B. Rhine). Metapsihika je paralelna znanost, a parapsihologija je zvanična znanost. Metode me-tapsihike više su filozofijske, a parapsihologije više statističke.

Predmet metapsihike je širok, a predmet parapsihologije uzak (E. K, tj, telekinezija ili paranormaino kretanje predmeta, psihokinezija ili paranormalna nepokretljivost predmeta, bio-kinezija ili paranormalna iscjeljenja i rast; E. S. P, tj. telepatija, „vidovitost", prekognicija, retrokognicija). Metapsihika ima spiritsko ishodište i spiritualistički cilj, dok parapsihologija počiva na znanstvenim pretpostavkama i ima materijalistički cilj.

B. J. B. Rhine (parapsiholog) La doublepussance de l'esprit (1947), prij. s engl, izd. Payot. 1953, 210 str; R. Sudre (mctapsihičar), Trate de parapsvchc-logie, izd. Payot, 1956. 493 str.

METEMPSIHOZA

Et: grč. nerc = poslije, iza; (tanrtj = duša. (2u|n>xoc, = živ). U franc. Rabe-"" lais, 1530. g.

1) (egzoterični smisao) Utjelovljivanje duše koja je ranije živjela u biljnom, životinjskom ili ljudskom tijelu u novo tijelo biljke, životinje ili Čovjeka, ali ne iste vrste kao u ranijem životu.

„Oni koji žive u zlu i bezboštvu, osim što će im biti uskraćen povratak u nebo, bit će osuđeni da prijeđu u tijelo neke druge

vrste sramnim seljenjem duše, nedostojnim svetosti duha."
(Corpus Hermeticum, Asklepije, 12 = C. H, sv. II, str. 311)
R. palingenezija, reinkarnacija, transmigracija. yyi

B. Lois de Manu (oko I. st), II, 201; XII, 55-69, prij. izd. Garnier. 1833; Empedoklo (= Voilquin, str. 121-141); Pitagora (cf. Diogen Laertije, VIII); Platon, Država, X. 608d sq.

(okultistićki smisao) „Reinkarnacija materijalnih stanica bića što prelaze iz minerala u biljku, zatim u životinju te u čovjeka i što se nakon potpune evolucije vraćaju u mineral." (Papus, T.E.S.O, str. 568).

(ezoterični smisao) Transmigracija, seljenje elemenata duše, bilo svjesnih, bilo nesvjesnih, primjerice duhovnih slika i obrazaca u druga živa bića (ljude ili životinje) poslije smrti. U slučaju transmigracije svjesnog, metempsihoza je suprotna reinkarnaciji, a ako transmigrira nesvjesno, suprotna je telepatiji i viđenju.

„On [Platon] tvrdi da se metempsihoza odnosi samo na ne-razumsku, a ne i na logičku dušu. U skladu s tim, a tako kažu Misterije, u tijela životinja ne prelazi Misao, nego samo druga duša podložna strastima... Najstariji Platonovci to tumače simplerozom [upotpunjavanjem],... drugi pak kažu da se ljudi uobličuju u prenesenom smislu, slično kao što ljude naravi magarca nazivamo magarcima (...); a treći kažu da metempsihoza biva nadovezivanjem bezumnih životinja izvana." (Olim-piodor. Komentar uz Platonova Fedona, VI. st, djel. prij. na franc. V. Magnien, 1929, str. 120).

U tom se smislu može protumačiti i ovaj keltski zapis: „Prošao sam kroz mnoga obličja / Prije nego što postadoh slobodan,. .. Bio sam cesta, bio sam orao, / Bio sam i morska pjena i vrenje piva." (navod prema H. reli, sv. I, str. 811).

Napomena: Petri upozorava da kod Australijanca ,,duh-dijete koji ulazi u trbuh majke postaje životnom esencijom i 'vitalnom dušom' budućeg čovjeka i uzrokuje njegovo duhovno i fizičko postojanje. Kad čovjek umre, vraća se na mjesto svojeg ranijeg života, kako bi se tamo pripremio za nova utjelovlje- 255 nja." {Les religions du Pacifique et d'Australie, 1968, prij, izd. ~~ Payot, 1982, str. 331).

4) (spiritualni smisao) Duhovno sjedinjenje s Počelom, bi
ćem ili događajem prenošenjem duše u pripadni element.

„Da bi dosegla vrhunac blaženstva, ona [duša] se mora potpuno poistovjetiti s bogovima i utjeloviti se u njihovim tijelima. Tek je to za Egipćane istinska metempsihoza, svedena na