ISTRAŽIVAČI ŠVEDSKOG INSTITUTA O GRANICI IZMEĐU »NORMALNIH« I »LUDIH«

CRNA ŽUČ mori genijalce

Izuzetni ljudi u filozofiji, politici, umjetnosti, poeziji imaju višak »crne žuči« što ih čini melankoličnima – poručivao je slavni Aristotel, a Šveđani su ustanovili da su oni s najvišim ocjenama povezanie s povećanim rizikom od razvoja bipolarnog poremećaja 

Igor DUVNJAK

Most između genijalnosti i ludila je sagrađen odavno. Tako su barem tvrdile špekulacije iz antičkih svjetova, pridružuju im se i ove moderne. Slavni Karolinska Institutet se dao u veliko istraživanje kojim je nanovo progovorio o te dvije naizgled nepremostive ali ipak povezane obale, one »normalne«, ma što mi laici pod tim podrazumijevali i one poremećene, koja međutim čovječanstvu šalje genije, čijim djelima se kroz stoljeća dive generacije. U stilu jedne od nezaboravnih pjesama isto tako nezaboravnog sarajevskog »Bijelog dugmeta« i pritom se može pjevušiti ona »Ima neka tajna veza«, kada se govori o genijalnosti i ludilu koji znaju biti dvije stranice jedne te iste medalje. Bipolarni poremećaj, što je to? Obični ljudi će na to slegnuti ramenima, jer izraz djeluje strogo naučno, premda ne sluti na dobro. Kada se upotrijebi drugi izraz, manična depresija, krug se naglo sužava, odjednom se rađaju asocijacije. Riječ je o smetnji koja pogađa oko jedan posto ljudi. »Opisna ocjena«? Karakteristike su uz ostalo nagla promjena raspoloženja, od krajnjeg ushićenja do depresije. Tijekom manične faze dolazi do prevelikog samopouzdanja koji graniči s grandioznošću, do brze izmjene misli, nemira i nesanice. 

Američki pisac

Slavni američki pisac Edgar Allen Poe, za kojeg se smatra da je bolovao od manične depresije, jednom je bio napisao: »Ljudi mi kažu da sam lud, no nije još odgovoreno je li ludilo tek uzvišena inteligencija«. Neka sada netko kaže da genijalni pisac nije bio u pravu. Da bi netko bio genijalac, naravno da ne mora patiti od bipolarnog poremećaja, ali to pomaže. Studije vođene na dva kraja Europe su pokazale da vrlo uspješni umjetnici imaju daleko veću sklonost maničnoj depresiji. Recimo, nadaleko i naširoko proslavljeni slikar Vincent Van Gogh pokazivao je znakove mentalne nestabilnosti cijeli život i nije bio jedini u koloni onih što su opisani kao »ludi umjetnici«. Vraćajući se u antiku, razmišljanja i poruke da su nadarenost i ludost povezani datiraju još iz davnina, a mogu se naći i u zapisima iz stare Grčke, porukama slavnih filozofa Aristotela, Platona i Sokrata. Isto je tako mislio i rimski »klasičar« Seneka. 
– Izuzetni ljudi u filozofiji, politici, umjetnosti, poeziji imaju višak »crne žuči« što ih čini melankoličnima – poručivao je tako Aristotel. 

Veza s ocjenama

Znanstvenici su sad po prvi put našli snažan dokaz koji povezuje genijalnost i ludilo. Istraživanje na velikom broju o 
Slavni, ali... 

Virginia Woolf – engleska književnica je patila od velikih promjena raspoloženja, depresivnih kriza i nervnih kriza. 
Vincent Van Gogh – slavni nizozemski slikar je imao jakih mentalnih smetnji, možda je bio šizofreničan. 
Edward Munch – norveški slikar je patio od egzistecijalne tjeskobe, imao je šizoidni sindrom. 
Robert Schuman – njemački kompozitor je radio svojih priholoških problema bio smješten u psihijatrijsku bolnicu u Drezdenu. 
John Nash – američki matematičar, dobitnik Nobelove nagrade je cijelog života između trenutaka lucidnosti i ludila. 
David Foster Wallace – američki pisac je imao problem bipolarnog poremećaja. 

