KOAN

Japanska riječ svojstvena Zenu, iskrivljeni kineski pojam kong-ngan = javni spis.

,,Koan je tema, zadatak ili pitanje što ga učenik Žena mora riješiti i čije rješenje u njemu mora izazvati unutrašnju spiri-tualnu viziju." (D. T. Suzuki, E.B.Z, sv. I, str. 296).

„Chii Chih je bio slavni učitelj iz IX. st. (...) ,Što je najviša i apsolutna istina?' Odgovor: podigne prst šuteći. ,Sto je bit budizma?' Odgovor: opet ponovi istu kretnju u tišini." (T. fc Izutzu, Le kćan Zen, izd. Favard, 1977, str. 14)

KOLEGIJ

Tijelo božjih službenika, bez obzira na načelo ustanovljenja, sastavljeno od članova istog statusa ili dostojanstva, s jednakim funkcijama ili nadležnostima. Npr: druidi (Cezar, De bello galico, VI, 13), razne vrste svećeničkih zvanja u Rimu (pontifici, vestalke, auguri, arvali, luperkali, salijci, fecijali, haruspici, epuloni, viri sacres), pastofori u Izidinom kultu.

Napomena: Rimljani spominju i kolegije zanatlija (collegiafa-brorum aut opificorum) (glazbenici, zlatari, tesari, bojadisari, kožari, kovači, lončari) koje je ustanovio Numa Pompilije oko 715. g. pr. n. e. Posrijedi su preteče cehova, kako pretpostavlja E. Rebold (Opća povijest slobodnih zidara, 1850, prij. s njem, 1851).

KOMBINIRANJE SLOVA

Prijevod hebrejskog kabalističkog izraza hokhmat ha-zeruf.

Istodobno hermeneutička metoda (čitanja) i hermetička metoda (pisanja), ponekad kontemplativna metoda (meditacije) hebrejskih tekstova, Božjih Imena, prema predaji hebrejske Kabale. Ovu su metodu razvili kabalisti, naročito A. Abu-lafia (1291), a obuhvaća tri osnovna postupka: a) gematriju (v), b) notariku (v) i c) temuriju (v).

B. F. Dornseiff, Das Alphabet in Mvstik und Magie, II. izd. 1925, str. 91-118.

KOMPANJONAŽA

Riječ potječe iz 1719. godine. 203

I. Organizacija. I

Udruženje slobodnih radnika (Kalfa) ne nužno istog zanata, ali istog Reda (s unutrašnjom podjelom prema zanatima) što kroz simbolizam inicijacije u zanat teži „strukovnom, moralnom i duhovnom usavršavanju svojih članova isto kao što je nekoć branilo i brani njihove materijalne interese." (L. Be-noist, O.C, str. 9)

　

Kompanjonaži su svojstvene:

- legende: o kralju Salomonu, Majstoru Jakovu, Ocu Soubik ^{su' _M}

- obredi: inicijacija, ubiranje naplate, Tour de France, ulazak u komoru, tj. u grad (v. Služba),

simboli: boje, vrpce, štapovi, alat, hijeronimi,

zanati: kamenoresci, tesari, stolari, bravari (prvobitno),

tajne: slika (umijeće crtanja), znakovi raspoznavanja, bilježi, žargon;

institucije: unutrašnji sudovi, kompanjonski domovi.

Razvojna razdoblja: a) 967. g, legenda: jeruzalemski Hram, kralj Salomon (7 Kr, 5, 9 sq); b) 1146. g, kršćanska legenda: prvi Kalfe Svete Službe u Fontenavu i Bernard de Clairvaux, Templari, Guy de Lusignan (cf. R. Vergez, Les illumines de l'art royal, 1976, izd. Julliard, str. 45); c) 1360. g. (prvi pisani dokument u Rouenu) staro razdoblje (inicijacija u zanat); d) 1839. g. (A. Perdiguier) moderno razdoblje (pokušaj izmirenja raznih obreda, izučavanje povijesti i simbola Kompanjonaže).

