MAG
Et: avest. maga = dar, spiritualno bogatstvo, božanska milost (P. Messina, Der Ursprung der Magier, 1930, Rim).
I) Iran.
1) Mđgoi (MdyoL) (grč, množ)
U izvornom značenju, Magi su pripadnici jednog od šest klanova Međana (IX. st. pr. n. e). „Postoje ova medska plemena: Busi, Paretakeni, Struhati, Arizanti, Budijci i Magi." (Herodot, I, 101, oko 400. g. pr. n. e).
Magi su, dakle, bili kasta medanskih svećenika (cf. Herodot, I, 140)!
V) Zoatar
(avest) (sansk. hotr).
Prezoroastrijski mag, svećenik u ranom Mazdaizmu, pripadnik nasljedne svećeničke kaste u Medana (spominju se već 835. g. pr. n. e), a zatim Perzijanaca (čija je vladavina počela 556. g. pr. n. e). Magi se bave magijom, astrologijom, oniro-mantijom, nose kapicu s naušnicom, palicu (kasnije beresman u Zoroastrizmu), pjevaju teogonijske mitove pri prinošenju žrtava, mrtve izlažu psima i pticama, dualisti su itd.
v. Mazdaizam.
2) Magavan („obdareni")
Pridjevak Zaratustre (660-583. g. pr. n. e. ?), maga, obnovitelja i reformatora (on nije zastupao dualizam, vjerojatno je ustanovio kult vatre).
V. Zoroastrizam.
2') Magustdn.
Zoroastrijci kao magi, svećenici reformiranog Mazdaizma posvećeni u ezoteričnu doktrinu Zaratustre.
B. J. Duchesne-Guillemin. Zoroastre, G. P. Maisonneuve, 1948, str. 113. sq.
y
3) Mdgh („svećenik"), Mobad, Magu, Mogmart.
Službeni svećenici novog Mazda i zrna za perzijske dinastije
m
Ahemenida (550-330. g. pr. n. e), u doba partskih Arsakida (250. g. pr. n. e. -224. g. n. e.) i perzijskih Sasanida (226-651. g. n. e). Smatraju se Zoroastrijcima premda zastupaju dualizam (Vtdivdđt u Avesti možda su oni napisali), prinose krvne žrtve, pokapaju mrtve...
B. G. Widengren, Les religions de l'Iran (1965), prij. s njem, izd. Payot, 1968, str. 110. sq (površno i zbrkano).
4) Mago-Haldejci (Magohaldejstvo: kovanice H. Corbina,
E. I. I, sv. II, str. 31).
Magi iz Babilonije koji su stopili u jedno perzijska, babilonska, asijanska, jevrejska i grčka vjerovanja (539. g. pr. n. e)
4') Magusejci (grčka riječ porijeklom iz aramejskog).
Magi iz Male Azije (Armenije, Ponta, Kapadokije). Njihova je doktrina mješavina Zoroastrizma, Zervanizma i Mitra-izma.
5) Helenistički magi.
Magi iz Babilonije i Male Azije poslije grčkih osvajanja (A-leksandar Veliki osvojio je Malu Aziju 334. g. pr. n. e, Alek-sandriju osnovao 332. g. pr. n. e, zauzeo Babilon i spalio Per-zepolis 331. g. pr. n. e).
Zaratustra, Ostan i Histasp spominju se kao najveći mudraci, znalci okultnih umijeća i tajnih knjiga helenističkih maga. Uz još neka imena, oni su glavni pisci Haldejskih proročanstava (Oracles Chalda'iques, II. st, na grč, prij, izd. Belles Lettres, 1971). Bavili su se i alkemijom. U ovu skupinu možemo uvrstiti i aleksandrinske alkemičare i hermetiste.
B. J. Bidez i Fr. Coumont, Les mages Hellinisis. Zoroastre, Ostaneš et Hy-stape d'apres la tradition grecque, izd. Belles Lettres, 2 sv, (I: uvod, II: tekstovi), 1938.
II. izvan Irana.
GRČKO-RIMSKI svijet: mag je osoba koja se bavi čaranjem, vještičarenjem i vlada umijećem gatanja i prizivanja.
kršćanski svijet: Magi su tri sveta kralja (poimence Melkior, Gašpar i Baltazar, tako nazvani u VII. st). Za ezote-riste oni su simbol zbog toga što na poklon donose „zlato, tamjan i smirnu", simbole Isusovih atributa (Kraljevstvo, Božanstvo, Mučeništvo), triju sastavnica čovjeka (duh, duša, tijelo), triju tada poznatih kontinenata (Azija, Evropa i Afrika) ili tri masonska stupnja (Majstor, Kalfa i Pripravnik).
