dr. Lidija Gajski

Danas ponosno predstavljamo novu kolumnisticu  HRsvijeta. Lidija Gajski zajedno će s Valerijem Vrčekom uređivati kolumnu „Između znanja, zdravlja i potrošačkog raja

Pet godina istraživanja upakirala je internistica dr. Lidija Gajski u knjigu "Lijekovi ili priča o obmani". To je knjiga koju smo dugo čekali na hrvatskom prostoru. Knjiga koja otvara kritiku suvremene medicine. To je ujedno bio i prvi put da jedna hrvatska liječnica, koja poznaje sustav iznutra, počela otvoreno kritizirati farmaceutsku industriju, razotkrivala njihovu spregu s liječničkom strukom i manipulacije kliničkim ispitivanjima lijekova, sve u službi povećanja profita i korištenja pacijenta kao sredstvo za veću zaradu.

Zbog podataka koji su objavljeni u knjizi Lidija Gajski je dospjela  na „crnu listu“ sustava svoje struke!

Farmaceutski kompleks je do te mjere ekspandirao da je potrošio bolesne ljude i sada ulazi među zdrave na način da ih pretvara u rizične kao da čovjek sam po sebi nije stvoren za život, rekla je Lidija Gajski. Time je jedna od rijetkih osoba koja riskira vlastitu sigurnost i životni standard za opće dobro.

Lidija Gajski rođena je 1960. u Zagrebu. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1985., a specijalizaciju iz interne medicine završila je 1994. godine. Od tada radi kao specijalist za unutarnje bolesti, najprije u bolnici, a potom u domu zdravlja u Zagrebu. Sudjelovala je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova u području bioetike. Objavila je više članaka i prikaza o bioetičkim temama. Član je Hrvatskoga bioetičkog društva, u kojem obnaša dužnost tajnice od 2004. godine.

Objavljujemo za uvod jedan kratak interview s Lidijom Gajski. Prvu kolumnu objavljujemo večeras u 19 sati...

U kojem trenutku ste se odlučili ići protiv vladajućeg medicinskog sustava i možete li opisati emocije iza Vaše odluke?

Odluka da javno progovorim o onome što se događa s modernom medicinom donesena je ubrzo pošto sam počela istraživati. Naime, neću pretjerati ako kažem da sam doživljavala šok za šokom doznajući koliko se ono što sam smatrala svojim stručnim znanjem i što je određivalo moju kliničku praksu, razlikuje od objektivnih znanstvenih nalaza i analiza neovisnih medicinskih stručnjaka. Moja knjiga "Lijekovi ili priča o obmani" nastala je, između ostalog, iz osjećaja frustracije zbog manipulacije, spoznaje da smo kao liječnici prevareni i pretvoreni u puko sredstvo za stvaranje profita medicinske industrije. Ljutnja je u prvom redu usmjerena prema našim edukatorima, uglednim medicinskim stručnjacima koji su neoprostivo izigrali naše povjerenje, al i i prema sustavu koji je profesionalnu edukaciju, kao i druge sastavnice medicine i zdravstva prepustio na upravljanje proizvođačima medicinskih proizvoda. Moji javni istupi motivirani su potrebom da ljudima dam na uvid ono što smatram objektivnom zdravstvenom informacijom, da upozorim na činjenicu da su nam mnoge važne spoznaje iz tog područja uskraćene i ukažem na to koliko je uobičajeni, službeni sustav za širenje i prenošenje informacija insuficijentan i nepouzdan.

Jeste li se susreli kakvim poteškoćama nakon objave Vaše knjige ili tijekom rada?

Rad na knjizi trajao je nekoliko godina i u nju je uloženo dosta truda. Pri postavljanju okvira za razmišljanje i u razradi metodologije istraživanja i zaključivanja pomogli su mi naši filozofi, točnije prof. dr. Ante Čović sa svojim originalnim konceptom i metodologijom integrativne bioetike. U stručnom dijelu od naših medicinskih stručnjaka nije bilo nikakve pomoći i morala sam se osloniti na analize stranih znanstvenika i liječnika, te na vlastito istraživanje, pri čemu sam u prvom redu morala naučiti tumačiti nalaze znanstvenih studija, o čemu liječnici nemaju nikakvih znanja. Po dovršetku knjige pojavio se problem znanstvene recenzije – nitko od dvadesetak upitanih akademskih stručnjaka iz različitih grana medicine nije prihvatio recenziju knjige, pa sam recenzente morala pronaći izvan medicinske struke. Potom, nijedan od niza nakladnika kojima sam se obratila nije bio zainteresiran za objavljivanje knjige. Konačno je izašla u izdanju Pergamene, male kuće koja objavljuje većinom literaturu s područja bioetike.

Kakve su reakcije na Vašu knjigu?

