PROČITANO

477

PUTA

OD 14.01.2018.

Kuda plovi ovaj brod?

VIŠEGODIŠNJI NEGATIVNI PROCESI U HRVATSKOJ UZIMAJU DANAK: OD VLADE I POLITIČKIH STRANAKA, DO CRKVE I OBITELJI...

VIŠEGODIŠNJI NEGATIVNI PROCESI U HRVATSKOJ UZIMAJU DANAK: OD VLADE I POLITIČKIH STRANAKA, DO CRKVE I OBITELJI

Kriza ogolila hrvatski glib

Politički i svaki drugi establishment posvećen je samo jednoj stvari – svojim osobnim interesima. Stvoren je sustav koji podržava grabež, a interes građana je zadnja rupa na svirali svima na ljestvici moći

Tihana TOMIČIĆ

RIJEKA – Još od trenutka kad je Ivo Sanader početkom srpnja napustio Vladu, stvoren je opći dojam da aktualna Vlada Jadranke Kosor visi o koncu. Iako su stvari u državi, naravno, i ranije bile iste – iste afere, isti akteri – odjednom je javnost spoznala koliko je labava nit o kojoj ovisi sudbina običnih građana: njihove plaće i mirovine, porezi na njihova primanja, zdravstvena i socijalna sigurnost.
    Unutar vladajućeg HDZ-a vodi se pravi rat za prevlast između struja, što građani imaju prilike pratiti iz sata u sat, a mogući Sanaderov povratak o kojem se čuje, govori i piše, spiralu će samo zavrtjeti dalje i dublje... Hoće li ova Vlada uspjeti uopće donijeti proračun za iduću godinu i, dakle, i sama opstati, to ne zna ni Jadranka Kosor, pa možda čak ni Joža Friščić čiji HSS je postao glavno sidro stabilnosti Kosoričinog kabineta.
    Istovremeno, u opoziciji se događaju jednake turbulencije. Umjesto da pišu o alternativi koju SDP sa svojim partnerima nudi, mediji su prisiljeni zabavljati se ratom u redovima socijaldemokrata. Šef stranke Zoran Milanović mora otrpjeti sve pokušaje destabilizacije partije od mangupa iz vlastitih redova – premda je jedan od mangupa napokon krenuo ka Pantovčaku, pa je zrak malo čišći. No, jednako kao i u vladajućem HDZ-u, i u SDP-u se sve vrti oko odnosa snaga, lobija, klanova i poluga moći. Dakle, osobnih interesa.
    A doista, ljudi su gladni i bijesni, i očekuju da čuju mjere koje će ih izbaviti iz gliba. Istovremeno, međutim, ekonomski pokazatelji u zemlji su nikad gori: pad BDP-a prešao je pet postotnih poena u minusu, opet je 300.000 nezaposlenih, a prema nekim procjenama iduće godine će još barem 50.000 ljudi u Hrvatskoj ostati bez posla, što znači da će se premašiti najcrnje statistike s kraja 90-ih godina, no razjedinjeni sindikati sigurno nisu ti koji će spasiti većinu radnika kojima već danas prijete otkazi. Dojam je da crne vijesti kulminiraju i da se u Hrvatskoj ovih dana raspada sve što se može raspasti: državna vlast ne pruža dojam nikave stabilnosti, afere su je toliko izjele da je upitno hoće li u Banskim dvorima uopće ostati sjediti još koji ministar ili će jedan po jedan svi nestati, a političke stranke bave se gotovo isključivo sobom. Čak ni nogometna reprezentacija nije pružila tračak svjetla na kraju tunela. Iako proglašena hrvatskim brandom broj 1., a zvijezde i dalje u njenom programu plešu i pjevaju, i Hrvatska radiotelevizija je pred totalnim rasulom. Čak ni vjernici nemaju razloga utjehu potražiti u krilu Crkve: Kaptol otvoreno ratuje sa slovenskom Crkvom oko arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, do te mjere da dio klera zaobilazi čak i samog nadbiskupa Josipa Bozanića u svom radikalizmu i nacionalizmu. Na kraju, svi pokazatelji upućuju da je i osnovna ćelija društva – obitelj – u rasulu: broj rastava braka neprestano raste, i u Primorsko-goranskoj županiji, primjerice, raspada se svaki treći brak, dok u Hrvatskoj nestaje svaki četvrti.
    Prema mišljenju svih naših sugovornika, samo je jedan razlog ovakvoj »generalnoj banani«: politički i svaki drugi establishment posvećen je samo jednoj stvari – svojim osobnim interesima, i stvoren je cijeli sustav koji podržava grabež, a interes građana je zadnja rupa na svirali svima redom na ljestvici moći. Sve vrijednosti u hrvatskom društvu su izokrenute naglavačke.
    – Politika se ponaša politikantski, a ne državnički – kaže ekonomski stručnjak prof. dr. Guste Santini, koji ovih dana zagovara veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a za spas Hrvatske. Naravno, velika koalicija je iluzija, i možda i bolje da je tako jer tada bi vjerojatno odgovornost za sve loše bila još više podjeljena unutar jedne kompaktne i homogene političarske klike, a sada barem postoje jedni koji tvrde da nije sve tako crno, iako se pritom međusobno glođu do kosti oko svake nepotističke sinekure, uhljebljenja svakog rođaka i nećaka, oko svake unaprijed namještene javne nabave; i oni drugi u opoziciji koji se razlikuju barem po tome što deklarativno zagovaraju poštenje i red. Danas se barem zna tko je za što odgovoran, no to malo ili ništa ne olakšava život običnom građaninu koji zna da je zemlja zadužena preko 40 milijardi eura – mnogostruko više nego je bila zadužena Jugoslavija kad je propala.
    – Ako naš dug iznosi 40 mili

