Dakle jos sam u dilemi. Ne u dilemi ljubavi. Ljubav nam je potrebna, ljubav nas pokrece, ljubav pise najljepse stihove, crta najljepse slike, Ljubav, i nedostatak ljubavi. Nedostatak ljubavi kao, potreba, kao nesto sto nam daje osjecaj praznine, nesto sto ne trebamo, ne zelimo. Nedostatak ljubavi isto tako pise pjesme, malo drugacije rimovane, crta slike drugih motiva i boja, ali u pozadini svega moze se prepoznati ljubav, ili potreba.

          Ljubav se, ionako, po jednoj vrsti podjele,  grubo dijeli, na philiju, eros i agape. ( Cijelo vrijeme pisem o EROS ljubavi)

PHILIA - prijateljska ljubav, ljubav koja drugome želi dobro, ljubav kojom drugome želimo pomoći, temelj je svakog zajedništva.

EROS - ljubav koja je obilježena čežnjom za onim što se ljubi. To je ljubav usmjerena prema osjetilnome svijetu (vid, dodir, okus…). Eros je i ljubav prema samoj ideji ljepote - rođenje duše u ljepoti i dobroti.

AGAPE - ideal ljubavi, uključuje milosrdnost, zauzimanje i brigu za bližnje. Krajnji smisao te ljubavi je potpuno se posvetiti dobru drugih po cijenu vlastitoga života. Ova vrsta ljubavi nadilazi prijateljsku i erotičnu ljubav.

( izvor i više na http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljubav )

( S ovom podjelom  se vjerovatno nece svi sloziti, ali sve je samo u ocima posmatraca)

          Ljubav i sloboda, opet se vracam na to. Slobode u ljubavi, vidjeli smo nema previse, ali sta je sa slobodom izbora u ljubavi. Da li se mozemo zaljubiti i/ili ljubiti svjesno, ili je to nesto sto se ne moze kontrolirati. Kako objasniti moju prvu ljubav i moju predstavu o njoj na osnovu razgovora s prijateljem. Da li postoje dva ista pogleda na istu osobu. Svi mi dozivljavamo svijet i osobe oko seba na svoj, poseban nacin. Ja sam u prvoj ljubavi vidio nesto sto niko drugi nije. Sta je to sto pokrece moje poglede, sto mjenja moju percepciju i sto moje kognitivne sposobnosti zakrivljuje do mjere da ni oci vise ne vide realno, da ni „srce“ ne raguje isto, da se ponasanje promjeni do te mjere da to svi primjete. Imam li ja mogucnost, tj slobodu izbora. Ima li osoba koju ljubim slobodu izbora. Da li osoba koju ljubim ima isti osjecaj. Ako je tako, kakvu predstavu mene ima moja ljubljena osoba.  I opet kako to mjeriti.

Da li je moja ljubav zaista zarobljena u mojoj glavi, kao vizija, kao projekcija onoga sto ja mislim da osjecam, ili je taj osjecaj vanjski, dok ga svi mogu primjetiti.

          Opet pitam: „Koliko vrijedi ljubav ako niko ne zna za nju?“ Ima li ona vrijednost, ima li ona mjeru  i ima li ona cijenu. Recimo da neko voli drugu osobu, ljubavlju jakom, odanom, nesebicnom, privrzenom, a voljena osoba ne zna za to. Ne primjeti, ne osjeca, nema vibre, nema spoznaje, ili ima sve to ali nema ljubavi prema toj osobi. Da li je to ljubav. Ili kad kazemo ljubav mislimo na par koji se voli i zna da se voli. Koliko vrijedi ljubav i kako se vrednuje.

Misli, bol, radost, tuga, sreca, ispunjenost, praznina  i jos mnogo osjecaja  u glavi osobe koja voli su identicne. Iste karakteristike i stanje uma i duha  imju  i osoba kojoj je ljubav uzvracena i osoba kojoj ljubav nije uzvracena. Kako znam ? Samo se preispitajte. Imate sigurno mnogo primjera u okolini.

Dakle ako je osjecaj ljubavi u glavi isti, bez obzira da li je ljubav uzvracena ili nije, usudim se izvuci zakljucak da je ljubav osobna stvar i da zaista volimo svoju viziju voljene osobe.

          Ovdje bi se mogao izvuci prvi mjerljivi dio ljubavi. Uzajamnost. Pitate se kako to mjeriti. Jednostavno, Postoji ili ne postoji. Imamo 1 ili 0. Binarana matematika, osnove. Imam dakle, nesto odakle mogu poceti s mjerenjem. Uzajamnost, postoji ili ne. Zvuci jednostavno, a da li je?

                                                         To be continued .........