Reakcija laičke javnosti je iznimno pozitivna; javio mi se velik broj ljudi koji ne samo da podržavaju moje stavove, već su oduševljeni da je o toj temi netko u nas progovorio. Održala sam brojna predavanja u knjižnicama, udrugama bolesnika i domovima za starije. Novinari iz različitih medija, pa i iz inozemstva traže intervjue, članke i izjave. No riječ je gotovo isključivo o revijskim novinarima, odnosno novinarima "opće prakse". Oni specijalizirani za zdravstvo i medicinu me gotovo u potpunosti ignoriraju. Kao uostalom i većina medicinske struke, što govori u prilog tome da te novinare, kao i medicinski establišment treba shvatiti kao dio medicinskog industrijskog kompleksa, a njemu nije u interesu otvarati ovu vrstu rasprave. Činjenica da liječnike ove teme ne zanimaju, dok ih pacijenti istovremeno smatraju vrlo važnima, samo je jedan od pokazatelja da zdravstveni sustav ima drugačije prioritete i da sve više funkcionira mimo potreba i interesa onih zbog kojih postoji.

Mnogi se liječe s tzv. prirodnim lijekovima. Je li ta branša pošteđena od utjecaja farmaceutike?

Trend povratka prirodnom, tradicionalnom načinu života je dobar i poželjan, a u prirodi postoje i  brojne djelotvorne, neškodljive i jeftine ljekovite tvari. No kako je medicina iznimno plodno tlo za zaradu, a u ovom području nisu definirani, niti se zahtijevaju ikakvi standardi učinkovitosti, privatno se poduzetništvo i ovdje razmahalo, te uz pomoć nedokazanih i preuveličanih tvrdnji nudi mnoštvo toga beskorisnog. Zahvaljujući sveprisutnom pomodarstvu i narcizmu hranjenom mitom o vječnom zdravlju i ljepoti, to vrlo dobro "prolazi"; svjedoci smo poplavi reklama za lijekove, rastućem broju ljekarna s "prirodnim" pripravcima, otvaranju nov ih škola i tečajeva zdravog života itd.

Vaša poruka našim čitateljima. Kako se snaći, odnosno postupati u situaciji kad je potrebna zdravstvena usluga i kako procijeniti kompetenciju svog doktora ?

Nakon uvida koje sam stekla, čitateljima bih poručila da prigodom korištenja zdravstvenog sustava budu svjesni činjenice da dijagnostički, terapijski i drugi postupci u medicini nisu primjereno i objektivno ispitani i vrednovani. Liječnici imaju ograničeno znanje o pretragama, lijekovima i  ostalim zahvatima koje preporučuju. Ulazak novih postupaka u zdravstvene sustave i profesionalna izobrazba pod velikim je utjecajem proizvođača medicinskih proizvoda koji dokazano preuveličavaju potrebu za novom tehnologijom, odnosno njezinu korist, a umanjuju ili prešućuju štetu. Sami liječnici toga uglavnom nisu svjesni, štoviše, spremni su agresivno nametati pojedine pretrage ili liječenje i arogantno prekidati komunikaciju s bolesnikom koji traži dodatne informacije i objašnjenja. Dok ne uspostavimo neovisni i vjerodostojni sustav evaluacije medicinske tehnologije i ne vratimo povjerenje u struku i zdravstvenu politiku, u susretu s modernom medicinom dobro je zadržati oprez i distancu, te autonomiju i vlast nad odlučivanjem o vlastitu zdravlju i životu. Pri tom je legitimno i korisno oslanjati se na svoj zdravi razum, laičko iskustvo, osjećaj i intuiciju, jer sustav ima tendenciju da nas sve učini bolesnicima, odnosno potrošačima medicinskih usluga. Također je dobro potražiti informacije iz alternativnih, neovisnih izvora, kakve je danas moguće naći na internetu i u literaturi.Svoje sumnje i dvojbe u sadašnjem trenutku te&sca ron;ko ćemo moći riješiti u interakciji s liječnicima, a naročito treba izbjegavati isključive i naprasite doktore. Ono što bi bilo najproduktivnije sa stajališta pacijenata, jest napraviti pritisak na liječničku struku da redefinira prioritete svog rada i ustroji sustav na način da djeluje na dobrobit bolesnika, a ne vlasnika privatnih kompanija i vlastitog establišmenta.

Kolumna - Lidija Gajski: Izmišljanje bolesti, slučaj kolesterol

Utorak, 27 Rujan 2011

Prije nekoliko godina ugledni medicinski časopis British Medical Journal pozvao je čitatelje da izaberu najčešće ne-bolesti. U toj anketi jedna od najviše spominjanih bila je hiperkolesterolemija, odnosno povišeni kolesterol u krvi. I dok su za stanja poput starenja, debljine ili menopauze obrazloženja bila više-manje narativna, kritičari hiperkolesterolemije podastrli su obilje znanstvenih dokaza u prilog svoje teze. A ona je - za veliku većinu ljudi hiperkolesterolemija ne nosi povećanu šansu bolesti i smrti i postupci koji smanjuju kolesterol u krvi beskorisni su i nepotrebni.