Čovjeku nedostaje sidro

    Ništa više u modernom svijetu nije kao što je bilo. Promjene su prebrze, i bivši standardi više ne vrijede. Modernom čovjeku fali sidro, stabilnost, a politika mu ga sigurno ne daje. Niti je ova Vlada, niti predhodna, to ni pokušala. Politika – to su isključivo interesne grupe s težnjom ka moći, način rješavanja stranačkih problema i egzistecije rođaka. To s nekom opcijom na vlasti može više ili manje oscilirati, ali suština je ista – smatra don Ivan Grubišić.

    Sindikati ratuju i špekuliraju
    Sindikati moraju biti radikalni i beskompromisni, ne može biti špekuliranja. Tu se vodi sindikalna politika, a ne sindikalna borba. Ako se žele tako ponašati, neka odu u politiku – poručuje kolegama jedna od glavnih sindikalistica u zdravstvu, Spomenka Adverbšek. Ona smatra da jedino što radnicima danas treba jest jak sindikat, a upravo to – nemaju.

jardi eura, a to je minimalna procjena, uz kamatu koja je šest posto ili veća, znači da nam godišnje treba najmanje dvije i pol milijarde samo za servisiranje duga, ne njegovu otplatu. To je oko pet posto BDP-a – dakle, čak i da u idućoj godini imamo rast BDP-a od 5,5 posto, mi bismo bili jednako siromašni kao danas. Nažalost, BDP će u najružičastijoj varijanti 2010. biti na nuli, ako ne i opet u minusu – procjenjuje Santini.
    On je u pesimističnim prognozama čak radikalniji i od oporbenog SDP-a: dok SDP-ovci tvrde da je deficit državnog proračuna premašio 10 milijardi kuna, prof. dr. Santini kaže da je deficit sigurno još mnogo veći – a nitko ne zna koliko. »Deficit nije samo nelikvidnost, to je sve ono što je država propustila učiniti, a sam bog zna koliki je taj kumulirani iznos. Problem je u pristupu proračunu: iz njega se uzima koliko se želi i za što se želi, a kad prifali, ministar financija Šuker uzima kufer i ide van po još novaca, u novo zaduženje... Ova država definitivno ne živi u tvrdom budžetskom određenju. Proračun se planira kao lista želja, i sve dok političke stranke u vladajućoj koaliciji to podržavaju, nema razloga da se proračun ne donese i da Vlada padne«, kaže ekonomist Santini. Po njemu, još od 90-ih godina nitko u Hrvatskoj ne upravlja procesima te se deficiti u svim sferama kumuliraju još od tada, a sve zato jer se politika definira sukladno partikularnim interesima, a ne potrebama građana.
    – Ovoj zemlji ne treba šminkanje nego ozbiljna kirurgija. Eliminiranje jalovih troškova u proračunu nije rješenje, nama trebaju reforme, od porezne reforme, do stanja svijesti – kaže Santini.
    Novi veliki rast broja nezaposlenih ekspandirat će po mišljenju ekonomista iduće godine – i to u sektorima brodogradnje, neovisno o privatizaciji, te drvne i tekstilne industrije.