R. Kompanjonažu ne smijemo poistovjećivati s Masonstvom, čak niti radnim. Masonstvo je poteklo prvenstveno iz engleskih sjedilačkih cehova, dok Kompanjonaža potječe od francuskih putujućih zanatlija (R. Lecottć, Pitanje o... , 1981). Zatim, u XVIII. st, točnije, 27. prosinca 1773. g. Veliki Istok Francuske uskratio je članovima kompanjonskih društava članstvo u svojim ložama. Nakraju, masonski red je hijerarhijski (u najmanju ruku od 1648. g), dok su kompanjonska društva egalitarna (do otprilike 1803). g). Uz to, Masoni su gotovo uvijek spekulativni (od 1600. g), a Kompanjonaža je radna, tj. članovi društaa obavljaju svoj zanat.

B. E. Martin Saint-Lćon, Le Compagnonnage, son histoire, ses coutumes, ses riglements et ses rites, 1901, A. Colin; L. Benoist, Le Compagnonnage et les metiers, 1966. P.U.F. Q.S J? br. 1203.

Kompanjonaža nije pokret svojstven samo Evropi, inicija-cijska kompanjonaža postoji i na drugim mjestima, u različitim povijesnim epohama i kulturama.

Npr: Islam poznaje viteštva zanata smatranih nečistima (iz-vikivači, mjenjači novca, narikače, brijači, plesači itd) (cf. En-cyclopidie de L'Islam, članak futuwwa).

KONCENTRACIJA

Usredotočenost duha na neki predmet.

Prigodna koncentracija (sansk. kšiptavikšipta). Spontana ili voljna, namjerna pažnja, ali trenutna, profana, umna. To je pažnja.

Duhovna koncentracija (sansk. ekđgrata = samo u jednoj točki). „Fiksacija na jednu točku" kojom se kanalizira duhovni tok (djelatnost osjetila i proizvodi podsvijesti, npr. asocijacije), dovođenje duha u stanje nepokretnosti putem usredoto-čenja na zbiljski ili zamišljeni, unutrašnji ili vanjski predmet. To je koncentracija.

Yoginska koncentracija (sansk. dharana, korijen dhr = čvrsto držati). „Fiksacija na jednu točku", ali s ciljem razumijevanja. To je fiksacija.

Napomena: Yogasdtra (II, 29) navodi osam inicijarijskih tehnika, osam „udova" od kojih je šesti fiksacija (dharanđ), sedmi meditacija (dhyđna), osmi enstaza (samadhi), a temelj je koncentracija (ekdgratd) (III, 12).

r. enstaza (potpuna i unutrašnja koncentracija), kontemplacija, meditacija.

B. J. Varenne, Le Yoga et la tradition hindoue, str. 141 sq.

KONKORDANCIJA

v. suglasje.

KONTEMPLACIJA

Et: lat. cum = s, sa; templum = hram (Varon, O latinskom jeziku, 7,9) (U franc. 1265, Roman de la rose)

Viđenje biti ili uzroka, ali ne opažajem nego umom, tj. ne putem osjetila, nego putem duha; vizija, ne pojedine stvari, nego sinoptička, sveobuhvatna vizija cjeline u svjetlu Počela.

Kršćanski mistici stupnjuju kontemplaciju iza refleksije i meditacije kao nižih oblika. Ezoteristi, međutim, najčešće ne prave razliku između meditacije i kontemplacije.

r. enstaza, epoptija, meditacija, prosvjetljenje, vizija.

B. A. J. Fcstugiere, Contemplation et vie contemplative chez Platon, 1936, izd. Vrin, 494 str; Dictionnaire de spiritualitć, članak contemplation.

KONVENTIKUL

　

Lat. 1384. g. conventiculum ■ mali sastanak.

(Konvent je engleski masonski naziv za sastanke "Škotskih loža.)

Konventikul je tajni skup (u smislu nedozvoljenog) ili skup što je u vezi s nekakvom tajnom (u misterijskom smislu).

Npr: Orfici (prema F. Cumontu, Lux perpetua, 1949, str. 240, 244, 405. i 406), Hermetisti (R. Reitzenstein, Poimandres, 1904, na njem, str. 248 sq) (osporeno), alkemičari (S. Hutin, La vie quotidienne des alchimistcs, izd. Hachette).

Bulom In Eminenti (Klement XII, 1738. g) osuđuju se „Društva ili Konventikuli obično zvani Liberi Muratori ili Slobodni Zidari na kaznu trenutnog izopćenja." (Ligou, str. 87).

R. bratstvo.