LJUBAV KAO VODA
Samo ljubav, bez pomisli o uzvraćanju, može otupjeti oštricu patnje.
VODA, zahvaljujući svojoj potpunoj mekoći, ispunjava svaki otvor na koji naiđe. Nije sumnjičava ni nepovjerljiva. Ne kaže da je ovaj klanac predubok ili da je ono polje preširoko. Kao i voda, čudo je ljubavi u tome što prekriva sve što dotakne i potiče njegov rast, ne ostavljajući traga svojega dodira. Istina je da su lica obala i ruke litica izlizane do kosti. Ali to nije samo djelo vode. To je život, u kojemu je voda samo jedan element.
Većina stvari se slama umjesto da se preobrazi, jer se opire. Tiho čudo ljubavi jest u tome da ljubav, baš kao i voda, prima sve što se baci ili stavi u nju.
Dakako, ljudi smo i lako patimo ako nam ljubav nije uzvraćena ili ako nas se slabo voli. No mnogo životne energije tratimo promišljajući tko i što će biti dostojan naše ljubavi, a ti izbori, u najdubljem, elementarnom smislu, nisu u našoj moći, kao što ni kiša ne može birati na što će pasti.
Nedvojbeno moramo donositi odluke: S kim ću provoditi vrijeme? Od koga ću učiti? S kim ću živjeti? S kim ću sklopiti brak? Ali uza sve to, element ljubavi ne može prestati biti elementaran. Ne prestaje prekrivati sve pred sobom. A bol susprezanja te snažne i tihe sile tijekom života postaje razornija od boli koju donosi odbačenost ili nesretna ljubav. Jer ljubav je, kao i vodu, moguće zaustaviti branom, ali ZAŠTO?
Zapravo, što više dopuštamo da ljubav teče, to je više onoga što možemo voljeti. To je unutarnji sjaj koji je očito zajednički mudracima i svecima svih povijesnih razdoblja: kad njihova ljubav preplavljuje sve pred njima; ne samo ljude, nego i ptice, kamenje, cvijeće i zrak.
Uz mnogo toga što moramo izabrati, ljubav se, kao i voda, kroz nas vraća u svijet. To je velika tajna svima nadohvat ruke. Pa ipak, negdje postoji zabluda da ćemo zaustaviti bol odreknemo li se ljubavi. A zapravo je obrnuto. Kao što voda oplakuje stijene, ljubav iscjeljuje rane. Ako je otvorena, ljubav će prihvatiti gnjevno bačen kamen, naše malene suze bit će manje bolne u velikom moru suza, a strijela odapeta na dno rijeke ostat će bez svoje oštrice.
(Mark Nepo, Knjiga buđenja, VBZ)