    – Ako danas imamo oko 30.000 zaposlenih u ove tri grane, uskoro će se taj broj prepoloviti. Dakle, u svakoj od grana otpast će po bar pet tisuća radnika – kaže predsjednik Hrvatskog društva ekonomista dr. Ljubo Jurčić. »To je proces deindustrijalizacije koji traje od 90-ih godina. I ništa neće zamijeniti brodogradnju, drvo i tekstil, ti ljudi neće preko noći novo zaposlenje. Dublja kriza tek slijedi«. Jurčić drži da se u Hrvatskoj, umjesto progresa, događa obrnuti proces: »Mi od industrije idemo natrag ka manufakturi. Uništeni su potpornji rasta – dakle, proizvodnja, a cijela politika i društvo bila je zanošena glupom idejom o nevidljivoj ruci koja će nas izvući iz krize. Naravno da to ne postoji, govori čelnik udruge ekonomista, poznat po tome što je odavno nudio poreznu reformu u krilu SDP-a, da bi danas postao suradnik HDZ-ove vlasti u Podravci.
    Što će se događati u sektorima u kojima će se radnici otpuštati, malo tko zapravo zna, ili barem neće javno reći. A jedan od sektora gdje slijedi radikalno smanjenje broja zaposlenih, pa ma tko bio na vlasti, sigurno je javni sektor. Možda najmanje otpuštanja može biti baš u zdravstvu, a više u upravi, no jedna od glavnih sindikalistica u zdravstvu, Spomenka Adverbšek, ni sama ne vjeruje da sindikati u bitnome mogu spasiti hrvatsko radništvo.
    – Sindikalna scena je razjedinjena i da treba hitno reagirati, ne bi imao tko. Slabosti u sindikalnim redovima su postojale i ranije, ali sada, kad kriza eskalira, vidi se da se čelnici glavnih centrala gube, da nisu sposobni pomoći radnik – kaže Adverbšek. Po njoj, političkih stranaka i sindikata ima kao gljiva poslije kiše, no prvi ešaloni njihovih čelnika potpuno su nespremni na suradnju. Trebala bi postojati jedna jaka centrala koja bi okupila sve, makar barem sektorski, ali tada bi neki od postojećih lidera izgubili svoje fotelje. »Nema tko zaštititi radnike«, njen je zaključak.
    Da ni vanjska politika nije ništa konzistentnija od unutarnje, pokazuje upravo primjer Slovenije – prije šest godina Račan-Drnovšekov sporazum je odbačen, a danas je na pomolu potpisivanje arbitražnog sporazuma koji odluku stavlja u ruke vanjskim stručnjacima. To je zbližilo hrvatsku i slovensku politiku, ali posvađalo hrvatsku i slovensku Crkvu.
    – Nažalost, i jedna i druga Crkva ponijele su se u duhu sebičnosti i nacionalnih interesa, a to je žalosno za obje strane – kaže don Ivan Grubišić. Ni jedna ni druga Crkva nisu lišene politikanstva, i svjesno zadiru u područja izvan vlastitih sfera, umjesto da puste da demokratske institucije odrade svoj posao, dodaje.
    Kao i svi naši sugovornici, i don Grubišić problem duboke društvene krize u Hrvatskoj vidi u promjenama u kulturi življenja današnjeg čovjeka, koja je površna i materijalistička.
    Kaže kako baš sve aktualne afere počivaju na istom temelju – grabeži materijalnih dobara, uz ogromno bogaćenje pojedinaca i upropaštavanje stabilnosti društva.
    – Slikovito rečeno, Hrvatska je nasukana kao »Marko Polo« – ima posadu koja se opila, koja ne misli kuda plovi brod i koja će se kad-tad nasukati – zaključuje don Ivan Grubišić.

Iz Novog Lista, ponedjeljak, 09.11.2009. godine

http://www.novilist.hr/

lp, boro

http://budan.blog.hr/