U argumentaciji ove tvrdnje njeni su zagovornici, a među njima su vodeći Malcolm Kendrick i Uffe Ravnskov, u prvom redu predočili rezultate epidemioloških, odnosno opservacijskih istraživanja. Ti nalazi, primjerice, govore da stanovnici južne Europe manje boluju od koronarne bolesti (angina pektoris, srčani infarkt) od onih u sjevernoj, usprkos sličnim vrijednostima kolesterola. MONICA, veliki znanstveni projekt Svjetske zdravstvene organizacije koji je između ostalog istraživao vezu kolesterola i srčane bolesti, nije utvrdio jasnu korelaciju. SAD su između šezdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća zabilježile značajan pad učestalosti koronarne bolesti, premda u tom razdoblju gotovo da nije bilo promjene u r azini kolesterola u populaciji. Područje bivše Jugoslavije imalo je prije 20-30 godina, dakle u razdoblju koje je odredilo današnje stope kardiovaskularne smrtnosti, značajno niže razine kolesterola od zapadne Europe. Danas ova regija ima bitno veći srčanožilni mortalitet od onoga u zapadnoj Europi.

Kad je značaj kolesterola analiziran s obzirom na spol, pokazalo se da njegova razina u žena nema utjecaja na kardiovaskularne bolesti. Drugim riječima, u žena je vrijednost kolesterola nebitan laboratorijski parametar, bez efekta na dužinu života i pobol. Poznato je da žene imaju prosječno višu razinu kolesterola od muškaraca, a ipak su 10 do 15 godina starije od njih u trenutku prvog infarkta. Kad je riječ o muškarcima, velike studije poput Framinghamske i MRFIT demonstrirale su vezu hiperkolesterolemije i koronarne bolesti, no ona je bila izraženija tek u grupi sredovječnih muškaraca, dok je u starijoj populaciji u kojoj se zbiva većina srčanih smrti, gubila na važnosti. Neka istraživ anja pokazala su da je hiperkolesterolemija u starijoj dobi čak zaštitni čimbenik vezan uz produženje života. U jednom istraživanju američkog Nacionalnog instituta na čak 650 000 ljudi utvrđen je porast smrtnosti uz niske koncentracije kolesterola. Autori izvještaja istaknuli su značaj i temeljnu ulogu kolesterola, koji je na važan način uključen u mnoge aspekte stanične strukture i funkcije.

S potonjim bi se suglasio Walter Hartenbach, autor i u nas objavljene knjige „Laž o kolesterolu“. On tumači da je kolesterol osnovna građevna tvar stanične membrane i drugih straničnih struktura, žučnih kiselina, vitamina D i hormona - kortikosteroida, mineralokortikoida i spolnih hormona. Snižavanje razine kolesterola dovodi do slabljenja vitalnosti i plodnosti, poremećaja u izgradnji kostiju i muskulature, te promjene u ravnoteži elektrolita i glukoze. Hartenbach, ali i čitav niz drugih drugih znanstvenika dovode u pitanje prevladavajuće tumačenje nastanka ateroskleroze po kojoj kolesterol tu igra odlučujuću ulogu. Uffe Ravnskov citira istraživanja koja su našla da razina serumskog kolesterola umrlih osoba slabo korelira sa stupnjem ateroskleroze na obdukciji, da slično vrijedi za vezu koncentracije kolesterola i nalaza arteriografije (rentgenske snimke arterija) srca, mozga i nogu. Niti u ljudi s vrlo visokim vrijednostima kolesterola u sklopu familijarne hiperkolesterolemije na arterijama se ne nalaze tipične aterosklerotične promjene. Sam plak (masno-vezivna naslaga u stijenci arterije) sadrži vrlo malu količinu kolesterola. Povišeni kolesterol, smatraju „skeptici kolesterola“ ( www.thincs.org ) nije uzročno povezan sa srčanožilnim bolestima, već bi mogao biti tek popratni fenomen ateroskleroze. Slijedom toga postupci s ciljem snižavanja kolesterola u krvi ne bi imali puno smisla i efekta. I čini se da je upravo tako.

Usprkos općem uvjerenju, dijeta s manje masnoća i kolesterola nema učinka na kardiovaskularne bolesti. Niti ranija istraživanja poput Framinghamskog i MRFIT, ni ona kasnija, kao i sustavni pregled svih relevantnih kliničkih pokusa objavljen 2001., nisu pokazali da smanjenje i prilagodba unosa masnoće ima efekta na ukupnu smrtnost (produženje života), ili na onu uzrokovanu srčanom bolešću; u pokusima duljeg trajanja demonstriran je tek skroman učinak na srčani infarkt. Neučinkovitost prehrane s manje masti očekivana je i logična onima koji poznaju metabolizam te supstancije. Velika većina kolesterola u organizmu sintetizira se u jetri, a tek mali dio dolazi iz hrane. Redukcija unosa namirnica bogatih kolesterolom tek neznatno i kratkoročno mijenja njegovu koncentraciju u krvi. Isto vrijedi za smanje nje unosa drugih masti, npr. zasićenih na račun nezasićenih masnih kiselina, jer one nemaju puno veze sa strukturom i metabolizmom kolesterola.

