MAŠTA, IMAGINACIJA

„Želim govoriti o mašti koju kabalisti nazivaju providnom, prozirnom..., okom duše." (E. Levi, Dogma i ritual visoke magije, str. 61).

Za razliku od psihologa, mi nećemo praviti razliku između reproduktivne mašte (predodžbe odsutnog osjetilno spoznatljivog predmeta ili činjenice iz prošlosti doživljene u sadašnjosti) i stvaralačke mašte (svojstvene navlastito umjetnicima).

Mašta u filozofiji

znači spoznaju tjelesnih stvari, a invencija je puko slaganje i sređivanje ranije opaženog (Descartes, Meditacije, VI; Cinauiemes reponses).

Mašta u simbolizmu

znači neizravno mišljenje gdje znak upućuje na smisao, a ne na osjetilno spoznatljivu stvar.

Mnoge inicijacijske vježbe temelje se na promatranju ili predočavanju, stvaranju ili otkrivanju simbola.
248 B. C. G. Jung, Metamorphoses de l'ame et ses symboles

"^{= (1944), prij. Zeneva; G. Durand, Les structures anthropologi-ques de l'imaginaire, 1963, izd. Bordas (zbrkano).}

3) Mašta u ezoterizmu.

paracelsus {Nevidljive bolesti, 1532): Mašta je sila astralnog tijela (corpus sidereum, Astralleib), posrednik između fizičkog tijela i duha koji čovjeka uvodi u poredak svijeta i u iskonski proces (Ilyaster, Mysterium Magnum), dakle, posveće-

ruku omogućuje da komunicira na daljinu i da bez posrednika ostvaruje vizije i otkrovenja, da čuje unutrašnje zvukove, glasove i glazbu. „Mašta čovjeka (a on je svemir u malom) može yyi stvoriti nevidljive oblike koji se pak mogu opredmetiti." (Paracelsus, De virtute imaginativa).

IBN ARABl (cf. H. Corbin, VImagination crćatrice dam le Soufisme d'Ibn 'Arabi, 1958, izd. Flammarion): Mašta je organ za zahvaćanje i shvaćanje prijelaznog svijeta između materije i duha.

R. STEINER: Mašta je „prvi stupanj više spoznaje", njome se spoznaju „spiritualne činjenice i bića nedostupna osjetilima": ona daje viziju psihospiritualnog Ja, viziju cakra, spoznaju slijeda stanja Zemlje..." (5. O, str. 186).

B. H. Corbin, E. I. I, sv. IV. str. 77-420; R. Steiner, La connaissance initia-tique (1923), prij. izd. Triades, 1971, str. 30-38, 117. 128, 175.

MATERIJA

V. prva materija, posljednja materija.

MAYA

Sanskrtska riječ (sr. r) svojstvena Hinduizmu, a zatim i Budizmu. Korijen ma = mjeriti.

„Prozborimo sada koju o riječi may&." (Nagarjuna, Rasprava o Velikoj Vrlini Mudrosti, sv. I, str. 66).

1) VEDIZAM: magija bogova, moć, između ostalih, Varune (u Vedizmu), Višpua (u Hinduizmu), uzrok pojava i izvor obmane.

„Tko posjeduje mayu stvara ovaj Svemir, priroda je maya, a veliki Gospodar onaj koji ima mayu" (Švetđšvatara upani-šad, IV, 9).

B. G. Dumezil, Revue des Etudes Latines, XXXII, 1954, str. 142. sq.

2) HINDUIZAM (naročito u samkhya-sustau): sila ujedinjena s materijom koja materiju pokreće i djeluje tako da čovjek koji živi u neznanju vidi samo vječnu prolaznost, ne razlikuje duh od ne-duha, a „bol" smatra blaženstvom. ~49

3) Šankarina (hinduistička) vedAnta: kozmički Privid, obmana u kojoj ustraje neznalica, život kao igra privida u odnosu na Počelo jer jedina zbilja je Brahman, Apsolut, a Svemir je samo njegov varljivi odraz.

B. (studija) H. Zimmer, Maya, der indische mythos, Stuttgart, 1936, 506 str; (tekst) Shankara, ProUgomenes au Ved&nta (oko 800. g.). prij. L. Renou, izd. A. Maissonneuve. 1951, IV - 101 str.

MAZDAISTIČKI EZOTERIZAM (Mazdaizam)

Et: avest. mazdti = mudrac. Ahura Mazda, Mudri Gospod, bog stvoritelj, vjerojatno stariji od Zaratustre, kasnije povezan s bogom Mitrom.

Mazdaistički ezoterizam su sve ezoterične pojave u vezi s mazdaizmom, religijom nastalom u Iranu.

Glavne etape:

a) religija airya (sansk. arya = arijski) u istočnom Iranu prije (u III. tis. pr. n. e) i poslije (II. tis. pr. n. e) odvajanja Iranaca i Indijaca,

b) reformirani Zaratustrin Mazdaizam (660. g. pr. n. e. ? - 583. g. pr. n. e),

c) postzoroastrij-ski Mazdaizam do nadiranja Islama,

d) Mazdaizam poslije islamizacije Irana 642. g.

