LEMUR

Et: lat. lemures = lemuri, duše pokojnika, sablasti.

Lemuri su duše pokojnika koje se vraćaju među ljude bilo da bi im činile dobro i štitile ih (lari) ili da bi ih napastovale i škodile im (larve). Drugačija pretpostavka o značenju same riječi kaže da su lemuri povremena prikazanja, utvare ili proklete duše pokojnika što se pojavljuju 9, 11. i 13. svibnja (le-murijske svetkovine) (cf. Ovidije, Fasta, V, 425 sq), dok su larve sablasti što se stalno pokazuju. Mani i lari su, dakle, dobre duše pokojnika, mani na religijskom, a lari na društvenom planu.

B. E. Jobbć-Duval, Us Morts malfaisansts... , 1924; DIS, str. 1100-1101.

Napomena: Iz riječi lemur nastale su riječi „lemurski", ,,Le- 223 murija", „Lemurijac". a) lemuri su majmuni slični sablastima (otuda im i ime), npr. maki; b) LEMURIJA je pretpostavljeni „kontinent", a opisali su ga znanstvenici Ph. L. Slater 1830. g, W.T. Blandford 1860. g. (The geology ofwestern Sind) i E. Haeckel. Slater je kontinent tim imenom nazvao zbog toga što lemuri žive na cijelom njegovom prostoru što se prostire od Dekkana do Južne Afrike (lemuri žive i na Madagaskaru i u

Maleziji). Smatra se da je taj kontinent (prema Haeckelu) nastao u permu. Sin: Gondwana (Blanford). c) LEMURUA i LEMURIJCI u okultizmu. Iskoristivši spomenuta istraživanja, najistaknutiji okultisti (H. P. Blavatskv, R. Steiner, M. Hein-del) taj su kontinent, inače radnu pretpostavku u prirodnim znanostima, proglasili svijetom, dokazom „spiritualizma". Le-murija ili Šalmali bila bi prema tome Epoha, Rasa, Zemlja Čovječanstva, treća po redu, poslije Pola i Hiperboreje, a prije Atlantide i Pete Rase (današnje). Lemurijci su navodno živjeli u stanju sna, tijelo im je bilo jajoliko, razmnožavali su se pretapanjem, bili su divovskog rasta..., i sve to 70000 godina prije eocenskog razdoblja tercijara (prema H. P. Blavatskv). Godine 1926. J. Churchvvard (u knjizi MH, le continent perdu, prij. s engl. izd. J'ai lu, A 223) povjerovao je da je našao dokaze za postojanje Lemurije poistovjećujući s njome narod Mu (na osnovi pogrešno pročitanih Odnosa stvari na Yucatanu, Ch. Et. Brasseura de Bourbourga, 1864. g).

B. H. P. Blavatsky. La Doctrine secrete; M. Heindel, Cosmogonie des Ro-se-Croix.

LETENJE, MAGIČNI LET

Paranormalno ili natprirodno mijenjanje mjesta (u čovjeka). U strogom smislu, magično letenje se očituje u tome da čovjek vjeruje da je obdaren magičnim moćima te se vine u zrak i, najčešće, ... pada na tlo.

„Skitijan (... ) je imao učenika imenom Terebint, (koji) izjavi da je njegovo ime Buddha, da je rođen od djevice, a da ga othraniše anđeli u planini. (...) Jednoga jutra, popevši se na trijem, otpojavši neke čarobne bajalice, pokuša on poletjeti, ali pade i razbije se o tle." (navod apud H-Ch. Puech, Mani-hejstvo, 1949, str. 23).

R. anabaza, anagogija, ekstaza, levitiranje, putovanje.

B. M. Eliade, Mythes, reves et mysteres, str. 126. sq.

LEVITIRANJE

Da osoba (ili predmet) levitira znači da se održava „iznad tla bez oslonca ili kakvog materijalnog pomagala."

Levitiranje može biti metapsihička, mistična ili inicijacijska pojava, a) U vezi je s metapsihikom ako se pojavljuje u subjekata obdarenih rijetkim i neobjašnjivim „moćima": „Te sam

godine više puta bivao podignut prilično visoko u zrak tako da sam lebdio iznad glava prisutnih." (izjava medija D. D. Ho-mea iz XIX. st). b) Levitiranje je mistično ukoliko se dotični / pojedinac ističe svojom pobožnošću i ako mu taj dar dolazi nenadano, „milošću božjom", kako bi rekli teolozi. To je bio slučaj svetoga Josipa iz Copertina iz XVII. st. c) Nakraj u, levitiranje je inicijacijske prirode ukoliko je ono dar stečen provođenjem odgovarajućih spiritualnih vježbi, kad se javlja kao moć ili znak. Yo%asdtra levitiranje ubraja u siddha (čudesne moći) yogina.

