LABIRINT

Et: grč: X.a{Ji'Oivdog = kuća dvostruke sjekire (kdpouc;) ili pelazgijski = šupljina u stijeni (labra) (Guntert, 1932).

I. Labirint.

(Grčka) Minojska palača što ju je Dedal izgradio za Minosa prema njegovim uputama. Tu je držan zarobljeni Minotaur kojega je Tezej uspio ubiti i izaći iz Labirinta zahvaljujući Ari-jadninoj niti. (Ovaj mit sadrži mnogo inicijacijskih motiva: Čuvar Praga, kušnja, inicijacijska smrt). Neki arheolozi smatraju da je vjerojatnije da je Labirint bio umjetna spilja.

B. P. Faure, Fonctions des cavernes crčtoises, izd. Boccard, 1964; (tekst) Plutarque, Thčsće (Les vies paralleles, sv. I, prij. izd. Belles Lettres).

II. labirint.

1) Građevina ili vrt sagrađen s toliko mnogo odjeljaka (hodnika) i na takav način da je teško otkriti izlaz, najpogodniji put do njega i način izgradnje. Namjena nekih od labirinata samo je igra, dok su neki načinjeni s inicijacijskim ciljem i po ezoteričnoj shemi.

„Labirint [egipatski] ima dvanaest pokrivenih tremova čija su vrata bila okrenuta jedna prema drugima, po šest u redu sa severne i po Šest sa južne strane, a sa spoljne strane su svi bili opasani jednim zidom..." (Herodot, II, 148).

2) Popločenje u obliku kruga, osmerokuta ili upisano u kvadrat na kamenim podovima nekih crkava (npr. katedrale u Reimsu) s geometričnim crtežima u vidu meandra, ponekad i s natpisima s datumom izgradnje i si. Namjena nije uvijek poznata - to mogu biti ukrasi, ali možda i dijagrami inicijacijskih kušnji, mandala na zapadni način, tlocrt Kalvarije ili hodočašća što ga treba prijeći na koljenima...　

B. W. A. Matthews, Mazes and labyrinths, London, 1922; P. Santarcange-li, Le Uvre des labyrinthes, izd. Gallimard, 1974, 430 str; A.B. Deacon, Molekula, Londres, 1934, str. 554. sq (o labirintu na Novini Hebridima koji je istodobno itincrer smrti i crtež na pijesku, putanja plesa... ).

Labirint iz Reimsa (sagrađen 1290. g, uništen 1779. g)

LAMA

Iskrivljena tibetanska riječ bla-ma = učeni, uzvišeni {Pisma iz Tibeta, 1629. g). Sansk. = guru.

U tibetanskom Budizmu, Lamaizmu, lama je svećenik ili vjernik koji je primio posvećenje i sam ga može davati.

Lamaistička hijerarhija, kako ju je ustanovio Con-kha-pa (1407. g) izgleda ovako: novak (trampa), učeni (lama), viši opat (hutuktu), „biskup".

„Inozemni autori lamama bez razlike nazivaju sve pripadnike lamaističkog svećenstva. U samom Tibetu to nije tako. Na naslov lame (predstojnik, poglavar) imaju pravo samo crkveni / dostojanstvenici poput npr. tulkua, opata velikih samostana i vjernika s najvišim sveučilišnim stupnjevima. Svi ostali redovnici, čak i ako su stekli više dostojanstvo (čast gelonga) samo su trapasi (učenici). Ipak, običaj je da se u znak poštovanja u usmenom obraćanju lamom nazivaju svi vjernici starije dobi i visokog obrazovanja. (Alexandra David-Neel, M.M.T, str. 21).

v. Dalaj Lama, duhovni učitelj, guru, Lamaizam.

B. Retchung, Vie de Milarepa (1040-1123), prij. J. Bacot, izd. Favard, 1971.

LAMAIZAM

Izvedenica od lama. U Tibetu se ne upotrebljava jer se priznaje samo pojam buddhinskog „Zakona" (sansk. dharma): ehos.

Grana Budizma razvijena prvenstveno u Tibetu (i Mongoliji, nekim dijelovima Sibira, Mandžurije i evropskog dijela Rusije), nastala u VII. st, ezoterična u nekim svojim vidovima, no prvenstveno tantristička (tibetanska Vajravana).

Ezoterične škole Lamaizma su: Rnin-ma-pa (Red Staraca, osnovao ga je Padmasambhava 750. g), Bka'-brgvud-pa (Red usmene predaje, prethodnici su mu Mar-pa, t 1096. g. i Milarepa, t 1123. g.), tantristički pustinjaci (naldjor-pa), pustinja-ci-zatvorenici (riteu-pa), egzorcisti.

