Kokošari
Pita me Franjo: "Kad ćeš napisati temu o referendumu... a ni o ćirilici nisi pisala?"
Odgovaram: Neću je napisati.... jer oni žele da mi pišemo o ćirilici, referendumu i tim stvarima.....
Sve je to veliki igrokaz kojim prikrivaju pravu istinu.... sve je to predstava iza koje se skrivaju....
Imam potrebu pisati za svoju dušu..... a danas cijeli dan razmišljam o kokošarima....
Znate ono.... kad tresne bomba i digne prašinu.... Neko vrijeme ništa ne vidite od dima i prašine, smrad dima vam otežava disanje, a slezena se sva skvrči od iznenađenja, straha, panike.....
I onda odjednom nastupi tišina... tako glasna da vas škakljaju bubnjići.... dim se polako raziđe, prašina slegne, a vi usporeno... poput robota provjeravate da li ste doista živi i polako pogledom gledate posljedice.... još uvijek hladno..... jer su se uplašene emocije sakrile negdje u jednjaku. To je trenutak kad vidimo istinu.... golu istinu....
Vidite kokošare koji su se odnekud stvorili i skidaju nakit sa mrtvih i prekopavaju im džepove.
Nakon svakog rata ostaju priče o kokošarima... onima koji su se nisu časno borili, ali su zato nečasno pljačkali, uništavali tuđu imovinu, pa radili i puno strašnije stvari....
Nema bitke u kojoj se ne pojave kokošari.... pa čak i onda kad se ne radi o pravom ratu... nego o drugačijim borbama.
Sigurna sam da ste svi doživjeli da vam leđa okrenu oni od kojih to niste očekivali, ali vas ne razoračaraju ni oni od kojih ste upravo to očekivali.
Da nema problema, borbi i ratova bilo bi još gore.... jer bi nas kokošari pljačkali i maltretirali polako... svojim narušenim, perverznim, morbidnim i sebičnim sustavom vrijednosti trovali naše dane i zamagljivali naše ideale.
Postoje prozirni ljudi... bez boje, mirisa i okusa.... Ljudi koji su uglavnom neprimjetni.... jer se ne ističu vrlinama, mane uspješno prikrivaju, u vječnoj su sjeni...
Taj trenutak nakon bitke... dok se prašina još ne slegne je njihov trenutak. Jer tada su svi još iznenađeni, uplašeni, Bogu zahvalni što nije bilo još gore.... svi sređuju vlastite dojmove.... i to je trenutak kada oni pokušavaju dobiti malo pažnje... računajući na slabu koncentraciju onih oko njih.
Svaka vojska, stranka, udruga ili bilo koja druga grupa ljudi smatra da je snaga u brojnosti. To i je tako.... ali samo teoretski. Trule jabuke u vreći mogu pokvariti i druge jabuke. Zato je bolje u vreći imati nekoliko zdravih jabuka.... nego punu vreću koja će istrunuti zbog nekoliko trulih.
Snagu imaju riječi samo onih koji su djelima dokazali ono u što vjeruju.... samo oni koji su više davali no uzimali.
Postoje ljudi koji znaju samo rušiti, a radi osobnog interesa u stanju su hodati po kosturima.
No sudbina je tu neumoljiva..... prepoznaje ih, kao što ih prepoznaju i ljudi koji ih slušaju.
Ipak su to samo protuhe, koje su pročerdale svoj život i jedino što znaju je kokošarati nakon bitke.
Nijedno zlo ne dolazi samo.... uvijek za njim dokaska dobro spoznaje i istine... pročišćenje.
Zato su porazi često tek privid.... jer pobjeda je upravo u tom pročišćenju.....
Skinuto sa BLOG.hr
-----------------
lp, borivoj
http://budan.blog.hr/
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
742
OD 14.01.2018.PUTA