| DR. GORAN SUŠIĆ JOŠ PRIJE DVA DESETLJEĆA UPOZORIO DA ĆE ALOHTONA DIVLJAČ UGROZITI OTOČNA LJUDSKA STANIŠTA | |
| Uklanjanje divljih svinja sa Cresa moglo bi potrajati i 30 godina | |
| Znanost je dokazala da se problem ne može riješiti lovačkim metodama, na koje su i neki drugi otoci gubili desetljeća, a mi smo ih na osnovi njihovog iskustva mogli preskočiti Jelena ANDROIĆ | |
 Nakon što su nedavno na izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća Malog Lošinja jednoglasno prihvaćeni zaključci kojima se od države i županije traže hitne mjere za eliminaciju alohtone divljači s otoka jer je ulaskom divljih svinja u ljudska staništa, osobito pred početak turističke sezone, »kap prelila čašu«, o ovom smo dugogodišnjem problemu otočana razgovarali s biologom dr. Goranom Sušićem, osobom koja je na scenarij koji se sada odigrava upozoravala još prije 20 godina. Dr. Sušić, inače voditelj Eko centra »Caput Insulae« u Belom, o eliminaciji alohtone divljači s otoka, u suradnji s kolegicom Vesnom Radek pisao je priručnike i sudjelovao na međunarodnim konferencijama, no prvenstveno je znanstvenik koji, kako kaže, čita znanstvene radove i sumira iskustva onih koji su problem riješili. Isto tako napominje da se u cijelu ovu priču nikad ne bi miješao da alohtona divljač ne ugrožava prirodu otoka Cresa, bjeloglave supove i čitavu bioraznolikost otoka, a zaštita prirode je ono čime se čitav život kao biolog bavi. – Osobno volim divlje svinje, volim i jelene, i sve životinje, i protivnik sam svakog ubijanja i nasilja nad prirodom. Međutim tim sam se problemom prisiljen baviti otkad sam došao na Cres. Kad sam kao biolog shvatio da se zbiva nešto što će u budućnosti imati katastrofalne posljedice, shvatio sam da moram upozoriti javnost i nadležne da će ugrožavanje krhke otočne međuovisnosti pašnjaka, ovaca, bjeloglavih supova i niza drugih biljnih i životinjskih vrsta dovesti do narušavanja prirodne ravnoteže koja će se sigurno odraziti na sigurnost i zdravlje ljudi. No, najveću sam štetu nanio sebi samome. I danas me neki optužuju da iza mojih upozorenja stoje neki moji privatni interesi. Vi naglašavate da je nešto trebalo poduzeti prije deset godina, no nije učinjeno ništa. Što mislite, je li moguće učiniti sada, a da bude učinovito? – Na žalost, ništa učinkovito se ne može učiniti u kratko vrijeme, posebno ne do početka ove turističke sezone. Uklanjanje divljih svinja s otoka veličine Cresa po iskustvima drugih otoka s istim problemom trajalo je i 30 godina. Na svakom od tih 25 otoka gdje je problem riješen, o rješavanju nisu odlučivali lokalni političari kao kod nas, nego stručne službe za zaštitu prirode. Političari su samo donijeli odluku da žele riješiti problem, i osigurali novac. Dakle, prvo mora doći do političkog konsenzusa: da ministar da nalog, da ga županija podrži i da se oba grada, mislim na Cres i Mali Lošinj, slože, a izradu plana provedbe i njenu koordinaciju treba preuzeti Državni zavod za zaštitu prirode. Bez prebacivanja loptice odgovornosti. Gradovi bi trebali zatražiti da ministar divlje svinje i jelene lopatare proglasi štetočinama i isključi ih iz zakona o lovstvu. Dosad smo gubili jako mnogo vremena na diskusiju jesu li divlje svinje alohtone, zatim je li istina da kolju janjce, a onda što se, kako i kada smi