„Mudraci se podižu nad tlom do visine od dva lakta, ne da bi izlagali to čudesno umijeće jer oni preziru ispraznu slavu, nego zato što smatraju bogougodnima sve obrede što ih oni ovako obavljaju uzdižući se nad zemljom zajedno sa Suncem." (Filostrat, Život Apolonija iz Tijane, III, 15; cf. Vie d'Apollo-nios de Tyane, prij. P. Grimal, Romans grecs et latins, bibl. de la Plćiade).

B. O. Leroy, La levitation, 1928, bibl. Valois.

LOZINKA

Ime ili formula što se mora izgovoriti da bi se steklo pravo stvarnog, simboličnog ili mitskog prolaza ili pristupa. U stvarnom smislu, lozinka je „propusnica" za skupove tajnog društva, npr. lozinka mairya (mladih ratnika u drevnom Iranu organiziranih u Mannerbunđ) bila je aisma, što znači „bijes" (v.magična toplina). U simboličnom značenju, lozinka omogućuje pristupanje inicijarijskom činu, npr. lozinka u Ispravljenom
Škotskom Obredu je ime čina: Pripravnik, Kalfa, Majstor, Stari Majstor, Simbolični Odabranik. U mitskom smislu, lozinka omogućuje putovanje kroz nebeske sfere, odnosno, ima značenje posmrtne kušnje. Primjerice, u teurgiji je poznata lozinka opisana ovako: „Stavi kažiprst desne ruke na usta i reci: ,Tišino, Tišino, simbolu vječno živoga Boga, štiti me, Ti
šino!'" (A. J. Festugičre, R.H. T, sv. I, str. 305) (v. nebeski pa- 225
soš, pečat). ^~

„Adoniram, Adoram ili Hiram kojemu je Salomon povjerio nadgledanje radova [1 Kr, 5] na njegovu Hramu, imaše toliko velik broj Radnika na plaći da ih nije sve mogao poznavati. Zato sa svakim od njih ugovori različite Riječi, Znakove i Dodire da bi ih mogao raspoznati (... ) Tri Kalfe, htijući dobiti plaću Majstora, naumiše pitati Adonirama za Lozinku Majstora (Jehova) misleći ga presresti nasamo ili čak ubiti." (J. A. Joly, L'Ordre des Francs-Macons trahi et leur secret rivili, 1742, str. 103, pretis. Les Rouvat).

　

R. ulaznica (npr. glasovita Zlatna grana što je Vergilije spominje u Eneidi, VI, kad Eneja stupa u svijet mrtvih).

V. formula, nebeske carinarnice, nebeski pasoš, pečat, sym-bolon.

B. (o Masonstvu) F. Knopp i G. P. Joncs. The genesis of Freemasonry, pogl. V, Manchester. SAD. 1948; (o Kabali) Grandes Heikhaloi, pogl. XVII (cf. G. Scholem, Jewish Gnosticism..., 1965).

LOŽA

Masonski izraz.

Et: stamnjem. laubja = koliba drvosječa, 1277.

Radna loža: „drvena ili kamena streha gdje radnici rade u zaklonu od nepogoda" (P. du Colombier, Les chantiers des calhidrales, izd. Picard, 1953). Isto značenje loža ima i u Kom-panjonaži i u nespekulativnom masonstvu (kamenoresci, arhitekti, slikari, kipari).

I .o/a. „Po nekima, Loža je sam Hram. Drugi drže da je to jednostavno skupina masona. Treći pak kažu da loža postoji samo kad se održava masonski sastanak, a zatim nestaje." (J. Boucher, La symbolique maconnique, 1947, pon. izd. Der-vy, 1974). Kao mjesto, loža je dvostruki kvadrat (stranica u smjeru istok-zapad dvostruko je dulja od stranice u smjeru sjever-jug)... Kao skupina, „takva propisno organizirana Ustanova ili Društvo masona zove se Loža i svaki brat mora pripadati jednoj od njih i pokoravati se njezinim pravilima i općim propisima" (Anderson, Constitutions, 1723 = Ligou, str. 68). Kao simbol. Loža je „tijelo Čovjeka", „stvoreni Svemir" (J. B. Willermoz, Instructions secrhes des Grands Profes, 1781. (?) = Ligou, str. 98, 99).