1. SLUŽBENA MEDICINSKA TEORIJA O SUNČEVOJ SVJETLOSTI KAO GLAVNOM UZROKU RAKA KOŽE
Vrste raka kože:
Morbus Bowen
Erythroplasia Queart
Morbus Paget
Bazocelularni karcinom
Planocelularni karcinom
Melanom
Preko 90% slučajeva raka kože pojavljuje se na površinama kože koje su redovito izložene sunčevom svjetlu ili ultraljubičastom zračenju. Rak kože koji nije maligan (kancerozan) općenito se pojavljuje na površinama kože koje su često izložene suncu. Maligni rak kože najčešće se nalazi na leđima kod muškaraca i na nogama kod žena. Drugi faktori rizika uključuju genetsku sklonost (rak kože je češći kod osoba svijetle kože, plavih ili zelenih očiju, plavokosih ili crvenokosih) i preveliko izlaganje rendgenskim zrakama ili drugim vrstama zračenja. Izloženost arsenu, koji može biti prisutan u nekim herbicidima, još je jedan faktor rizika za razvoj raka kože.
|
Obratite pozornost na sljedeće:
|
Izvor:
- www.plivazdravlje.hr
2. DOKAZANA I NESLUŽBENA TEORIJA O DJELOVANJU SUNČEVE SVJETLOSTI
|
LJEKOVITA MOĆ SVJETLOSTI ŠIROKOG SPEKTRA |
ULTRAVIOLETNA SVJETLOST: MITOVI I ČINJENICE
Amerika pati od fobije neracionalnog straha od ultravioletne (UV) svjetlosti. Nova znanstvena moda nametnula nam je neke besmislene običaje, čije se posljedice manifestuju kao bolesti i poremećaji u ponašanju, kojima se bave i uz pomoć kojih se bogate liječnici, psihijatri, zubari, specijalisti s područja kriminalistike, kao i farmaceutske kompanije.
U mnogim područjima nauke i medicine, istinu za istraživaće određuje ono što im donosi novac, kao i jedan stalni pritisak i nastojanje da se samo proširuju već prethodno utabani putevi. Taj, u biti, politički proces nastavlja se uprkos svim – u ovom slučaju vrlo snažnim – dokazima koji ukazuju na suprotno. Poznato je da su mnoga "znanstvena“ istraživanja obične prevare. Tako su plaćena istraživanja koja vode isključivo u jednom pravcu karakteristična za ovaj potencijalno opasan znanstveni trend. Gotovo svi “znanstvenici“ nastoje dokazati ono što bi im omogućilo nastavak karijere, dok im se pronalazak istine nalazi u drugom planu.
Danas se u naseljenim centrima svakodnevno prati jačina UV zraka. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) nam savjetuje da se svaki put kad izađemo van, čim ugledamo svoju sjenu, zaštitimo od UV zraka. I mnogi liječnici slično upozoravaju svoje pacijente. To je jedan užasan savjet. Da je čovjek mašina, liječnik bi mogao popraviti ili zamijeniti neki njen dio ne brinući se o ostatku mašinerije, ali čovjek to nije, on je više nalik jednoj mreži ili hologramu gdje svaki organ i svaki dio utječe na sve ostale dijelove. Ustvari, naše stanice u svakom našem djeliću komuniciraju jedne sa drugima.
Kao posljedica EPA-inog ljubaznog savjeta utemeljenog na bezvrijednoj znanosti, uporaba naočala za sunce postala je epidemijom, svi se skrivamo iza zatamnjenih automobilskih stakala, a čak i za kratko izlaganje suncu debelo premazujemo kožu raznim zaštitnim kremama. Ljudi koji ustrajavaju u takvoj praksi narušavaju svoje psihičko i fizičko zdravlje.
Fobija od UV zraka izrasla je iz istraživanja u kojima su istraživaći jakim UV zračenjem osvjetljavali očnu pozadinu uspavanih životinja, što im je oštetilo očnu mrežnicu (retinu). Pretjerano izlaganje jedoj vrsti UV zraka (kraći val, baktericidni UVC) može oštetiti tkivo, ali EPA na osnovu toga donosi jedan besmislen zaključak da treba izbjegavati sve UV zrake. UVC nije u porastu u sunčevoj svjetlosti, a priče o stanjenju zaštitnog ozonskog sloja su pretjerane (vidi dalje). UVC se može naći u solarijima i u halogenim lampama. U stvari, za fizičko i mentalno zdravlje, civilizirano ponašanje, mišićnu snagu, energiju i učenje potrebne su minimalne količine UV zraka iz prirodne dnevne svjetlosti. Umjerena sunčeva svjetlost poboljšava imunitet i stimulira metabolizam smanjujući potrebu za jelom i pojačava našu inteligenciju.