„... dođoše s istoka magi u Jeruzalem i upitaše: 'Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda." (Mt, 2, 2).
8) OKULTIZAM: mag je čarobnjak, okultist, gatalac, teurg, pjg vještac, astrolog, ali prvenstveno adept ceremonijalne magije.
B. F. Barrett, The Magus, 1801; Papus, La Science des Mages (namijenjeno samo za znanstvenu upotrebu).
9) EZOTERIZAM: mag je bijeli čarobnjak koji posjeduje ezo
terične spoznaje. „Magus" je jedan od inicijacijskih činova u
Golden Dawn (cf. Aleister Crowley, An autohagiography,
1929, izd. J. Cape, 1969, str. 797).
MAGIČAR
Osoba koja se bavi ceremonijalnom magijom.
Papus: „Društveno djelovanje magičara sažimlje se u tri riječi: LIJEČITI, SIJATI, TJEŠITI." (Tratiš mčthodiaue de magie pratique, 1893, pon. izd. Dangles, str. 387).
MAGIČNA TOPLINA
Sansk. tapas, grč. uivo?, keltski ferg, tibetanski tumo itd.
Inicijacijsko iskustvo obilježeno osjećajem „spiritualnog žarenja", „unutrašnje vatre". Očituje se u ovladavanju vatrom, u otpornosti na hladnoću. Mistična toplina postiže se disciplinom disanja, kun4.alinlyogom i obredima ratničke inicijacije.
V. kundalint, tumo.
B. M. Eliade, Mythes, reves et mysteres, str. 118. sq, 181-186; G. Dumćzil, Horace et les Curiaces, izd. Galliraar, 1942, str. 16. sq.
MAGIČNI KVADRAT
Riječi ili zbrojevi što se međusobno ukrštaju u kvadratnoj rešetki bez praznih prostora (za razliku od križaljke), i to tako da:
ukoliko je posrijedi slovčani kvadrat, ista se riječ piše vodoravno i uspravno,
ukoliko je posrijedi brojčani kvadrat, isti se zbroj dobiva u vodoravnom, uspravnom i dijagonalnom smjeru, a da se verbalne ili aritmetičke jedinice ne ponavljaju, tj. upotrijebljene su samo jedamput.
Magične kvadrate smatramo ezoteričnima zbog toga što se iza tehničke umješnosti skriva dublji smisao; primjerice, kine
|
4 |
9 |
2 |
|
3 |
5 |
7 |
|
8 |
1 |
6 |
Brojčani magični kvadrat
stranice 3, baze 15
(Car Yu, 2205. g. pr. n. e)
ski magični kvadrat stranice 3 što daje zbroj 15 predstavlja devet dvorana Ming t'anga (Kuće Kalendara, tj. sažeti je prikaz ffl kozmosa), a i svaka pojedina kućica simbolična je zasebice i u kombinaciji s ostalima.
|
R |
O |
T |
A |
S |
|
O |
P |
E |
R |
A |
|
T |
E |
N |
E |
T |
|
A |
R |
E |
P |
O |
|
S |
A |
T |
0 |
R |
Magični slovčani kvadrat
stranice 4
(200. g. n. e, rimskog porijekla)
B. (o kvadratu „Rotas...") G. de Jephanion, Recherches de sciences reli-gieuses, XXV, travnja 1935; (o kineskom kvadratu) M. Granet, Lapensie chi-noise, str. 149-175.
MAGIČNI PREDMETI
Predmeti upotrijebljeni ili spominjani u magiji zbog odnosa korespondencije, svojih svojstava ili, dublje, svojeg simbolizma.
Zapadna tradicija počevši sa Srednjim vijekom navodi:
|
Čarobni štapić |
vegetalno |
magija |
vlast |
falos |
|
Hermesov kaducej |
nominalno |
kozmologija |
ravnoteža |
kanali |
|
Eliksir života |
animalno |
ritologija |
besmrtnost |
sperma |
|
Magično ogledalo |
umjetno |
mantika |
spoznaja |
srce |
|
Kamen mudrosti |
mineralno |
alkemija |
obnova |
testisi |
Tibetanska tradicija navodi:
a) tritonsku trublju (školjka)* i liru,
b) ogledalo,
c) vazu s cvijećem,
d) kolače, e) svilenu o-djeću i baldahin (cf. Tibetanska knjiga mrtvih).
