Mate Kapović: Premijeru, ovo je 12 mjera za smanjenje deficita


Evo kako riješiti proračunski deficit, a da to ne ide preko grbače običnog naroda.

Novca u proračunu nema. To je rezultat ekonomske krize i katastrofalne ekonomske politike u zadnja dva desetljeća u Hrvatskoj ‒ politike privatizacije i deindustrijalizacije u kojoj se obogatila sićušna novostvorena kapitalistička elita i njihov politički servis, a većina ostala na cjedilu.



Stoga ne treba čuditi da proračunski manjak vlada i sada namjerava prebiti preko leđâ običnih ljudi uvodeći mjere koje će, među ostalim, zacijelo dovesti do povećanja cijenâ nekih osnovnih namirnica. Vladine su smjernice dosta kritizirane u javnost s raznih strana, no najzanimljivije je ono što se uvijek izostavlja ‒ kako bi se proračunski deficit mogao riješiti na drugačiji način, a da to ne ide preko grbače običnog naroda?



Da bi se shvatila realna situacija, treba uvijek imati na umu kakve druge opcije postoje. Načinâ uvijek ima, ako postoji politička volja (koje kod naše trenutne vlasti, a ni u oporbi nema ni u najmanjim tragovima), a ovdje dajemo samo neke prijedloge:



a) Uvođenje poreza na banke



Zašto bi banke zgrtale milijarde, a da državi (koja ih je većinu i sama budzašto prodala uz vrlo sumnjive okolnosti) od toga ostaje malo ili ništa? Također, plaće svih iz javnog sektora bi trebale ići obavezno kroz državnu banku (HPB).



b) Uvođenje ekstremno progresivnih poreza



Zašto oni koje imaju nekoliko vikendica, vila ili luksuzne i skupe automobile ne bi na to plaćali i velik porez? Tko ima novca za skupi mercedes, ima novca i za porez.



c) Trenutna pljenidba sve imovine i računâ svima koji ne mogu objasniti kako su se obogatili u zadnjih 20 godina



U stilu američkih antimafijaških zakona treba zaplijeniti svu imovinu ultrabogatih koji je ne mogu objasniti svojim redovnim prihodima. Svi obični ljudi mogu sve što imaju opravdati plaćom koju su dobivali ili prihodom od posla koji su obavljali. S druge strane, naši kapitalisti su nerijetko i otvoreno priznavali "ne pitajte me za prvi milijun", a i malom djetetu je jasno da do imovine kakvu imaju u 20 godina nisu mogli pošteno doći. Bestidnu uzrečicu "tko je jamio, jamio" treba zamijeniti novom: "tko je jamio, u zatvorio čamio".



d) Revizija, privremeno zaleđivanje, reprogramiranje i otkazivanje ilegalnog državnog duga



Velik dio naših problema s proračunskim manjkom potječe od nužnosti vraćanja velikih dugova uz ogromne kamate. No tu se treba zapitati ‒ je li doista tako samorazumljivo da se jedna država dovede na prosjački štap da bi šačica bjelosvjetskih lihvara mogla nesmetano ubirati kamate? Je li nam bitnije, prikažimo to slikovito, da ljudi kod nas mogu živjeti kao ljudi ili da si neki bankar u New Yorku može kupiti još jednu vilu u Hamptonsima? Osim toga, zašto bi negativne posljedice loše ugovorenih kredite snosili samo zajmoprimci a ne i zajmodavci? Zašto bi mi još generacijama ispaštali jer je neki kredit pod izrazito nepovoljnim uvjetima potpisala vlada Ive Sanadera (naknadno osuđenog za korupciju!), vjerojatno primivši usput i mito da potpiše upravo takav kredit? Ugledajmo se na zemlje poput Ekvadora ili Argentine koje su u zadnjih deset godina odbile takvu logiku, odbivši vratiti ilegalni dug, i vratile samo dio svojih dugova.