Dijeta, dakle, ne djeluje, niti na razinu kolesterola u krvi, niti na pobol i smrtnost od srčanožilnih bolesti. A što je s lijekovima? Prve generacije hipokolesterolemika nisu se nikad značajnije koristile radi toksičnosti. No statini su doživjeli neviđeni procvat. Od registracije prvog preparata iz te skupine, lovastatina 1987. godine do danas, ova klasa lijekova zauzela je i čvrsto drži vodeća mjesta na listama najpropisivanijih farmaka. U čemu je tajna njihova uspjeha? Zasigurno ne u djelotvornosti. Osim ako pod djelotvornošću ne podrazumijevamo onu „laboratorijsku“ - smanjenje serumske koncentracije kolesterola, koja nam je svima podmetnuta kao pokazatelj učinkovitosti. No kao što je ranije obrazložen o, razina kolesterola u krvi ima malo veze s kardiovaskularnim bolestima.

Kad je riječ o kliničkoj učinkovitosti, tj. smanjenju pobola i smrti, skromna korist od statina demonstrirana je na osobama s verificiranom koronarnom bolešću (angina pektoris ili preživjeli infarkt). Meta-analize pokazuju da u njih statin godišnje smanjuje stopu kardiovaskularnih događaja za oko 1% (s oko 4% na oko 3%), pri čemu prevladavaju koronarni incidenti (infarkti, epizode angine pektoris, revaskularizacijski zahvati), dok je učinak na cerebrovaskularne bolesti (moždani udar) upitan. To znači da tek jedna od sto osoba godišnje ima koristi od terapije. U sklopu toga spasi se tek jedan život na 250 do 300 liječenih godišnje.

Osim kardiovaskularnim bolesnicima, statini se propisuju i zdravim ljudima. Istraživanja na ispitanicima bez srčanožilne bolesti nisu, međutim, dokazala korist od ove grupe lijekova. Osim toga, statini se jednako daju i muškarcima i ženama, iako dokazi o učinkovitosti tih preparata u žena ne postoje. U statinskim pokusima prevladavali su muškarci, a žena je najčešće bilo premalo da bi se mogle vjerodostojno statistički obraditi. Sustavni pregled koji je „izvukao“ sve žene iz statinskih pokusa i skupno ih analizirao, nije našao kliničku korist od statina u žena, čak niti u onih sa srčanom bolešću.

Statini su se ranije propisivali samo pri značajno povišenim koncentracijama kolesterola i njihov se efekt na koronarne događaje objašnjavao njenom redukcijom. Potom se pojavilo tumačenje da djeluju neovisno o razini kolesterola, putem drugih, protuupalnih i antioksidacijskih svojstava. No, prijašnje shvaćanje nije napušteno, pa se koncentracija kolesterola kao indikacija za uvođenje i indikator praćenja statinske terapije i dalje koristi. Tako sada koegzistiraju oba koncepta, pa se davanje statina može pravdati i pri visokim i pri niskim vrijednostima kolesterola, prema potrebi. Razina kolesterola je nebitna, no istovremeno je ipak bitna jer se inzistira na što nižim vrijednostima. S tim se ciljem zadnje vrijeme primjenjuju vrlo visoke doze statina, čime se ne dobiva gotovo ni& scaron;ta na smanjenju pobola, a raste učestalost nuspojava.

I sad se postavlja pitanje zašto su statini tako izvanredno korištena i popularna grupa lijekova, usprkos više nego skromnoj učinkovitosti? Kako to da se rutinski uvode srčanim bolesnicima i dijabetičarima, ali i zdravim ljudima, ženama kao i muškarcima, starima i mladima, onima s visokim i onima s normalnim vrijednostima kolesterola? Na koji je način kolesterol od nebitnog i praktički nepoznatog biološkog parametra u petnaestak godina postao najomraženiji medicinski pojam, glavna tema razgovora u liječničkoj ordinaciji i jedan od najvećih globalnih zdravstvenih problema?

