U ljudskoj je prirodi da želi zadržati odnose koji valjaju, stoga kad se osjećamo ugroženo od strane nekog trećega, trudit ćemo se svim silama da svoj odnos ipak održimo. No osjećaj koji se pritom često javlja jest ljubomora. Ali gdje je granica između zdrave ljubomore i opsesivnog ponašanja, te postoji li ona uopće?
O ljubomori
Ljubomora se prvenstveno odnosi na misli, osjećaje i ponašanje u trenutku u kojem osoba osjeća da joj neka treća osoba ugrožava odnos s nekim, s tim da taj 'treći' često nije svjestan da je smatran suparnikom. To je neugodan osjećaj, budući da je povezana sa strahom od gubitka. Francuski vojvoda od Rochefoucaulda, autor maksima, rekao je: "Ljubomora se uvijek rađa iz ljubavi, no ne umire uvijek s njom." Ljubomora je osjećaj koji ne poznaje godine, i može se probuditi u svima, te izazvati najgore u nama.
Iako ljubomoru prvenstveno povezujemo s ljudima, ljubomorne također mogu biti i životinje, te je dokazano da se ljubomora može javiti i kod majmuna i slonova. Ljubomora se često poistovjećuje sa zavišću, no radi se o dva različita pojma. Zavist se javlja kad težimo nečem tuđem, odnosno zavidni smo nekome na postignuću, na partneru ili nečem što posjeduje, znači težimo nečemu što nije naše, dok je ljubomora strah od gubitka nekog koga smatramo 'svojim'.
Ljubomora ljude često izaziva da pokrenu preventivne mjere ne bi li spriječili da dođe do najgoreg, odnosno gubitka, a ukoliko te mjere ne urode plodom, te one unatoč uloženom naporu ostane bez voljene osobe, javljaju se osjećaji poput bijesa, depresije, i razočaranja.
Tko su ljubomorne osobe?
Iako svatko u životu osjeti ljubomoru, neki su joj skloniji od ostalih. Mnoge pak zanima utječe li na ljubomoru dob, spol, narodnost ili neki drugi faktor, no stručnjaci ističu da je teško istraživati ljubomoru na taj način s preciznim i pouzdanim rezultatima. Ipak mnogi stručnjaci smatraju da su žene češće ljubomorne od muškaraca iz razloga što su otvorenije i više u dodiru sa svojim osjećajima, dok su muškarci suzdržaniji. Muškarci i žene u principu reagiraju ljubomorno na slične situacije, međutim neka istraživanja pokazuju da su žene za razliku od muškaraca sklonije ljubomoru usmjeriti prema trećoj osobi, a ne prema samom partneru.
Što se tiče muškaraca nedavno provedena istraživanja pokazala su da su niži muškarci ljubomorniji od viših, što se objašnjava time da su visoki muškarci povezivani s većom reproduktivnom moći, dominantnim ponašanjem, te privlačnošću. Kod žena se pak pokazalo da su žene prosječne visine manje ljubomorne od onih nižih i viših od prosjeka, što se također objašnjava vjerovanjem da su takve žene zdravije i fertilnije.
Istraživanja o tome kako ljubomora varira od zemlje do zemlje se ne rade, no u principu se smatra da ne postoje značajne razlike. Istraživanja o tome kako je životna dob povezana s ljubomorom također je teško interpretirati, jer rezultati ne moraju biti samo odraz godina, budući da su različite generacije živjele u različitim uvjetima.
Austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize Sigmund Freud utemeljio je psihoanalitički koncept prema kojem su žene ljubomorne na muške spolne karakteristike, odnosno na činjenicu da muškarci za razliku od njih imaju penis što pokušavaju kompenzirati podizanjem djece i sličnim aktivnostima. Feministice su se zgražale nad tom idejom, a na njihovu radost velik broj modernih psihologa odbacuje takva tumačenja.
Ljubomora u djetinjstvu
Ljubomora je prisutna i najbolje vidljiva kod male djece koja se moraju suočiti s dobivanjem brata ili sestre te s činjenicom da s njima moraju dijeliti roditeljsku pažnju. Ljubomora je također česta i kod blizanaca koji su od početka navikli na činjenicu da ih je dvoje. Takva je ljubomora kod djece normalna pojava, a većina stručnjaka roditeljima preporuča da ne ulaze u međusobne prepirke svoje djece, već da ih puste da to sami riješe, naravno ukoliko nije riječ o fizičkom sukobu. Savjetuju također da roditelji posvećuju podjednako pažnje jednom i drugom djetetu, ali individualno, radije nego da forsiraju s obiteljskim druženjima.
Ljubomora koja se javlja u adolescentskoj dobi ukazuje na nisko samopouzdanje djeteta te na usamljenost. Dijete se u toj dobi često boji da će izgubiti prijatelje, a ljubomora koja se tad javlja može rezultirati agresijom ili depresijom. Agresija može također biti pasivna, primjerice ignoriranje prijateljice koja je otišla u šoping s drugom prijateljicom. I u toj dobi djevojčice su ljubomornije od dječaka što se objašnjava činjenicom da su one privrženije, ljubaznije, te da imaju razvijeniju razinu empatije od dječaka.
Vrste ljubomore
Ljubomora može biti 'normalna' i abnormalna, ovisno o posljedicama i intenzitetu. 'Normalna' ljubomora se dalje dijeli na romantičnu, poslovnu, prijateljsku i obiteljsku. Romantična je ljubomora najčešća vrsta 'normalne' ljubomore, te se smatra da je kod većine parova prva svađa u principu povezana s ljubomorom, dok ostale mogu mijenjati uzroke. Koliko su partneri ljubomorni pokazuju i neka istraživanja koja upućuju na veći stupanj ljubomore kod emocionalne nevjere nego kod seksualne. Poslovna ljubomora podrazumijeva onu ljubomoru koja se javlja kad nam promakne promaknuće ili zbog razlika u plaći ili uvjetima rada u usporedbi s nekim. Prijateljska ljubomora označava strah od gubitka prijatelja, dok se obiteljska ljubomora najčešće javlja kod braće i sestara.
Abnormalna ljubomora uključuje morbidnu, psihotičnu, patološku i/ili obmanjujuću ljubomoru. Paranoja i shizofrenija primjerice mogu izazvati ljubomoru kroz obmanjujuće stanje da nas netko vara, odnosno da nekog neosnovano doživljavamo kao prijetnju. Tu također spada i opsesivno kontroliranje i provjeravanje partnera.
Kako svladati ljubomoru?
Iako mnogi ljudi imaju osjećaj da je nemoguće spriječiti osjećaj ljubomore, stručnjaci ukazuju na to da je ljubomorno ponašanje ipak moguće spriječiti, pa tako preporučuju da prijatelji i partneri budu apsolutno iskreni jedni prema drugima, da spriječe gomilanje negativnih osjećaja, budući da se oni također manifestiraju negativno. Ključno je izbjeći ljubomorne situacije.
Ipak treba imati na umu da za abnormalnu ljubomoru treba ipak potražiti savjet stručnjaka, jer tu nikakve uobičajene mjere neće pomoći, a nekontrolirana ljubomora može imati i gore posljedice od gubitka prijatelja ili partnera, te može dovesti i do nasilnog ponašanja pa čak i ubojstva. Stoga imajte na umu da iako je malo ljubomore normalna pojava, najbolje ju je spriječiti, jer kao što se kaže 'bolje spriječiti, nego liječiti'.
irida
edin.kecanovic
