MANI (množ. m. r)

Indoevropski korijen: man = duh. Lat. manes = dobrodošli (antifraza).

1) (opći smisao) Duše pokojnika koje još u nekom vidu žive, često se smatra da pripadaju božanstvima ili precima, uvijek su višeg reda.

„Ona [Viraj, atman] izađe; ode k Manima; Mani je ubiše, a ona uskrsnu poslije mjesec dana. Zbog toga se svakoga mjeseca Manima prinosi mjesečna žrtva." (Atharvaveda, VIII, 10 = Veda, sv. 2, str. 553).

2) (posebni smisao) Duše pokojnika koje nalaze mir tek kad
se mrtvo tijelo sahrani i kad im se prinesu odgovarajući poklo
ni (cvijeće, hrana) i obave propisane svečanosti (18. do 21. ve
ljače, u Rimu).

r. larva, lemur, sjena.

B. J. P. Jacobsen, Les Mđnes, prij. 1924, u 3 sv.

MANIA (manija)

Grčka riječ: uavia. Točnije bi bilo reći „hijeromanija" (sveto ludilo) poput Klemenfa Aleksandrijskog.

Mania

izvorno znači ludilo, mahnitost, manija u psihijatrijskom smislu (cf. Platon, Protagora, 323b. 351b).

Mania

je zatim (Platon, Fedar, 244a-245b, 249b-250a, 265ab) „božanski zanos", bilo gatalački (u Apolona), misterij-ski (u Dioniza), umjetnički (u Muza) ili pak ljubavni (u Afrodite). J. Evola tome još dodaje „lucidnu anagogičnu opijenost (što vodi uznesenju: herojsko pijanstvo što bi ga se moglo podvesti pod znak Marsa" (Metafizika spola, str. 74).

,,A zanosa da imaju dve vrste, od kojih su jednom uzrok ljudske bolesti, a drugo je posledica božje izmene običnog stanja." (Platon, Fedar, 265a, cf. prij. M. Durić, BIGZ-Beograd, 1985).

Faze manije (cf. Ksenofont, Gozba, 1,10; Euripid, Bakanti-ce, 881, 886): a) gorgonina maska: lice u grču i podliveno krvlju, poremećaji disanja; b) uvijanje i grčevito trzanje udova, bjesomučni ples, neodmjerene kretnje; c) izljevi strasti, halucinacije, snoviđenja; d) malaksalost, utučenost.

B. C. Agrippa de Nettesheim, De la philosophie occulte, III (1533), prij. Editions traditionnelles.

16 Rječnik ezoterizma

MANIHEJSTVO 

Donekle ezoterična doktrina i učenje čiji je začetnik Mani (240. g) koje se održalo sve do XV. st. (u Italiji), nadahnuto kršćanstvom, Mazdaizmom, Zervanizmom, Budizmom i Man-dejstvom. Manihejstvo je ezoterično po tome što ga je njegov utemeljitelj spoznao otkrovenjem te po tome što se Manijeva učenja odnose na gnozu.

Neomanihejske struje: Priscilijanci (Španjolska, 375. g), Mazdakisti (Iran, 529. g), Paulicijani (Armenija, V. st), Bogumili (Bugarska, oko 930. g), Katari (Francuska, XII. st).

B. II. Ch. Puech, H. reli, sv. I, str. 523-645: St. Runciman, Le Manichii-sme mćditval, pnj. izd. Payot, 208 str; (osporavanje) sveti Augustin. Six irai-tes uiitimanicheens, OEuvres de saint Augustin, sv. XVII, 1961, izd. Desclće de Broiiwer.

TRANSCFNDENTNI SVIJET PREMA MANIJU

Božanska tetrada granica

Kraljevstvo	Sjever: DOBRO (Duh)	Jug: ZI.O (Materija)
Kralj	Otac Veličine	Vladalac Tame
	(Zervan)	(Ahriman)
Kvaliteti	Svjetlost
	Snaga Mudrost	Nered
Obitavališta	Umnost	Dim
	Znanje	Razorni oganj
	Mišljenje	Razorni vjetar
	Refleksija	Mutna voda
	Svijest	Tama

 

MANNERBUND　

Njem. riječ: Mart = čovjek, muškarac; Manner ■ ljudi, muškarci Bund = savez. Množ. Mdnnerbi'mde. Prijevod- ..društvo muškaraca", „tajno kulturno u-druženje muškaraca".