Riječ je o obmani stvorenoj promišljenom i sustavnom kampanjom širokih razmjera. Ona započinje sa znanstvenim istraživanjima, nastavlja se s medicinskom edukacijom i javnim „prosvjećivanjem“ i završava politikom. U opservacijskim istraživanjima različitim je zahvatima na razini metodologije i interpretacije preuveličan patogeni značaj hiperkolesterolemije. U statinskim pokusima, uglavnom financiranima od njihovih proizvođača, manipuliralo se s uzorkom ispitanika, a razlika između broja infarkta u grupi na statinu i onoj bez statina nije izražavana u apsolutnim, već u relativnim brojevima, čime se razlika od 1% pretvarala u razliku od 30%. Studije s takvim krivotvorenim zaključcima objavljivane su u vodećim medicinskim časopisima (ovisnima o novcu oglašivača iz farmakoindustrije), dalje citirane u stručnoj literaturi, na predavanjima, simpozijima i kongresima (plaćenima od proizvođača lijekova), putem farmaceutskih predstavnika ulazile su u liječničke ordinacije i uz pomoć novinara dospijevale u TV emisije i na naslovnice najtiražnijih svjetskih novina (čiji su vlasnici dioničari farmaceutskih kompanija). Njihovi glavni promotori i tumači ugledni su medicinski stručnjaci i autoriteti, svi redom na platnim listama farmaceutskih tvrtki. Oni isti koji su zadnjih petnaestak godina na temelju krivo interpretiranih opservacijskih istraživanja, spustili normalne i ciljne vrijednosti kolesterola sa 6,5 na 5 mmol/l, za srčane, bubrežne bolesnike i dijabetičare na 4,5, pa i niže (prosječna vrijednost kolesterola u odrasloj popul aciji je 6,5 mmol/l). „Što niže, to bolje“, kaže jedan od vodećih autoriteta Scott Grundy, stvarajući tako situaciju u kojoj je većina ljudi podložna liječenju. A države, tj. zdravstvene vlasti, umjesto da obuče vlastite vjerodostojne i objektivne stručnjake, prihvaćaju ekspertizu ovakvih savjetodavaca i spremno uključuju statine na liste lijekova osnovnog zdravstvenog osiguranja za sve moguće indikacije i skupine, toleriraju njihovu visoku cijenu i otvorenu promidžbu.

Pa dobro, rekli bismo, ako je već prijevara na taj način stvorena, kako to da se laž takvih razmjera održava tolike godine i zašto je već netko nije raskrinkao?

Kolikogod teško shvatljiv, odgovor je prilično logičan imamo li u vidu globalni gospodarsko-politički ustroj i model društva u kojem živimo. Naravno da postoje znanstvenici i liječnici koji misle drugačije. No stvar je u tome da je njihov glas ušutkan galamom mnogostruko jačeg vladajućeg establišmenta koji je nastao i hrani se novcem krupnog kapitala. Kritične se stručnjake ne zove na stručne simpozije, njihovi se članci ne tiskaju u medicinskim časopisima, oni su ignorirani, diskreditirani i tretirani kao neprijatelji. Poznat je primjer znanstvenika kojem je ukinuta financijska potpora, pa i radno mjesto; drugi je grubo oklevetan na nacionalnoj televiziji jedne zemlje, dok mu je na drugoj knjiga spaljena pred očima gledatelja. Američki liječnik Thomas Moore, opisujući poraz protivnika kolesterolske kampanje u SAD-u, rezignirano zaključuje da oni nisu imali nikakve šanse. Protiv sebe su imali ono što je podsjećalo na medicinsku verziju vojno-industrijskog kompleksa.

Dr. Lidija Gajski

 Valerije Vrček je profesor organske kemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje znanstvene radove u vrhunskim svjetskim časopisima, sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, te drži javna predavanja.. Dobitnik je Nagrade Vladimir Prelog za organsku kemiju i prestižne stipendije Zaklade Alexandera von Humboldta. Nekoliko je godina radio na znanstvenim projektima na njemačkim sveučilištima u Ulmu, Münchenu, na Institutu Max Planck u Mülheimu te na američkim sveučilištima u Tallahasseeu i New Havenu.

Valerije Vrček - Industrija straha

Četvrtak, 21 Srpanj 2011

Kako bi što skuplje i što sigurnije prodavala svoje proizvode, industrija se koristi strahom kojeg izmišlja, preuveličava ili zloupotrebljava. Manipulacija strahom je marketinški alat kojim se priprema tržište za implementaciju „antistresnih“ patenata, koji se kasnije redovito pretvaraju u zlatne koke ili takozvane blockbustere.  Strahom obrađeni potrošač, postaje laka meta za kupovinu nepotrebnih artikala. „Plašenjem nacije“ industrija nameće svoje proizvode kao rješenja za svakodnevne brige, fobije, strahove...Za promociju straha često se koriste i znanstveni „dokazi“, epidemiološke studije, porazni statistički podaci, zabrinjavajući trendovi. Divlji brak industrije i znanosti pretvara ovaj svijet u kuću strave.

