Ljubav je JAČA OD MRŽNJE

Kambodžanski logor

    Jedan od najreljefnijih dokaza da je učenje o ljubavi jače od učenja o mržnji, potječe iz  kambodžanskog izbjegličkog logora.  Bio sam u društvu s Mahagošanandom, jednim od rijetkih preživjelih budističkih redovnika, kada je on otvorio budistički hram na trgu u ogoljelu logoru, kojim su upravljali Crveni Khmeri.

     Pedeset tisuća kambodžanskih seljaka postadoše preko noći komunisti, a pod prijetnjom smrti. Budući da je zemlja bila uništena, seljaci su pobjegli prema granici s Tailandom, gdje su bili smješteni u logore.

     U dotičnomu logoru, gdje je bio Mahagošananda, Crveni su Khmeri zaprijetili da će ubiti svakoga onoga, tko se usudi ući u hram. Ali na dan otvorenja, na prašnomu se trgu okupilo mnoštvo od preko dvadeset tisuća, da bi prisustvovalo obredu otvaranja hrama. Ti su ljudi bili tužni ostaci nekadašnjih obitelji – ujak s dvije nećakinje, majka sa samo jednim od svoje troje djece. Škole bijahu spaljene, sela uništena, a u gotovo svakoj porodici netko je bio ubijen ili zaklan. Pitao sam se što bi Mahagošananda mogao reći tim tako strašno ojađenim ljudima.

     Mahagošananda je započeo službu s budističkim pojanjem, kakvo je prožimalo kambodžanska  sela tisućama godina. Iako su te riječi utihnule tijekom osmogodišnjega rata, iako su hramovi ležali razoreni, riječi su još uvijek odzvanjale u srcima ljudi, na koje se obrušila nesreća i nepravda, kao na rijetko koji narod na zemlji. Tada  Mahagošananda otpoče tumačiti jedno od suštinskih učenja Budhe, najprije paliju, na jeziku Budhina rođenja, a potom na kambodžanskom. Ti su stihovi glasili:

     „ Mržnjom se ne zaustavlja mržnja,

       Mržnju jedino iscjeljuje ljubav.

        To je prastari i vječiti zakon.“

Dok je neprekidno ponavljao ove stihove, polako mu se priključise na tisuće grla. Pjevali su i plakali. Bio je to čudestan trenutak. Crveni Khmeri nisu pucali, nisu čak ni dolazili da rastjeraju skup.

       Kako se sve glasnije orilo pjevanje, postade jasno da su srca ovih stradalnika čeznula za tim da oproste neprijateljima. Bila su kao suha pustinja, željna kiše. I postade jasno da su nazočnost hrabroga i nadahnutoga svećenika, i istina o kojoj se pjevalo, bili u tomu času jači od njihove nevolje.

                                      ( Iz  svjedočenja jednog od preživjelih, prevala Vesna Krmpotić)

VRLINE ljubavi: prvi od pet zbornika posvećenih ljudskim vrijednostima

Sačinila :Vesna Krmpotić

CIP – Katalogizacija u publikaciji

Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 1999 god.

 

---------------------

hvala prijatelju pavlu radoviću na ovom prilogu.

 

lp, boro

http://budan.blog.hr/