Velik dio naših problema s proračunskim manjkom potječe od nužnosti vraćanja velikih dugova uz ogromne kamate. No tu se treba zapitati ‒ je li doista tako samorazumljivo da se jedna država dovede na prosjački štap da bi šačica bjelosvjetskih lihvara mogla nesmetano ubirati kamate? Je li nam bitnije, prikažimo to slikovito, da ljudi kod nas mogu živjeti kao ljudi ili da si neki bankar u New Yorku može kupiti još jednu vilu u Hamptonsima?

e) Početak revizije privatizacije



Bogatstvo koje je kroz povijest naše čitavo društvo bilo stvorilo je opljačkano u zadnjih dvadeset godina. To je osnovna društvena nepravda koju treba ispraviti. Profit treba ići u javne džepove, a ne tajkunima za dvorce i jahte.



f) Ukidanje 2. mirovinskog stupa



Drugi mirovinski stup, kroz koji se gomila novca odlijeva u džepove privatnih banaka, a proračun gubi ogromna sredstva, još je jedan vid perfidne bankarske pljačke o kojemu se malo govori, a koji se još slabije razumije.



g) Povlačenje vojske iz Afganistana



U ovakvoj teškoj ekonomskoj situaciji nema nikakvog smisla trošiti značajna sredstva na okupaciju Afganistana radi geopolitičkih velikih sila.



h) Trenutno smanjivanje plaćâ svim državnim dužnosnicima i političarima na prosječnu plaću



Populizam? Svakako. Ali nužan populizam. Tipkajući po najnovijem pametnom telefonu u BMW-u zamračenih stakala je teško primijetiti čovjeka koji vani kopa po smeću.



i) Uvođenje maksimalne plaće

20% ljudi je nezaposleno, mnogi koji rade ne primaju plaću, a plaća onih koje je i primaju često nije puno veća od crkavice. Istodobno razni hohštapleri "zarađuju" i po 200.000 kn mjesečno. Osim minimalne plaće (dapače ‒ osim univerzalnog osnovnog dohotka) treba uvesti i ograničenje na najvišu moguću plaću (ne veću od, recimo, 15.000 kn) a ostatak oporezovati. Najbolji menadžeri i slični će pobjeći? E pa neka pobjegnu. Sa srećom im.



j) Oduzimanje mirovinâ lažnim braniteljima, smanjenje previsokih povlaštenih mirovina



Povlaštene mirovine poput saborskih treba radikalno smanjiti, lažnim braniteljima (kakvih ima na pretek) nakon rigorozne istrage i analize treba mirovine oduzeti, a nezasluženo visoke mirovine smanjiti. Lažno domoljublje ne može biti isprika za parazitiranje na društvu.



k) Uvođenje poreza na crkvu, ukidanje financiranja vjerskih zajednica i vjeronauka u školama



Crkva, kao i sve druge organizacije, treba plaćati porez. Vatikanske ugovore treba trenutačno jednostrano raskinuti i ukinuti sva, posredna i neposredna, financiranja (čak do milijardu kuna godišnje po nekim izračunima!) koja idu ponajprije Katoličkoj crkvi. Crkva se treba financirati od svojih vjernika (plaćajući pritom porez), a država dodatni novac treba uštedjeti izbacivanjem vjeronauka iz školâ, koji u školama sekularnog društva ionako nema što tražiti. Također, praksa vraćanja nacionalizirane imovine crkvi treba prestati (dapače, treba je obrnuti) jer se po istoj "logici" tako može tražiti i vraćanje feudalne imovine potomcima starog plemstva i sl.



l) Smanjenje nepotrebnog državnog aparata nastalog za potrebe političkog uhljebljivanja



Državnu birokraciju treba temeljito pročistiti od nepotrebnog balasta ljudî koji su na svoja mjesta, na kojima obavljaju poslove od upitne društvene koristi, dospjeli kao glasačka mašinerija pojedinih stranaka.

------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/