Cijepljenje, mamografija, kloriranje vode, kozmetički preparati, GMO i prehrambeni aditivi klasični su primjeri mehanizama zastrašivanja ljudi koje su dizajnirale i uspješno unovčile farmaceutske, medicinske, kemijske, biotehnološke i prehrambene korporacije.

Proizvodi s etiketom straha

Ljudi se cijepe protiv cijelog spektra prijetećih bolesti, epidemija i pošasti: svinjska kuga, ptičja gripa, HP virus, tuberkuloza, krpelji, vodene kozice, tetanus, bolesti koje su nestale, bolesti koje stalno prijete ili tek postoje... Cijepljenje je postalo dio folklora, dokaz pismenosti i potez solidarnosti. Uplašeni ljudi dobrovoljno zavrću rukave i pružaju nadlakticu u nadi da se u oslabljenim mikroorganizmima krije nada u sigurniju budućnost. Bez obzira što su neka cijepljenja prihvatljiva i potrebna, svaka se vakcinacija prodaje uz prethodni ritual i marketing straha. Visoka cijena pražnjenja igle (izražena u milijardama eura) zanemariva je prema vrijednosti globalnog olakšanja zbog odgođenog straha.

Mamografija je danas postala fatalna metoda ranog otkrivanja raka dojke. To je medicinska dijagnostika koja može preduhitriti sâmu sudbinu. Industrija zdravlja jeftino je prodala priču o raku dojke koji statistički prijeti svakoj drugoj ženi. Život žene poslije 35. godine pretvorio se u sjenu nadolazećeg raka, u iščekivanje pozitivnog nalaza, u noćnu moru koja se mora prihvatiti kako bi se spriječilo ono „najgore“. Stoga ulazak u kombi s etiketom „mobilna mamografija“ nije kupleraj, već je čin odgovornosti preplašene žene.

Kloriranje pitke vode i vode u bazenima nametnuto je kao nužan i neupitan tehnološki postupak koji se provodi zbog sigurnosti žednih ljudi i plivača. Voda bez otopljenog klora prijetnja je ljudskom zdravlju. Voda bez klora povratak je u vremena kuge i kolere. Kemijska industrija obrade voda uspješno je podvalila zastrašujući izbor: ili klor ili epidemija!

I kozmetička industrija otkrila je vrijednost straha čiju visoku cijenu naplaćuje preplašenima. Patentiran je čitavi arsenal artikala koji nas štite da ne ostarimo (anti-aging programi), da ne izgorimo (ulja i kreme za sunčanje), da ne zaudaramo i da se ne znojimo (antiperspiranti)... Kemijsko nasilje nad higijenom opravdava se zahtjevima potrošača („to je baš za nas!“), istih onih koje reklame svakodnevno teroriziraju i plaše borama, rakom kože, smradom, sijedom i ispucalom kosom, lošim tenom...

U generiranju straha kao početne faze uspješnog marketinga i sigurne prodaje paničnih patenata sudjeluje i biotehnološka industrija. Genetski modificirani organizmi (GMO) dizajnirani su i ponuđeni na tržištu hrane uz parole svršenoga čina: Ili GMO ili glad! Ili GMO ili pesticidi! Uplašeni ili ucjenjeni seljak plodno je tlo za sjetvu mutanata. Prodavači jalovog GM-sjemena vješto iskorištavaju populacijsku bombu, zloupotrebljavaju opravdanu zabrinutost ljudi i poput jahača apokalipse prijete onima koji sumnjaju u vrijednost i sigurnost deformiranih usjeva.

I industrija „obične“ hrane koketira sa strahom. Plašeći ljude kvarenjem namirnica konzervansima se (E-200, E-210, E-251) impregniraju kobasice, umaci i „osvježavajuća“ pića, a biljna se ulja i masti natapaju sintetskim antioksidansima (E-320, E-321). Zbog industrijskih prijetnji i generiranog straha od trovanja, postalo je nezamislivo (ili, barem, nazadno) konzumirati špek bez nitrita. Izmišljeni strah od pretilosti ili šećerne bolesti „zdrava“ je prilika za prezentaciju „light“ proizvoda napunjenih sintetskim zaslađivačima aspartamom (E-951), acesulfamom (E-950), ciklamatima (E-952), saharinom (E-954)... Niskokalorično nutritivno smeće prodaje se u ambalaži i pod plaštem različitih dijetalnih fobija.

Konačno, u farmaceutskim i osiguravajućim kućama rade pravi majstori straha koji su čak uspjeli izokrenuti priču, pa su bolest, nesreću i život sâm pretvorili u derivate straha. Lijek i životno osiguranje postali su skupi, ali neophodni zaštitnici umišljenih bolesnika i praznovjernih strašljivaca.

Tko tu koga – plaši!?

