KRALJ

Kralj je nosilac i zemaljske i duhovne vlasti, ratne sile i magijske učinkovitosti. Dakle, on je čarobnjak, svećenik ili bog (J. Frazer, Zlatna grana, sv. I, str. 36. sq, 209. sq, 235. sq). Njegova vlast dolazi od neba, a on je provodi ne izravno, nego na osnovi svetih ciljeva i sredstava.

Npr.: wang u Kini (cf. Gućnon, La Grande Triade, 1946, izd. Gallimard), faraon u Egiptu, (cf. A. Schwaller de Lubicz, Le roi et la thšocratie pharaoniaue, izd. Flammarion), dalaj lama u Tibetu.

V. duhovna vlast, faraon, teokracija.

B. M. Bloch, Les rois thaumaturges..., 1924; H. Frankfort, La Royautt et ^— les dieux (1948), izd. Payot, 1951.

KRALJEVSTVO

Priroda se dijeli na tri ili četiri „kraljevstva" na osnovi razdiobe duša na vegetativne, osjetne i umne (v. duša 3) ili na osnovi zapaženih specifičnih svojstava.　

Četvrti, nešto manje jasan član ili je neživo, isključeno iz tri velike kategorije živog, ili čovjek izuzet iz svijeta priro-fc de (ne shvaćen dijelom životinjskog kraljevstva, kako smatraju znanstvenici počevši s Linneom).

Četiri Kraljevstva jesu: mineralno, vegetalno, animalno i hominalno. Pojam „nominalan" prvi je upotrijebio Fabre d'Olivet: „Ja ne promatram Čovjeka kao izdvojenu jedinku nego unutar općosti njegove vrste. To zovem Hominalnim kraljevstvom. To se Kraljevstvo u mojim predodžbama uvijek pojavljuje kao jedinstveno biće čije se postojanje može spoznati umom, koje upojedinačenjem postaje i osje-tilno." (Histoire philosophique du genre humain, 1824, pon. izd. Delphica)

Kraljevstva	hijeroglifi	klasifikacija
Neživo (Mineralno)	fh	nepokretno: kovine, plinovi, kristali, glina 'f^ (npr. oker)... pokretljivo: meteori, vode. nebeska tijela, vulkani
U
kriterij: vanjsko djelovanje tijela na tijelo (a)
Biljno (Vegetalno)	c	Pl	niže: bakterije, alge. gljive, lišajevi, mahovine. / paprati ^ više: cvjetnice, sjemenjače, stablašice
U	)
kriteriji: a + rast i razmnožavanje (b)
Životinjsko (Animalno)	©	y beskičmenjaci: zrakaši, mekušci, kolutičavci, ff Ijtiskan, kukci kicmenjaci: ribe, vodozemci, gmazovi, ptice, sisavci
kriteriji: a + b + osjetilnost i nagon (c)
Ljudsko (Hominalno)	o	. izumrle: (cf. Doba svijeta, Rase u ezoterizmu) ^*- postojeće: Australoidi, Bjelokošci, Crnokošci, Zutokošci
L		kriteriji: a + b + c + sposobnost preradbe osjetilnih doživljaja, predodžaba i misli te ovladavanje nagonima.

 

Prirodna kraljevstva (kriteriji prema R. Steiner, TMosophie, 1904, prij. izd. Triades, str. 122-130)

KRALJ SVIJETA

Načelo božanskog, svećeničkog ili kraljevskog reda što upravlja skupinom, ciklusom ili prostorom, u liku boga (Manu K u Hindusa) ili čovjeka (Menes u Egipćana?).

„... Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti [će nas] na život vječni." (// Mak, 7, 9)

v. duhovna vlast, duhovni učitelj, kotač, tajno društvo III.

B. R. Gućnon, Le Roi du monde (1927), izd. Gallimard.

 

KRŠĆANSKA KABALA

Kabala kojom se bave Kršćani koji vjeruju da postoji suglasje između jevrejskog ezoterizma i kršćanske mistike. Njezinim začetnikom možemo smatrati Pića della Mirandolu (Con-clusiones 900, philosophicae, cabalisticae et theologicae, 1486, P.U.F, 1976), a medu značajnijim predstavnicima ističemo F.J. Molitora (Philosophie der Geschichte, 1827-1839, djelomični prijevod s primjedbama, X, Quiris, 1834).

Najvažniji predstavnici kršćanske Kabale bili su Pico della Mirandola (t 1494. g), G. Postel (t 1581. g), Khunrath (t 1605. g), Chr. Knorr. von Rosenroth (t 1689), J. Reuchlin (t 1522).

B. (studije) F. Secret. Les Kabbalistes chritiens de la Renaissance, 1964, izd. Dunod, 372 str; (tekstovi) J. Reuchlin. De l'art kabbalistique (1517), prij. izd. Aubier-Montaigne, 1973, 319 str; (osporavanje) F. Secret. „Pedro Cirue-lo: Critique de la Kabbale et de son usage par les Chrćtiens", Sefarad, XIX, 1959, str. 48-77.

KRŠĆANSKI EZOTERIZAM

Et: xe^{i<"6? (8rc) ■ pomazanik. posvećenik. Isto na hebr. Messiah (A/f, 1,16).}

Sin: Kristozofija, Kršćanstvo.

Kršćanski ezoterizam su sve ezoterične pojave u vezi s Isusom, kršćanstvom (kao religijskom i povijesnom činjenicom) i kršćanima.

Kršćanski se ezoterizam dijeli na Katoličanstvo, Pravoslavlje i Protestantizam.

Glavne odrednice kršćanskog ezoterizma su: a) Isus; b) £-vanđelja, Ivanovo Otkrivenje i novozavjetni apokrifi c) disciplina arcani (I. do V. st) i rani kršćani-posvećenici; d) inicija-cijske organizacije kršćana (vjerske, vojne, radne ili spekulativne); e) ezoterične kršćanske struje: apopatska teologija,

R. Kvaliteti u ezoterizmu nemaju ništa zajedničko s prvotnim kvalitetama (u objektu: protežnost, gustoća, oblik, veličina, težina, otpor) ili drugotnim kvalitetama (u subjektu: zvuk, boja, okus, toplina), ukratko, s osjetilnim kvalitetama o kakvima govori filozofija. Naime, kao što su Elementi načela, a ne stvari, tako su i Kvaliteti kategorije, a ne svojstva: imaju simbolični smisao, a ne Fizičko značenje.

 

KVINTESENCIJA

Et: lat: quinta essentia = peta esencija.

1) Peta esencija, posljednji Element, Eter, Aristotel ga je pridodao četvorma Empedoklovim elementima (O nebu, 1,2;
I, 3): to je „krajnje božanska i od sviju njih ranija bit" (I, 2,
269a 31).

v. Elementi, eteričan.

2) Najčišća esencija pojmljena kao najzgusnutiji ekstrakt, srž tvari što sažima sve njezine samosvojne osobine.

„Ta što su kristali, prelijepo drago kamenje? Oni se sastoje upravo od kvintesencije zemlje." (O. M. Aivanhov, La quin-tessence, str. 26).

3) Najčišća esencija pojmljena kao temeljno načelo neke tvari. To je, primjerice, Lullusov duh vina (Zavještanje kemijske znanosti, posthumno ili apokrif, 1566).

B. S. Tavlor, The idea of quintessence, apud Science, medicine and historv, Oxford, sv. I, 1953, str. 247 sq.