Znanost je dokazala da se problem ne može riješiti lovačkim metodama. Dakle, nakon što se ove vrste proglasi štetočinama i isključe iz zakona o lovstvu, treba ustanoviti početno stanje divljači, točnu brojku. To je jako bitno zato što su svinje izuzetno prilagodljive i nevjerojatno dobro reguliraju svoju brojnost. Nakon što se ustanovi brojnost, rješavanje se nikako ne smije ponovo povjeriti lovačkim udrugama koje su do sada dobivale županijska lovišta u lovozakup pod »uvjetom« da eliminiraju alohtonu divljač u dvije godine. Kad to nisu učinile, jednostavno im se produljio rok na još dvije godine. I tako to može ići unedogled – ili do prvog napada divlje svinje na nekog turista. Lokalna zajednica mora zaposliti profesionalonu ekipu lovaca kojima će to biti posao 24 sata na dan. To je druga faza. Međutim, samo ubijanje nije osnovna i glavna metoda. Na primjer, na Santa Catalini klopkama je uklonjeno 39 posto od njihovih gotovo 12 tisuća divljih svinja, 30 posto je riješeno sistematskim izlovom uz pomoć pasa, 26 posto lovom sa čeka, 3 posto helikopterskim lovom, 2 posto noćnim osvjetljavanjem, a sve to uz sveukupnu cijenu od preko 3 milijuna dolara. Na otoku Santiago, koji ima najveću uspješnost uklanjanja od svih otoka na kojima je taj problem trajno riješen, i gdje je uklonjeno čak 18 tisuća svinja, isprobali su sve metode i zaključili da je specifično trovanje najučinkovitija metoda. Je li možda sada, kad su svinje zaprijetile turizmu, turistički »lobi« suprotstavljen lovačkom pa će se iz tog konflikta problem zaista početi rješavati? – Mislim da kod nas turistički lobi ne postoji jer je turizam samo jedna usputna grana kojom se želi izvući novac preko ljeta. Turizam nije nešto o čemu mi strateški razmišljamo, on se događa spontano. A lovstvo je hobi, strast, tu nema stranačkih podjela. Zato lovci imaju interesni lobi, da ne izgube strast i hobi, koji im je važniji i od ovčarstva i od bjeloglavih supova. Nisu oni svi negativni samo zbog toga što su lovci, ima među njima i dobrih ljudi, ali će uvijek podržati drugog lovca. Ministarstvo kulture predložilo vas je za člana županijske radne skupine za izradu akcijskog plana rješavanja problema alohtone divljači s otoka, ali niste postali njen član. Zašto? – Odgovor biste trebali potražiti od onih koji nisu prihvatili moje sudjelovanje u radu tog tijela. Dugo sam vremena zajedno s članovima SUKIDO-a, dakle Saveza udruga kvarnerskih i dalmatinskih otoka, pokušavao dogovoriti sastanak s ministrom Čobankovićem. Kada nas je napokon primio, i kad smo mu iznijeli metode rješavanja problema, ali ne svoje, već metode stručnjaka za koje se zna da funkcioniraju, i predložili im eksperte s talijanskog instituta koji se bavi eliminiranjem invazivnih vrsta, ministar je predložio da ih se dovede. Mi smo stručnjake kontaktirali, oni su ponudili prijedlog rješenja, čak i financiranja preko EU, bili su spremni doći, ali nakon godinu dana nitko ih iz ministarstva nije kontaktirao. Ministarstvo je u međuvremenu promijenilo pristup i odlučilo da će to samo riješiti. Zašto, ne znam. Kada su problemi ponovno eskalirali, da bi valjda javnosti pokazali kako nešto poduzimaju, krenuli su u osnivanje radne skupine koja je trebala izraditi akcijski plan eliminiranja alohtone divljači. To je bilo prije godinu dana. Uglavnom, to je tijelo akcijski plan trebalo izraditi do jeseni prošle godine. Još nije izrađen. Kažu |
Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/
lp, boro
bglavac
irida
edin.kecanovic