 

Glavne ezoterične struje:

Anahitine misterije (600. g. pr. n. e), Zervanizam (Zervan, Vrijeme, otac Ohrmaza i Ahrima-na), medijski magi (850. pr. n. e), skitski šamani, Mitrine misterije, mairya (društva muškaraca-ratnika) (v. Mdnnerbunđ), Zoroastrizam (VI. st. pr. n. e).

Najhitniji ezoterični pojmovi:

a) amesha spenta („zoroastrij-ski entiteti"), „arhanđeli": v. Zoroastrizam),

b) arta (sansk. rta: V. dharma): Red,

c) khvarana (ili xvarenah): Sjaj,

d) dae-n& (v. Anthropos, savršeni), fravashi (v. duh pomagač),

e) es-hatološki božji sud ognjem i rastaljenom kovinom (v. apoka-tastaza),

f) Prvi Čovjek (Yima i njegova sestra blizanka Yami) (v. Anthropos, Čovjek),

g) hoama (sansk. soma).

R. Iranizam (bavi se kulturom Irana, uključujući tu i Šijit-stvo), Zoroastrizam.

V. dualizam, mag, Manihejstvo, Zoroastrizam.

B. (tekst) Avesta, franc. prij. (1892-1893), izd. Maisonneuvc, 1960; (studija) G. Widengren, Les religions del'Iran (1965). prij. izd. Payot, 1968,422 str.

ME

l^^^^i.. Krajnje zagonetna sumerska riječ.

Me

nesumnjivo označuje božanske odluke što osiguravaju kozmički red ili vezu između božanskog i ljudskog. Apsolutno i prvobitno Me je Sudbina kojoj su podložni i ljudi i bogovi, stvari i zbivanja.

B. S. N. Kramer, The Sumerians, Chicago. 1963, str. 117. sq; L'histoire commence č Sumer (1956), prij. am. izd, izd. Arthaud. 1957, 313 str.

MEDICINE-MAN

Engl. riječ. = čovjck-medicina, iscjelitelj.

Osoba koja liječi primjenjujući svoja znanja (npr. o biljkama) ili moći (jezik ptica i si) u „primitivnim" društvima.

R. šaman (bitna mu je značajka ekstaza), sveti čovjek (reli-gion-man: u Sijuksa, vvichasha vvahan, „sveti čovjek" nije isto što i pejuta vvichasha, „čovjek-medicina"), vještac („viši stupanj razvijenosti naroda Toda [u Indiji] dokazuje razlučivanje uloge pilikoren i utkoren, vješca i čovjeka-medicine": W. H. Rivers, The Toda, London. 1906, str. 271).

MEDIJ

1) (Metapsihika) „Živi subjekt, čovjek ili životinja koja proizvodi ili pomaže proizvođenju metapsihičkih pojava".

U vezi su s psihičkom medijumnošću: utjelovljenje, kseno-glosija (v. glosolalija) i automatsko pisanje. U vezi su s fizičkom medijumnošću: ektoplazmija (proizvođenje polufizičke supstancije iz vlastitog ili iz tuđih organizama), pokretanje (paranormalno pomicanje predmeta), levitiranje, paranor-malne svjetlosne pojave, poltergeist („duhovi bukači", „duhovi udarači") (R. Sudre, Traiti de parapsychologie, izd. Payot).

2) (spintizum) Osoba koja ima moć saobraćanja s duhovima
(dušama pokojnika) za vrijeme transa.

„Medij (od latinskog medium, sredina, posrednik). Osoba sposobna za posredovanje između duhova i ljudi. Sposobnost da se bude medijem možemo nazvati medijumnošću, u općenitijem smislu te medianimitetom u užem smislu..." (A. Kar-dec. Knjiga medija, 1861, str. 505).

B. R. Amadou, Les grands mćdiums, La Tour Saint Jacques, izd. Denoel, 1957, 256 str; C. G. Jung, Phćnomenes occultes (1902), prij. s njem, izd. Au-bier-Montaigne. 1938.

MEDITACIJA

Stanje svijesti čiji je cilj obustavljanje duhovne djelatnosti (yoginska meditacija) ili sudjelovanje u krajnjoj zbilji (mistična meditacija).

Napomena: Špiritualna meditacija nema ništa zajedničko s metafizičkom meditacijom sličnom Descartesovoj (refleksija i zaključivanje) ili s poetičnom meditacijom Lamartinea (sanjarenje i ideje): meditacija se obučava i provodi u djelo, ona nadilazi opažajno i umno, preduvjet i posljedica su joj tjelesna promjena i preobražaj mišljenja.

B. Tche-yi (iz Tien-t'aia) (580. g) Dhyđna pour les debutants, prij. s kineskog, izd. A. Maisonncuve, 1951, 104 str; Isabelle Robinet, La mćditation taoiste, izd. Dervy-Livres, 1982; Hisiory ofreligions, sv. I, str. 9-36 (meditacija u Kabali).