R. hiera.
B. 'Attđr, Le Livre divin (XIII. st), prij. s perzijskog, izd. A. Michel, 1961 (pehar = um, eliksir = vjera...).
MAGIČNO OGLEDALO
Stvarni predmet ili duhovni simbol čije je bitno svojstvo da svojom površinom odražava svjetlost iz Čega je izvedeno njegovo magično ili simbolično svojstvo proizvođenja slika odsutnih, budućih, prošlih ili nepoznatih bića i osoba.
Pojavni oblici magičnog ogledala su: kristalna čaša ispunjena čistom vodom, nokat dječjeg palca ulašten crnim voskom, zrnati papir pocrnjen ugljevljem ili crtaćim ugljenom, kristalna kugla, konkavno staklo bez živinog premaza, ogledalo od kovine, konkavno ogledalo s premazom.
Namjena magičnog ogledala: gatanje (bolje reći viđenje), magija (točnije, zazivanje), simbolizam (slika Ja, Knjiga sudbine, Arhive akaše, talisman).
MU kraljevstvu Patnje postoji Ogledalo u kojem se vidi cijeli svijet." {Desulphure, str. 65, navod apud Fulcanelli, Obitava-lišta mudrosti, sv. I, str. 21).
v. Arhive akđše, magični predmeti, treće oko.
MAGIJA
Et: V. st. pr. n. e. od ,,mag".
1) (opće značenje) Magija je učinkovito djelovanje na zbiljski ili duhovni predmet, riječju, kretnjom, predodžbom ili mišlju, mimo kategorija bitka (prostora, vremena, uzročnosti), u skladu bilo s analogijskim bilo s mehaničkim korespondencijama.
Prema M. Maussu, magija podrazumijeva „činitelja, čin i predodžbe".
Obilježja magijskih činjenica i simbola: a) obredi prinude (utjecanje na sile kako bi ove proizvele željeni učinak), b) imanentnost sila (sila u samoj stvari ili činu), c) tajnost predaje (ograničeno prenošenje, tajni jezik i si.).
Za podjelu magije po vrstama nudi se mnoštvo mogućih mjerila razlikovanja:
pozitivna i negativna magija (tabu) (M. Mauss, Etnografski priručnik),
niža (goeteja: općenje s demonima, dušama pokojnika) i viša magija (teurgija: općenje s anđelima, bogovima) (Augustin, O božjoj državi, X, 9),
bijela (s ciljem dobra) i crna magija (s ciljem zla), crvena magija („samosvojnost crvene magije jest općenje s nadosjetilnim... sa svrhom pojačavanja spolnog doživljaja":
J. Evola, Metafizika spola, str. 334),
m - radna magija (služi se i djeluje na stvarne predmete), spi-
ritualna magija (duhovna),
prirodna (oslanja se na prirodne sile i zbivanja), obredna (primjenjuje obrede), božanska magija (upire se na boga, religiju, vjeru),
dodirna magija („stvari što se dodiruju jesu ili će postati jedno"), homeopatska magija („slično proizvodi i djeluje na slično"), alopatska magija („suprotno djeluje na suprotno") (Frazer, Le Rameau d'or, 1890-1915, izd. R. Laffont, sv. I, str. 41-235).
O osnovi učinkovitosti magije postavljeno je bezbroj teorija: a) oblik neuroze s premještanjem želje (Freud), b) psihološka projekcija (C. G. Jung), c) očitovanje paranormalnih ljudskih sposobnosti i prirodnih sila (metapsihičari), d) šarlatan-stvo (znanost), e) zloupotreba asocijacije ideja (Frazer), f) praktično ostvarivanje praznovjerja (Lehmann), g) djelovanje đavolskog porijekla (teolozi) itd.
B. (povijest) K. Scligmann. Le Miroir de la magie, prij. izd. Fasquelle. 1956, 424 str; (studija) M. Mauss, .,Esquisse d'une theorie generale de la magie" (1902-1903), Sociologie et anthropologie, P. TJ. F, 1973, str. 5-141; (tekst) Eliphas Levi, Histoire de la magie (1860); (ikonografija) M. Bessy, Hi-stoire de la magie en 1000 images, izd. Port-Royal, 1962. (ružno); (osporavanje) G. Roheim, Magie and schizophrenia, New York, 1955.