Ezoterične teme Lamaizma: a) uloga duhovnog učitelja (lame); b) tulku (prvi se put spominje u Karma-pa, redu osnovanom 1189. g); c) otkrivanje skrivenih spisa ili predmeta (gter-ma, blaga, u Rnin-ma-pa) posredstvom predodređenih bića; d) tantrički put (magične formule i obredi, koncentracija i meditacija, tumo); e) Praznina; f) tibetanska ezoterična umjetnost: mandala (sansk. = ezoterični crtež), yantra (sansk. = shematizirana mandala, slike na tkanini (tanka), sveti plesovi (rol tcam), vajra (sansk); g) gatanje i proricanje; h) tri Bud-dhina tijela (v. suptilno tijelo); i) prijelazno stanje života (v. 219 Bar do).

R. ostale tibetanske religije (Bon-po i Gcug-lag), ostale grane buddhinskog ezoterizma (u Tibetu su također bili zastupljeni Tch'an, Mah&vfina i Vajravana - budizam).

B. E.M, sv. 4, str. 1-73, 447-449 (članak T.Y. Dokana); E.U, sv. III, str. 491-493; Antoinette Gordon, The iconography of tibetan Lamaism (1939), Ch. E. Tuttle Co, Rutland, 1959, XXI - 131 str.

LANAC

/ Ujedno jedinstven i mnoštven (povezanost pojedinih kari-

ka), lanac simbolizira odnos i međupovezanost, ali i red i hijerarhiju između različitih razina polazeći od Gornje do Donje. Lancu su suglasni (konkordantni): ljestvica, uže sa čvorovima, lijana itd, a korespondentni: brojanica, srebrna vrpca, ganglij-ski lanci...

B. M. Eliade, Miphistophćles et l'Androgyne, izd. Gallimard, 1962, str. 200-237.

I. Kozmički lanac.

1) Simpatički lanac, zlatni lanac (lat. catena auri), zlatna
vrpca.

Uspravni kozmički ili logički niz međusobno povezanih članova, teogonijskim, emanacijskim, simpatičkim, participacij-skim ili analogijskim slijedom.

Porijeklo predodžbe zlatnog lanca seže sve do Homera (Ilijada, VIII, 19), a sam pojam potječe od Jambliha i Prokla, cf. također Haldejska proročanstva i Corpus Hermeticum, Ascle-pius.

„Sve su stvari skopčane jedne s drugima uzajamnim odnosima u lancu što seže od najniže do najviše. Naime, smrtne su stvari povezane s besmrtnima, osjetilne s onima što ne dopiru do osjetila..." {Corpus Hermeticum, Asclepius, V, 19 = C.H, sv. II, str. 319-320).

V. analogija, hijerarhija, niz.

B. P. Levčque, Aurea catena Homeri, 1959, Annales de Besancon, izd. Bel-les Lettres.

2) Lanac svjetova, planetarni lanci.

Slijed svjetova duž Osi (sansk. svjetovi = caravdda, Os = planina Meni).

„Prema okultnom učenju zajedničkom sjevernom [Ma-havana] budizmu i kasnijem hinduizmu (...) postoji sedam 220 svjetova, odnosno sedam stupnjeva maye unutar sangsare [po ~~ sebi univerzalna pojava: samsdra] kao sedam svjetova jednog planetarnog niza. Na svakom od tih svjetova postoji sedam krugova evolucije što čini 49 (7 x 7) razina djelatnog života." (W. Y. Evans-Wentz, Le Uvre des morts tibćtain, izd. A. Mai-sonneuve, 1933, str. 6).

B. R. Gućnon, ,,La Chaine des mondes" (1946), S.F.S.S, str. 365-373; M. Heindel. Cosmogonie des Rose-Croix.

3) Uzročni lanac, uvjetovanost nastajanja (sansk. pratityasa-mutpđda).

Naročito u Budizmu, lančana međupovezanost uvjetovano- ^ sti, odnosno, devet ili dvanaest stupnjeva Boli izazvane čovjekovim radnjama što su istodobno uzrok i posljedica. Prvi je član neznanje, a posljednji smrt. To je istodobno način izvođenja Buddhinih svetih istina.

,,S prestankom neznanja, prestaje oblikovanje, s prestankom oblikovanja prestaje svijest, s prestankom svijesti prestaje duhovno i tjelesno (ime i lik)*,... šest organa (osnova)* osjetilnosti [vid, sluh, njuh, okus, opip, mišljenje] dodira, (utisaka)*, osjećaji,... želja,... pohlepa,... žeđ za životom, ... za ponovnim rađanjima,... starost i smrt". (Suttapitaka, III: Samyuttanikdya, II, 10, prij. s engl, C. Rhys Davids, The book of kindred sayings, Pali Texts Societv, 1917-1930, London, u 5 sv, pon. izd. 1950-1956; izd. Luzac) (cf. Ć. Velja-čić, Filozofska hrestomatija, sv. 11, Matica Hrvatska, Zagreb, 1979).

B. Vinaya-Pitaka, Mah&vagga, engl. prij. Vinaya texts, S.B.E. Oxford, 1881-1885, u 3 sv; L. de la Vallće Poussin, Bouddhisme. Etudes et matć-riaux..., Gand, 1913.

II. Ljudski lanac.

1) Inicijacijski lanac (arap. silsila).

