Ruski genijalac koji živi od mamine penzije: Odbio molion dolara jer zna kako funkcioniše Univerzum
Najbolji živi matematičar, Rus Grigorij Perelman, pronašao je sreću koja ne zavisi od novca. Odbio je zasluženu nagradu od milion dolara. Šta je to što on za te pare može da kupi, a da već nema u svojoj glavi?
Živi asketskim životom, čita knjige i to ga čini beskrajno sretnim. Nezaposlen je. Živi u Sankt Peterburgu, u maminom stanu, od njene penzije. Grigorij potvrđuje nepisano pravilo prema kome je "svakom geniju potreban brat ili sestra koji će ga izdržavati". Komšije ga rijetko viđaju. Ponekad prošeta u starom sakou i u ofucanim farmerkama. Tvrde da živi u siromaštvu, iako vjeruju da Grigorij to isto misli za njih.
Grigorij živi u Poenkareovom modelu hiperbolične geometrije, a taj svijet je ljepši i interesantniji od ovog našeg, euklidskog. Dani na zemlji koji su nam dati prolaze, život nastavlja da biva poezija zanesenog umjetnika... Grigorij je širom svijeta postao podsmijeh pretežno onih koji su jedva i "osmogodišnju" završili. Istih onih koji bi i Einsteinu savjete djelili, dok bi Teslu klepali na ulici. To što Perelmanov algoritam ne može još uvijek naći primjenu za iživljavanje rudimentnih nagona, ma koliko intelektualno oni zvučali, to samo otkriva primitivnost klopke sa kojom Perelmanovi kritičari pokušavaju da doskoče životu.
Matematika nije stvar mišljenja, kao što ni čovjek nije racionalno biće. Svjetske institucije trebalo bi da regulišu pravo "odraslih" da budu iracionalni i nerazboriti. Psihologija uči da kada se nađe objašnjenje za neku okolnost ili pojavu, tada se blokira prirodna tendencija svijesti da nadalje samostalno djeluje.
Na taj način više ne upoznajemo sebe, niti razvijamo kreativne ideje. Jedna od mistagoških kategorija je upravo Grigorij Perelman koji je riješio jedan od sedam milenijumskih problema matematike: topološki problem prema kome je svaki trodimenzionalni prostor koji je bez rupa, povezan i konačan, zapravo ekvivalentan razvučenoj sferi. Oko osam godina je radio na rješavanju Poenkareove hipoteze, a cijeli postupak je objasnio na 1.000 strana. Osim što je odbio milion, upamćen je po rečenici: "Ako možete trenirati ruke i noge, zašto izbjegavate da trenirate mozak?"
Matematika je univerzalni model prirode, a priroda je sve što znamo. Umjetnost i filozofija zasnivaju se na matematici, dok se nauka i umjetnost u krajnjoj tački spajaju. Grigorij je ruski umjetnik, ljubitelj violine i matematičar, koji je intelektualno iznad monetarnog sistema. Samo je takva osoba i mogla da riješi milenijumski problem. Pametan i skroman, Perelman bi trebao da bude uzor balkanskom "jet-setu" koji zna da broji, ali i dalje na prste.
Zapad je na sujeti prostih ljudi izgradio imperiju. Antipod Makijavelizma, Rus Grigorij, moderni je Diogen, slobodan u svakom pogledu. Iako je socijalni slučaj, Perelmanu je dovoljno to što ima.
Ovaj Rus rođen je 13. juna 1966. godine, a kao jedan od pet članova sovjetske ekipe, 1982. godine je na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi osvojio zlatnu medalju. Doktorirao je u Sankt Peterburgu, predavao je na nekoliko američkih univerziteta, ali je 1994. dao otkaz na Barkleyu u Californiji, i vratio se u Rusiju. Iako je riješio Poenkareov milenijumski problem, pohvalio se samo jednom svom kolegi. Ovaj je oduševljen otkrićem, rezultate prezentovao naučnoj javnosti.