2) (ezoterično shvaćanje) Univerzalna sila sjedinjavanja. Za Plotina, magija je kozmička simpatija: „istinska magija jest 'prijateljstvo i razdor' koji postoje u svemu." (Eneade, IV, 4, 40, op. cit, str. 90, sv. III).
„Magija je prije svega božansko umijeće što se sastoji u ostvarivanju dodira s univerzalnom dušom" (E. Canseliet, La Tour Saint-Jacques, br. 11-12, 1957, str. 176).
„Magija u smislu znanosti jest spoznaja tih načela [vječnog zakona, trojno-jednotne prirode, trojno-jednotnog čovjeka] i puta kojim sveznanje i svemoć Duha te njegovu vlast nad sila-232 ma prirode može steći i pojedinac premda još uvijek posjeduje ~~~ tjelesnost. U smislu umijeća, Magija je primjena tih spoznaja na djelu." (Helena Petrovna-Blavatskv, Raskrivena Izida, 1877).
„1. Magija je majka vječnosti, bit sviju biti jer ona sama sebe stvara i sadržana je u požudi. 2. Magija je čista volja po sebi. (...) 5. Magija je duh, a tijelo je njezin bitak... 6. Magija je najveća tajna." (J. Bohme, Base des six points thćosophi-
ques, 1620, prij. apud Jacob Bohme, Cahiers de l'Hermitisme, izd. A. Michel, 1977, str. 115-186; str. 183-184).
MAGIJA, CEREMONIJALNA
Sin: „visoka magija".
Magija što veliku pažnju pridaje vanjskim sredstvima (dekor, predmeti, obredi) i vidljivim učincima (prikazanja, čudo-tvorstva).
„Osnovne radnje Visoke Magije mogu se svesti na četiri ishodišna tipa: ... konsekracija,... eksekracija [v. egzorcizam], ... invokacija, ... evokacija." (M. Mirabail, Les cinquante mots-clefs de l'isotirisme, izd. Privat, Toulouse, 1981, str. 169).
R. obredna magija.
Opreka: simbolična magija.
v. grimorij, magist, psihagogija.
B. F. Barrett, The Magus (1801) (o magičnim krugovima, pantakulima, štapiću i maču, primjeni formula itd); Eliphas Levi, Dogme et rituel de haute magie (1856), izd. Bussiere, 1970, 400 str.
MAGIJANIZAM
Doktrina i praksa Maga (u značenjima od 1' do zaključno 5).
MAGIJA, PRIRODNA
Pojam naročito razvijen u renesansi.
1) (prvobitni smisao) Djelovanje na prirodne i životne sile
te na ljudski duh i tijelo radnjama što oponašaju zbivanja u
prirodi i uporišta nalaze u simpatiji i antipatiji, u okultnim
kvalitetima i vrlinama, u analogijama i korespondencijama, a
s ciljem postizanja više ili manje čudotvornih učinaka (Kamen
mudrosti, tjelesno podmlađivanje).
Campanella (De sensu rerum et magia, 1590, dio IV) razlikuje božansku, prirodnu i đavolsku magiju.
2) (noviji smisao) Eksperimentalno proučavanje prirode,
naročito slabije poznatih i neobičnih razina bića, događaja i
zakonitosti (npr. magneta i si.).
„Prirodna ili fizička magija nije ništa drugo do najprodub-ljenija spoznaja tajni prirode." (Del Rio, Disquisitiones magi-cae, I, 3) (1606, prij. 1611).
Napomena: Dva ovdje opisana smisla prirodne magije često se preklapaju ili u potpunosti podudaraju (cf.- G. Della Porta, Prirodna magija, 1589. na lat, prij. La Magie naturelle, izd. de la Maisnie, 340 str; C. Della Riviera, Le Monde magique... U est traiti de la vraie magie naturelle, 1605, uvod J. Evola, izd. Arene, Milano; F. Bacon, O vrijednosti i rastu znanosti, 1623, prij. s lat, De la dignitć et de l'acroissement des sciences, 1843, knjiga III). Dakle, „prirodna magija" = operacijska fizika = spoznaja tajnih uzroka i kretanja stvari.
MAGIJA, SPOLNA (SEKSUALNA)
Inicijacijska vještina s ciljem da se pobude, prilagode ili hvataju suptilne energije pojačavanjem i nadziranjem spolne želje.