Osim izumitelja i promotora straha, postoje i oni koji prigovaraju da su artikli s etiketom straha zapravo defektni proizvodi, štoviše da su mnogi od njih štetni, otrovni, rizični, beskorisni, suvišni. Oni koji prigovaraju i protive se mamografiji, kloriranju vode, GMO proizvodima ili E-brojevima, također se pozivaju na znanstvene radove i epidemiološke studije. No, zanimljivo je da industrija straha i njihovi sateliti optužuju baš ove druge da plaše javnost. Bizarno je kada oni koji su stvorili i konzumiraju plodove s tržišta straha predbacuju stvaranje panike onima koji se zaista osjećaju ugroženima. To je tipičan primjer nasilja prema provjerenom obrascu: „blame the victim“ ili - optuži žrtvu!

Razlikovati jedne od drugih nije teško. One koji plaše od onih koji upozoravaju. Oni koji upozoravaju, izazivaju ljude na odgovornost izbora, pozivaju na zdrav razum. No, uvijek je potrebno provjeriti da oni koji prigovaraju ne pretvaraju svoja upozorenja ni u kakvu valutu, niti da su vlasnici dionica straha. Oni, pak, koji zaista plaše, ne upozoravaju, već ucjenjuju, uvjetuju i nameću. Oni koji plaše rade za „booo-industriju“, a  svoje financijske interese ostvaruju prodavanjem magle u ambalaži straha.

dr. Valerije Vrček

Valerije Vrček: Statini - moralni i znanstveni bankrot

08 Prosinac 2011

Statini su hipolipemici koji snizuju razinu masnoća, kolesterola i triglicerida, u krvi. Danas su glavna farmaceutska ponuda (ili podvala?) za prevenciju i terapiju kardiovaskularnih ili srčanožilnih bolesti. Statini su razvikani lijekovi. Mješoviti zbor farmaceuta, liječnika, političara i novinara godinama predvodi hvalospjeve tim čudotvornim lijekovima. Statini su pilule života, zlatni standard (i zlatna koka) i konačno famakološko oružje u totalnome ratu protiv kolesterola. Znanstvene studije (doduše, financirane od farmaceutske industrije) kojima se dokazuje učinkovitost statina nazivaju se „čuvenima i slavnima“ (detal jnije na ovom linku).

Prodaja sudbine

Statini su, smatraju vlasnici patenata, proizvod inteligentnog dizajna, laboratorijskih pobjeda i garancija zdravog života. Statini djeluju, njima se jednostavno vjeruje, njihov spasonosni učinak je samorazumljiva istina, a njihova masovna uporaba postala je moralni imperativ. Onaj tko sumnja u njihovu djelotvornost preuzima na sebe odgovornost za milijune pretilih života. I u našim se tiskanim medijima, na portalima, otvoreno i neumjereno hvale statini, tako da je opravdano posumnjati da su takvi tekstovi zapravo plaćeni oglasi. Uglavnom, danas je dosta teško razlikovati gdje završavaju stvarni farmakološki, a započinju marketinški efekti statina.

No, nisu svi progutali (znanstveno-fantastičnu) priču o statinima. Postoji velik broj skeptika koji tvrde da statini nisu dogma i da njihova efikasnost ima tek blagotvoran učinak placeba. Osim toga, pravi statini ne predstavljaju nikakva slavna otkrića zapadne biomedicinske znanosti, već pripadaju običnoj kulinarskoj tradiciji drevne Kine. Prvi, originalni lijek iz porodice statina bio je Merckov „Mevacor“ koji se na tržištu pojavio 1987. godine. Djelatna tvar tog preparata je lovastatin, proizvod prirode koji se nalazi u kineskoj crvenoj riži (Monascus purpureus) i nekim gljivama. Otkriće da lovastatin inhibira sintezu kolesterola samo je potvrdilo stoljetno znanje tradicionalnih kineskih medicinara koji su, jo&sca ron; u vrijeme dinastije Ming, preporučivali ljudima uzimanje crvene riže kao pomoć u probavi i za „revitalizaciju“ krvi. Sve ostalo je bezidejno industrijsko štampanje farmaceutskih analoga, nasumična proizvodnja sintetskih kopija ili takozvana „me-too“ kemija.

Znanost protiv statina

U klub skeptika, koji ne vjeruju u mit o statinima, pripadaju mnogi liječnici, znanstvenici i pacijenti. To su oni koji čitaju „zabranjene knjige“ i otkrivaju da u znanstvenoj literaturi nema dokaza o kliničkoj vrijednosti preventivne „terapije“ statinima. U znanstvenim se časopisima, poput Lanceta, British Medical Journal ili Archives of Internal Medicine, uredno objavljuju studije koje prikazuju rezultate o neučinkovitosti statina i rastjeruju maglu u kojoj se gube naivni i dezorijentirani (tek za primjer: Lancet 2007, 369, 168;J. A m. Coll. Cardiol. 2007, 50, 409; Arch. Intern. Med. 2010, 170, 1024). Posljednja u nizu važnih kritičkih studija u kojima se preispituje djelotvornost statina objavljena je ove godine u „Cochrane Library“, najpoznatijoj medicinskoj bazi podataka sustavnih pregleda (Cochrane Database 2011, 1, CD004816). Fiona Taylor i suradnici iz Bristola i Londona pokazali su da je zaštitna funkcija statina skromna i upitna, te da nema dokaza o koristi uporabe statina u primarnoj prevenciji koronarnih bolesti.