Trust matematičkih mozgova je nakon dugog niza ispitivanja njegov rezultat proglasio bravuroznim otkrićem. Fieldsovu nagradu (ekvivalent Nobelove), kao i CMI priznanje u visini od milion dolara, Perelman je odbio. Ljudi poput Grigorija nadrastaju mediokritete i svakodnevne ljudske potrebe, pa i potrebu za novcem i slavom. Nije se pojavio na ceremoniji dodjele u Madridu, što se dogodilo prvi put u istoriji ove nagrade, uz komentar kako "baš taj dan mora u šumu da bere gljive". Sasvim logično objašnjenje jednog genija.
Perelman je ukratko prokomentarisao da Evropsko društvo matematičara nije kompetentno da ocjenjuje njegov rad, bez obzira da li je ocjena pozitivna. Uz tek par riječi, ruskim medijima je izjavio da nije zainteresovan za novac, ni za slavu, te da ne želi da bude izložen kao životinja u zoološkom vrtu. Nakon ovoga, postao je najveća enigma u istoriji američkih medija kojima je kapital u rangu božanstva.
Obični smrtnici trče za materijalnim stvarima, za parama, slavom... Dok se ljudi poput Grigorija zadovoljavaju osnovnim potrebama, uz imperativ traganja za tajnama. Rezultat toga je da plotski ljudi puno brže odlaze u zaborav. Oni poput Mozarta, koji je u 36. godini umro u najvećoj materijalnoj bijedi i koji je sahranjen sa siromasima pa mu se za grob ni danas ne zna, žive vječno.
Nije gledao Perelman na sopstvene interese, koliko na čovječanstvo i na buduća pokoljenja. Nekim ljudima jednostavno je bitno da imaju pare kako bi mogli kupiti Audija, nabiti na glavu "Ray Bana", i visiti po cijeli dan u nekom paćeničkom kafiću. Na kraju iza sebe ostave riječi poput: "Izlazio sam, zez’o sam se..."
Ono što je Grigorij Perelman učinio ne može ni milijarda dolara da kupi. Upravo iz razloga što ga gotovo niko ne razumije, on je razumio i shvatio ono što niko nije zadnjih 100 godina. I najblistaviji um svih vremena, Nikola Tesla, umro je kao siromašan čovjek. Iako je zaslužio nekoliko Nobelovih nagrada, pare su uzeli oni koji su pokrali njegove izume. Govorio je da mu nije žao što kradu njegove ideje, već što nemaju svoje. Bilo je kod nas još filantropa, velikih ljudi kojima nije trebalo mnogo da bi bili veliki.
Čovjek koji živi za principe, a ne za novac, odbacuje komoditet znajući da postoji nešto što je vrijednije od novca. Stvari su finansijski limitirane i ne postoji stvar oko koje se ne može pregovarati. Takav vazalni odnos ne uklapa se u koncept genija. "Normalnost" koju je nametnula većina, dovela je do toga da naši "intelektualci" danas gotovo nikada ne odbijaju recimo 100 eura, 200 grama kafe ili flašu vinjaka. Zato su geniji na našim prostorima sve češće osobe čija imena nose jednosmjerne ulice.
I u Rusiji je Grigorij često meta podsmijeha. Mnogi mu prebacuju što nije uzeo novac i proslijedio ga u dobrotvorne svrhe, zaboravljajući da je on umjesto novca budućim pokoljenjima civilizacije ostavio vrhunsko znanje, potpuno besplatno.
Geniji često imaju problem u komunikaciji sa okolinom, ali zato to kompenzuju u nekim drugim stvarima. Upravo takvi, oni pokreću svijet. Razaznaju da tamnički položaj uma ne raspoznaje misao da je biti siromašan stvar izbora. Dok biti bogat znači biti čovjek koji se i u potpunoj samoći zabavlja snagom svog duha i toka misli.
Posljednje što je ruski genije novinarima rekao, bilo je: "Znam kako funkcioniše Univerzum. Zašto bih onda trčao da uzmem neki milion dolara, recite mi?"
Izvor: novasvest.com/kameleon.ba
irida
bglavac