Osnova učinkovitosti ovdje je prijetvorba libida (sile osobe koja želi užitak na fizičkoj razini) u težnju (svetu kozmičku e-nergiju što daje besmrtnost).
„Spol je najveća i prva magična sila prirode." (P. B. Ran-dolph, Magia sexualis, prij. s engl, 1952, izd. Le Prat).
Spolna se magija pojavljuje u mnogo oblika:
POSTUPCI SPAVAĆE SOBE (taoistički izraz: fang shung): kako bi povećao svoje moći, osigurao dugovječnost i zajamčio plodnost, čovjek se mora služiti raznim sredstvima kao što su poseban način ishrane, molitve, dodirna magija...
INICUACUSKI VAMPIRIZAM: životna sila upija se od muškog, ženskog ili od više partnera putem meditacije i disajnih tehnika.
KOLEKTIVNO SJEDINJENJE DAHA,
HOD USUPROT struji (u yogi): muški partner zadržava izlučivanje sjemena i nagoni sjeme ili energiju da se uspne nazad do mozga (v. kundalini),
- mistično sjedinjenje shvaćeno i ostvareno kao hijerogamija (v),
INICUACIJSKO liberttnstvo (npr. Gnostik Karpokrat),
INICUACIJSKO SPOLNO SAKAĆENJE.
B. J. Evola, Mćtaphysique du sexe (1958), prij. s tal. izd. P. B. Payot, br. 272; Le Yoga tantrique (1925), prij. s tal, izd. Favard, 1971, 321 str; P. Gor-don, L'initiation sexuelle et VivoluAon religieuse, P. U. F, 1946 (genonovac); M. D. G. Langer, Dir Erotik der Kabbala, 1923.
MAGIZAM
Teorija prema kojoj je religija izvedena iz magije, a magija je praznanost zbog toga što omogućuje da iz uzroka slijedi posljedica.
B. J. Frazer, Le Rameau d'or, sv. I, str. 140-156, izd. R. Laffont, 1981.
MAGNETIZAM
Et: lat. magnes = magnet
1) Fizikalni magnetizam: skup pojava (ili, u strogom smislu, dio fizike što proučava te pojave) kakve se očituju u svojstvima magneta, tj. u privlačenju željeza i orijentiranju na površini Zemlje, ako je riječ o pomičnom magnetu.
„Zemljin magnetizam" je „magnetsko polje Zemlje", orijentirano u smjeru sjever-jug, a prostire se na udaljenost od 65000 km
oko Zemljine kugle. Otkriće magnetizma u Kini svakako je bilo povezano s alkemijskim i magijskim istraživanjima, sa šamanima i Taoizmom (J. Needham, Science and civilisation in China, sv. I, str. 108; sv. II, str. 136, 241, 493).
S druge strane, i ovdje je sadržan simbolizam orijentiranja i privlačenja (v.
afinitet, analogija, korespondencija, simpatija).
B. M. Boli, Electriciti, magnitisme, P. U. F, Q. S. J?, 1959.
2) Životinjski magnetizam (izraz nastao 1775. g) opisao je F. A. Mesmer 1799. g. (Izvješće o otkriću životinjskog magnetizma). Tim pojmom Mesmer označuje univerzalni fluid što, kako smatra, optječe živčanim sustavom te ljudsko tijelo tako postaje prirodno tijelo analogno magnetu. Usmjerivanjem to ka tog fluida mogu se „izravno liječiti bolesti živaca, a posredno i ostale".
B. F. A. Mesmer, Le Magnitisme animal, tekstove uredio R. Amadou, izd. Payot, 1971.
3) Vitalni magnetizam ili psihodinamija (Boirac, 1908) također je fluid, odnosno skup psihičkih pojava što se mogu obja
sniti teorijom prirodnog ili životinjskog magnetizma, a to su:
rabdomantija (umijeće otkrivanja podzemnih voda i skrivenih kovinskih masa pomoću viska ili rašlji),
radiestezija (umijeće liječenja upravljanjem zračenjima što ih tijelo isijava),
drugotna psihička stanja (sugestija, hipnoza, somnambulizam, katalepsija) i si.
Postojanje ove vrste magnetizma zastupaju
okultisti (koji vjeruju u „fluide" i pripisuju im materijalno postojanje).
Wf B. Rocard, Us sourciers, P. U. F, Q. S. J?, 1981; L. Chertok, L'hypnose,
P. B. Payot, br. 76.
bglavac