Okultno udruženje muškaraca čiji je cilj inicijacija iz koje su isključene žene, koje pribjegava nasilju i nosilac je obreda i simbola svojstvenih muževnosti (muškarcu) (spolnost kao rasplodna moć, obrezivanje, lovačke vještine itd). Inicijacija je uvijek plemenskog tipa (po tome se ovo tajno udruženje razlikuje od inicijacijske organizacije).　

Npr: Mairya (avest. = mladić) u predzoroastrijskom Iranu, (G. Widengren, Religije Irana, str. 39-43), inicijacijske skupine u paleolitu (M. Eliade, H. C. 1. R, sv. I, str. 36), inicijatske klase u Australiji (A. P. Elkin, Les aborigenes d'Australie, 1956, prij. izd. Gallimard).

R. muška inicijarijska organizacija (npr. Mitraizam), bratstvo, društvo maski.

Opreka: Weiberbund (savez žena).

B. H. Schurtz, Altersklassen und Mannerbunde, Berlin, 1902, str. 318-437; H. Webster, Primitive secret societies, N. Y, Mac Millan, 1908, str. 74-190.

MANTIJA

(sufiks upotrebom prerastao u imenicu)

Umijeće i znanost induktivnog gatanja (mantika) primijenjeno na određeni predmet ili prema određenoj metodi.

Mantije dijelimo na gatalačka umijeća (odnose se na pojedinca) i na konjekturalna umijeća (odnose se na Čovjeka općenito, na društvo i si). Mantije možemo razvrstati s obzirom na oslonac kojim se služe (san: oniromantija, karte: karto-mantija, nebeska tijela: astrologija, mrtvaci: nekromantija, u-troba životinja: haruspicij, nebeski znakovi: augursko umijeće itd).

R. gatanje, mantika.

B. A. Bouehe-Leclerq, Histoire de la divination dans l'Antiquiti, u 4 sv, 1879-1882, naročito sv. IV, str. 3-115, pon. izd. Bnucelles, 1963.

MANTIKA

Et: grč. nuvrn'o = proricanje, gatanje, od uavCa (V). „Prema jednom drevnom vjerovanju što potječe još iz herojskih vremena i potvrđeno je jedinstvenim mnijenjem rimskog naroda i ostalog puka, neki su ljudi obdareni posebnom sposobnošću proricanja. Grci to zovu pavuxfj, što će reći "predosjećanje'."
(Ciceron, De divinatione, I, 1).

Sin: induktivno, umjetno, posredovano, neizravno gatanje, induktivna metagnomija.

Umijeće i znanost o paranormalnom, ezoteričnom ili religijskom spoznavanju prošlih, budućih, udaljenih ili okultnih događaja, i to posredovanim putem, tj. pomoću vještine tumačenja (astrologija, kartomantija) ili pomoću tumačenja same vještine (haruspicij, ključ za snove), na osnovi materijalnih (npr. karte u Tarotu) ili duhovnog oslonca (npr. san).　

Mantika se dijeli na mantije, a onaj koji poznaje ili se bavi mantijom naziva se MANTIČAROM. Suprotno očekivanju, man-ffl tije se vrlo rijetko služe manijom.

v. gatanje, mantija, metapsihika, simbol, znak.

MANTRA

Sansk. riječ (sr. r). Et: „oruđe mišljenja". Hinduistički izraz, u Budizmu odgovara mu (I haran i. „magična formula".

VEDIZAM: žrtvena formula, u vedama se pojavljuje u vidu retka, kraćeg iz rije ka sastavljenog od slogova ili riječi ili od jednosložne riječi (btja).

hinduizam i budizam = zazivanje.

„Priroda Mantre je Gospod kao masa glasovne energije. Njezina je bit bljesak, živa svijest o punoći apsolutnog 'Ja'." (Kšemaraja, šivaitski učitelj iz Kašmira, XI. st).

3) U indijskim i tibetanskim inicuacijama, kratka, sveta i
moćna formula što je Učitelj prenosi na učenika.

B. A. Avalon, La doctrine du mantra, prij. s engl, distr. Dervy, 1979, 256 str; Ragiui Vira i Shodo Taki, A dictionary ofthe secret tantric svllabic code. Lahore, 1938.