Kronološki slijed oblika, prijelomni trenuci bratovštine, predaje, niz Učitelja, onih koji su od iskona (mitskog, povijesnog ili legendarnog) primali, čuvali i prenosili učenje pojedinog bratstva ili tradiciju.

Inicijacijski lanac Žena: indijska Dhyana [meditacija] (1. Buddha, 2. Mahakasvapa, 3. Ananda, ... 28. Bodhidharma), kineski Tch'an (1. Bodhidharma, 2. Houei-k'o, 3. T'sen T'sang...), japanski Zen (1. Eisai... ) (Yampolsky, Theplat-form sutra ofthe Sixth Patriarch [Houei-Neng, 638. do 713. g], Columbia U.P, 1967).

Inicijacijski lanac prema sufiju i platonovcu Ibn Sab'inu (t 1269. g): Hermes - Sokrat - Platon - Aristotel - Aleksandar - 221 Hallaj - Shibli - Niffari - Habashi (L. Massignon, Izbor neobjavljenih tekstova, 1929, str. 139).

2) Lanac prijenosnika (arap. isndd).

Lanac jamaca istine, nabrajanje redom od prve do posljednje, osoba koje su primale, čuvale i prenosile neko izvješće, a-negdotu ili učenje (u vezi s Prorokom), tj. Hadis (uključuje izvjestitelja, lanac prijenosnika i tekst.　

;||| 3) Biblijski lanac.

U Bibliji se ponekad nalaze i lanci egzegeta, navode teksto-l vi crkvenih otaca koji su komentirali Stari ili Novi zavjet na grčkom (prvi je bio Prokopije iz Gaze, 465. do 538. g) ili na latinskom jeziku (prvi Toma Akvinski, Catena aurea, XIII. st). Možda i u ezoterizmu postoje slični lanci u vezi s Biblijom ili Kur'anoml

4) Lanac sjedinjenja, zupčasta rojta.

Uže upotrebljavano u Masonstvu za obrubljivanje slike Šegrta ili slike Kalfe (slika = sag u obliku četverokuta sa simbolima), uže s rojtama na oba kraja na kojemu je svezano dvanaest čvorova u obliku položene osmice.

„Medu masonskim simbolima (...) naći ćemo i ,lanac sjedinjenja' što obrubljuje Ložu, tj. njezin gornji kraj. Neki u njemu vide mjernu vrpcu ili visak kojim su se radni masoni služili za crtanje i naznačivanje obrisa građevine. To je svakako točno no [taj je lanac prvenstveno] simbol ,okvira' Kozmosa; (... ) ti čvorovi... očigledno odgovaraju zodijačkim Znakovima." (R. Gućnon, S.F.S.S, str. 388-389).

„Lanac sjedinjenja" i „zupčasta rojta" mogu se pojavljivati i kao dva različita simbola. Uz već opisani simbolizam „zupčaste roj te", „lanac sjedinjenja" može uključivati i simbolizam bratstva svih članova masonskog ili kompanjonskog reda (u Kompanjonaži vrlo je čest i naziv „lanac saveza").

5) Magični lanac, magnetski lanac.

Fizička (npr. držanjem za ruke) ili duhovna (npr. molitvom) međupovezanost različitih osoba koje natprirodnim, magičnim ili paranormalnim načinom žele ostvariti neku pojavu, primjerice ozdravljenje, automatsko pisanje i si.

„Obrazovati magnetski lanac znači uspostaviti optok ideja što pak proizvodi vjeru i uvlači velik broj volja u dani krug očitovanja kroz radnje... Lanac je moguće uspostaviti na tri načina: znakovima, govorom i dodirom." (Eliphas Levi, Dogma 222 ' ritual visoke magije, str. 256).

6) Astralni lanac.
v. srebrna vrpca.

LARI

V. Larva, Stari 1.

LARVA

El: lat. larva = krinka, obrazina (u kazalištu); sablast, duh pokojnika.

Rimljani su larvama nazivali duše pokojnika preminulih nasilnom smrću, onih koji nisu sahranjeni na doličan način ili koji su činili zla djela za života te se vraćaju na zemlju kao sablasti da bi ljude mučili ili izmolili njihovu samilost.

Apulej u Sokratovom bogu, 152, kaže: „Ljudska duša... , kad skonča svoj vijek na zemlji napušta tijelo. Takva se duša, kako sam često našao, u starome latinskom jeziku naziva le-muris. Dakle, medu lemurima, jednima je zadaća da bdiju nad svojim potomcima i njihova blaga i umirujuća moć vlada domom: njih nazivamo Lares familiares [domaći lari]. Druga pak vrsta zbog svojih zlodjela na zemlji lišena je stalnog boravišta i osuđena da luta nasumice kao u izgnanstvu. Njih, za ispravne ljude samo bezopasna strašila, ali pokoru za zle, najčešće nazivamo Larvae." (na etrušćanskom jeziku lar = moć, sila)

V. astralan, duh, lemur, sjena.

B. D.S, str. 950-953; H. reli, sv. I, str. 948 (u Kini je bilo pet vrsta lara).