Statinima protiv „društva znanja“

To znači da bi oni, koji zagovaraju društvo znanja i zalažu se za medicinu utemeljenu na dokazima, trebali hitno odustati od promocije statina. Ili je prekinuti institucionalnim mehanizmima. U svijetu statina caruju nuspojave, uključujući i one koje se mjere padom kolesterola, ali pravih kliničkih efekata – nema. Klinički se učinak statina ne razlikuje od slijepe probe. Oni koji uporno zastupaju i pokazuju nevidljive brojke, pripadaju znanosti koja koketira s pseudoreligijom i medicini koju sami nazivaju „alternativnom“.

Jedini mjerljivi učinak statina je onaj tržišni. To je najprofitabilnija skupina lijekova čiji godišnji globalni promet iznosi preko 20 milijardi dolara. Pfizerov „Lipitor“ (atorvastatin) je najprodavaniji receptni lijek u povijesti. I na hrvatskom se tržištu zdravlja vodi žestoka bitka između desetak farmaceutskih kompanija (stranih, uglavnom) koje žele unovčiti hrvatsku alergiju prema kolesterolu. S obzirom da ne postoji znanstvena potvrda o djelotvornosti statina u primarnoj prevenciji, potrebno je hitno prekinuti masovnu ovisnost stanovništva o terapiji statinima. U Hrvatskoj deseci tisuća zdravih ljudi bespotrebno, uzaludno i svakodnevno uzima statine. Dva najprodavanija statina su atorvastatin i simvastatin. Prošle je godine na teret Hrva tskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) izdvojeno preko 120 milijuna kuna za terapiju stanovništva atorvastatinom, odnosno preko 65 milijuna kuna za snižavanje kolesterola u krvi pomoću simvastatina. Već tri godine zaredom atorvastatin je najprodavaniji lijek u Hrvatskoj, a dosadašnji uzlazni trend upozorava da bi troškovi za oba statina 2015. godine mogli premašiti iznos od četvrt milijarde kuna. U proteklih pet godina državni je proračun oštećen za više od jedne milijarde kuna zbog uvoza nepotrebnih i neučinkovitih inhibitora HMG KoA reduktaze (čitaj: statina).

Priča o kolesterolu je laž, a statini su pljačka!

Neumjerena potrošnja i rasipanje novaca kulminiralo je prošle godine kada je listi HZZO-a dozvoljen pristup najskupljem statinu rozuvastatinu čija se cijena na tržištu kreće između 13 do 15 tisuća američkih dolara po kilogramu aktivne supstancije. Za istu cijenu na burzama se može kupiti 15 kilograma srebra ili 4 unce zlata. No, dok u ljekarnama rozuvastatin vrijedi kao suho zlato, u klinikama se njegova vrijednost teško može izmjeriti. Njegovo neopravdano puštanje u prodaju žestoko je kritizirao Richard Horton, urednik medicinskog časopisa „Lancet“, a znanost kojom se dokazuje vrijednost rozuvastatina nazvao je doslovno – astrologijom (Lancet 2003, 362, 1341).

Hrvatsku je naciju potrebno skinuti sa statina. Ušteda bi iznosila preko 200 milijuna kuna godišnje, bez posljedica za zdravlje ljudi. To je iznos koji je gotovo dvostruko veći od novčanih sredstava koje Ministarstvo znanosti i obrazovanja izdvaja za financiranje svih znanstvenih projekata u Hrvatskoj! Prema izjavi iz Hrvatskog društva za farmakoekonomiku: „Mi se ne ponašamo kao pijani milijarderi, ponašamo se kao pijana sirotinja koja potroši cijelu plaću u prvoj birtiji“

Građani su prisiljeni plaćati nedjelotvorne statine za umišljene bolesnike ili za ljude koji su znanstvenim falsifikatima pretvoreni u rizičnu populaciju i ugroženu vrstu. Budući da statini, barem prema znanstveno-reklamnim tvrdnjama, nisu škodljivi, moguće je slijediti primjer onih zapadnih zemalja gdje se predlaže prodaja statina bez recepta. Statine (posebno one uvozne) treba izbrisati s liste HZZO-a, pustiti ih u slobodnu prodaju i provjeriti koliko su građani spremni iz vlastitog džepa plaćati tablete upitne kvalitete.Najveći dio ljudi će zasigurno otkriti da je šetnja efikasnija i jeftinija terapija od statina.

dr. Valerije Vrček