PREUVELIČANA OPASNOST OD OZONSKIH RUPA
Slijedeći odlomci i osvrti su iz knjige Richarda Hobday-a: "Ljekovito sunce: sunčeva svjetlost i zdravlje u 21. stoljeću“.
“Nema porasta raka kože, očnih bolesti, poremećaja imunog sistema ili štete u okolišu koje bi se mogle pripisati porastu UV zračenja. Najveći južnoamerički grad koji je najbliži antarktičkoj ozonskoj rupi je Punta Arenas u južnom Čileu. Uprkos suprotnim izvješćima, tamo nije bilo zdravstvenih problema vezanih za ozon, a mjerenja UV zračenja pokazuju porast toliko malen da nema nikakva značajnog učinka.
Članak objavljen 1988. godine od strane Europskog foruma za znanost i okoliš osporava jednoglasne tvrdnje o gubitku ozona i tvrdi da su predviđanja koja su donijeli znanstvena zajednica i mediji na pogrešnim temeljima. U tom slučaju, a rupa u ozonskom sloju je, na koncu, privremeno istanjivanje gornje atmosfere u rano proljeće, nema nikakva razloga za strah da bi ljudi mogli dobiti rak kože jer je UV zračenje postalo opasno.
Svakako nema dokaza koji bi podržali općeprihvaćeno mišljenje da je porast malignih melanoma zadnjih godina na neki način povezan sa gubitkom ozona. Sada je trend je da se početak gubitka ozona pomjeri u prošlost tj. da se taj problem pojavio mnogo prije nego što je uočen. Članak objavljen u Britanskom časopisu za rak, pokazuje da je zastupljenost malignog melanoma u Norveškoj od 1957-1984. porasla za 350% za muškarce i 440% za žene. U tom periodu nije bilo promjena u ozonskom sloju nad Norveškom, niti značajnijih promjena u godišnjem izlaganju UV zrakama koje potiću od Sunca. Zastrašujuće priče, poput one o ovcama u Čileu koje su dobile mrenu zbog pojačanog UV zračenja, nemaju podršku u znanstvenoj literaturi. Za ovce o kojima je riječ naknadno se pokazalo da su imale neku zaraznu bolest, a sunčeva svjetlost nije s tim imala nikakve veze.
Jasno je međutim, da postoji mnoštvo komentara od strane onih loše informiranih na temu gubitka ozona, a također i sunčanja. Gubitak ozona bi postao uzrokom stvarne zabrinutosti tek kad bi ljudi dobili rak kojeg inače ne bi dobili. Ali do tada mnogo se više može postići istraživanjem pravih uzroka raka kože i ohrabrivanjem za sigurno sunčanje nego stalnim bavljenjem stanjem gornjeg sloja atmosfere i bacanjem krivnje na Sunce. U nastanku karcinoma prehrana i način života igraju značajniju ulogu no što se trenutačno priznaje. Isto se može reći i za jednu drugu bolest za koju se tvrdi da je u porastu zbog gubitka ozona – staračku mrenu.“
Zapamtite da čak i slaba izloženost UVB zrakama značajno povećava rizik od mrene, ali samo uz konzumiranje zapadnjačke loše hrane bogate nezasićenim mastima i njihovim produktima. Oni koji konzumiraju zdraviju hranu, i obogaćuju je vitaminima C i E, neće dobiti mrenu ni kod dužih izlaganja suncu.
FOTOBIOLOGIJA
Dva sata jasnog dnevnog svjetla predveče može ponekad izliječiti simptome kao što su povećanje težine, depresija, potreba za slatkim, povlačenje u sebe i razdražljivost
Počevši se, u srednjoj školi, baviti fotografijom iz hobija, pokojni John N. Ott osnovao je novu znanost – fotobiologiju. On je bio je aktivan i u stotoj.
Posljednja knjiga Dr Ott-a, jedna od mnogih koje je izdao, je “Svjetlost, zračenje i vi: kako ostati zdrav“ (1990). Tamo je napisao:
“Ljudska su se bića adaptirala na cjelovit raspon sunčeva spektra, a umjetna iskrivljenja tog spektra – maliluminacija – stanje analogno malnutriciji (pothranjenosti, prim. prev.) – mogu imati biološki učinak.“ U intervjuu objavljenom 1991. g. rekao je: “Postoje neurokemijski kanali od retine (mrežnice) do epifize i hipofize, glavnih žlijezda cijelog endokrinog sustava koji kontrolira i oslobađa hormone kojima se regulira tjelesni mehanizam i rast, kao i rad svih organa vašeg tijela (uključujući i vaš mozak).“
Kritičari bi mogli upitati gdje su kontrolirani, znanstveni testovi koji bi poduprli izjave Dr Ott-a? Odgovor glasi: tko može zaraditi promovirajući sunčevo svjetlo? Razmislite o tome.
nastavlja se...
bglavac
edin.kecanovic
