"GVOZDJE JE TVRDJE OD KAMENA, KAMEN JE TVRDJI OD DRVETA, DRVO JE TVDJE OD VODE, VODA JE TVRDJA OD ZRAKA. A ONO STO NE MOZE DA SE OPIPA, STO SE NE VIDI I NE CUJE, TVRDJE JE OD SVEGA NA SVIJETU. JEDINO JE ONO BILO, JEST I BITI CE, I NIKADA NECE PROPASTI. A STO JE TO? TO JE DUSA U COVJEKU".   

Lav Nikolajevic Tolstoj

 

 

 

 

Dragi prijatelji,

Ovdje na sjeveru Backe ima i Bunjevaca koji su i pjesmom opjevani. Oni imaju jednu poslovicu koja glasi KAKVO GNIZDO TAKA PTICA,

KAKAV OTAC TAKA DICA. Zar nas to ne motivira  da povedemo racuna o gnijezdu kao KRLETCI U KOJU BI MOGLA UDOMITI CIJELO MOJE NEBO, kako veli pjesma iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje:

 

 

 

90. KUCAS MI NA OKNO

 

        Kucas Mi na okno ti, promrzla ptico, zalijeces se u staklo, kao kamencic cvrkuta. Otvaram ti prozor, grijem te, sav sretan, i pricam ti price zaboravljenog ljeta.

        A mozda sam Ja ta promrzla ptica, sto kuca na okno tvoje paznje i topline, mozda Ja cekam da Me pustis u svoje srce, u tu krletku, koja bi mogla udomiti cijelo Moje nebo.

        Razmisli o tomu, kad cujes kucaj sjenice o staklo svojega prozora.

 

"Bijela kula", knjiga 84. Zapisala Vesna Krmpotic

 

 Puno pozdrava iz Sombora od Josipa