Dali: Ja nisam lud 

Slavni talijanski psihijatar Cesare Lombroso je mislio sasvim suprotno, da je nespojiva veza talenta i mentalnog poremećaja, ali slavni i isto toliko ekstravagantni slikar Salvador Dali' je imao originalan stav. 
– Jedina razlika između mene i nekog tko je lud je ta što ja nisam lud - govorio je Dali'.
draslih osoba pokazalo je da će oni s najvišim ocjenama u školi biti četiri puta skloniji razvoju bipolarnog poremećaja nego oni s prosječnim ocjenama. Veza je bila posebno jaka kod onih koji su studirali glazbu ili književnost, dvije discipline koje i povijesni zapisi najčešće povezuju s ludilom. Istraživanje su proveli znanstvenici s Instituta za psihijatriju na King's College London te njihovi kolege s Karolinska Institutet u Stockholmu. Voditelj istraživanja u Engleskoj, dr. James MacCabe s Instituta za psihijatriju rekao je: »Ustanovili smo da su najviše ocjene povezane s povećanim rizikom od razvoja bipolarnog poremećaja, posebno u društvenim i nešto manje u znanstvenim predmetima. Lingvistička i glazbena kreativnost pokazale su se posebno rizične za razvoj bipolarnog poremećaja«. I učenici s vrlo lošim ocjenama imali su međutim nešto veći rizik za razvoj bipolarnog poremećaja. Znanstvenici smatraju da postoje dvije rizične grupe, oni s izvrsnim postignućima, kod kojih manija potiče kreativnost i oni s lošim postignućima, posebno ako su jako slabi u sportu, što ukazuje na lošu motoriku i suptilnu abnormalnost pri razvoju neurološkog sustava. MacCabe je međutim ipak primijetio: »Iako su izvrsna postignuća rizična za razvoj bipolarnog poremećaja kasnije u životu, treba zapamtiti da studenti kao odrasli ljudi imaju dobro mentalno zdravlje«. 

Stara pitanja

Karolinska Institutet iz Stockholma se dala u zbilja obimno pretraživanje kako bi odgovorila na pitanja koja čovječanstvo postavlja skoro dva milenija. Tražeći eventualnu vezu između genijalnosti i mentalnih tegoba, skandinavski je institut u razmatranje uzeo čak milijun i 200 tisuća ljudi koji su kao psihijatrijski pacijenti bili na tretmanu u Švedskoj tijekom protekla čak četiri desetljeća, bilo da su pregledavani ili da su bili smješteni u neku kliniku. Također su promatrani i njihovi rođaci, išlo se do potomaka u drugom koljenu. Nikada u povijesti nije provedeno toliko veliko istraživanje, a baveći se argumentom talijanska »La Repubblica« tvrdi da se je veza između kreativnosti i mentalne bolesti pojavila u svoj svojoj jasnoći. »Bolest genijalnosti« tako najviše pogađa pisce, njihov um predstavlja pravo minsko polje što mogu posvjedočiti znana imena kao što su Lord Bayron, David Foster Wallace i razni drugi. Navodi se da je kod pisaca 50 posto veća mogućnost samoubojstva, a isto tako ti profesionalni autori više od običnog prosjeka, boluju od šizofrenije, anksioznosti, depresije. Također i od neumjerenoga konzumiranja alkohola i droga. Što se tiče drugih kategorija posebnih zanimanja obuhvaćenih ovom studijom, kod njih nema iskakivanja iznad uobičajenih prosjeka ljudi zahvaćenih nekim od ovih poremećaja. Misli se na naučnike, također i na umjetnike općenito te baletane i fotografe. S druge strane međutim, svi ovi nabrojeni nisu priča za sebe, pripadaju naime obiteljima u kojima su izraženiji problemi sa šizofrenijom ili bipolarnim poremećajem. To je sve u skladu s činjenicom da je za mnoge psihičke bolesti otkrivena genetska te nasljedna baza. Kada je otkrivena veza između umjetnosti, nauke te kreativnih zanimanja s mentalnim bolestima, valja naći i uzroke tih povezanosti. Karolinska Institutet te ostali istraživači u svijetu su već ranije tražili tu vezu kreativnosti i ludila. 

Nemaju filtera

Jedna od najraširenijih teza jest ona da umjetnici i naučnici u mozgu nemaju efikasan filter s vanjskim svijetom, s realnošću. Sve podražaje vanjskog svijeta takav mozak prima kao važne te osoba stvara iznenađujuće i originalne zaključke. U ovom slučaju kreativnost te mogućnost zaključivanja izvan shema zna biti plaćena skupo jer se nemogućnost filtriranja podražaja smatra kao mogući uzrok psihoza i promatrana je u početnim fazama šizofrenije. Pojednostavljeno, kao da je mentalna bolest visoka cijena, koju treba platiti za neku veliku originalnost. U zraku lebdi pitanje daje li mentalna bolest nekom origilanost ili pak posebnost nekog čovjeka, njegova kreativnost dovodi tog umjetnika prema mentalnoj bolesti. 
– U psihijatriji i medicini općenito je navika neku patologiju sagledati crnim ili bijelim terminima. Kada bismo se navikli priznati da neki aspekti mentalne bolesti mogu biti blagotvorni, mogli bismo smisliti nove tehnike kako bismo se njome bavili – prenosi »La Repubblica« misli Simona Kyage, sa spominjanog švedskog instituta, koji je vodio ovo epohalno istraživanje.

-----------------------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/