KIPU, QUIPU

Na kečuanskom: quipu = čvor.

Uže Inka Indijanaca na koje su navezane rese od uzica. Na svakoj od njih nalazi se čvor ili skupina pravilno raspoređenih čvorova. Čvorovi, boje, račvanje i način uvijanja uzica predstavljaju.. . jezični sustav.

Još uvijek je nerazjašnjeno da li su kipui služili kao raču-naljke, podsjetnici (s brojkama i iznosima, genealogijskim i liturgijskim podacima), kao kalendar...

Napomena: Osoba koja izrađuje i tumači kipu naziva se quipu-camayoc.

B. Christoval de Molina, Relacićn de los fdbulas y ritos de los Incas (1572), pon. izd. 1916; L. Locke, The ancienl quipu or peruvian knot record, New

York, 1923.

KLAN

Gaelski izraz: clann = porodica.

Najjednostavnija društvena ćelija. Klan je „istodobno i po istoj osnovi politička, obiteljska i vjerska jedinica" (G. Davy, 1924) sa slijedećim obilježjima: zajednički patronim, zajednički grb, bratstvo, često zajedničko područje, često egzoga-mija, često totemizam i zajedničko porijeklo (zajednički to-teniski predak).

Klan postoji u „primitivnim" kulturama (u australijskih urođenika i američkih Indijanaca i dr) te u povijesnim civilizacijama (cf. rimski gens, germanska zippe).

„... svojim sinovima, svojom ženom, svojim bratom, i svojom porodicom koja ga je štitila, i svim onim što je na zemlji. .." {Kuran, 70:11-14).

R. tajno društvo (M. Mauss, OEuvres, sv. I, str. 579).

KLAVIKULA

Lat. clavicula = ključić, bravica.

1) „zbirka molitava, korespondencija i obreda ceremonijal
ne magije" (Papus, T.E.S.O, str. 560).

Npr. Les veritables clavicules de Salomon (1641) (objavljeno 1844. g, pon. izd. Belfond, Gutenberg reprints); pseudo-Lul-lus, Clavicula (franc. prij. A. Poisson, izd. Aiche).

2) „kabalistička i magijska dogma... klavikula" (eliphas
Lćvi, Dogma i ritual visoke magije, str. 53).

KLJUČ

I. Simbolizam.
* 1) Ključ.

Ključ je amblem duhovne vlasti.

„Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog". (Isus, apud Matej, 16, 18-19)

2) Ključ svoda, ključ luka. Svodni kamen (kamen izrezan u obliku medaljona) postavljen u vrh, u oblučilo svoda ili luka koji, ugrađen posljednji, sve drži u ravnovjesju. Na ključu svoda, ključu luka ili na ključu glavnog svoda uklesani su, ovisno o njihovoj arhitektonskoj važnosti i gradbenom simbolizmu, cehovski bilježi (v) i ezoterični kipovi.

„Ceremonijalni trijem Sijuksa sagrađen je od dvadeset i o-sam greda. Jedna od njih je „ključ" koji drže sve ostale, i ta greda, kako kažu mudraci, predstavlja Velikog Duha svedrži-telja, a cijeli je trijem zapravo prikaz Svemira". (F. Schouon, tttudes traditionnelles, br. 378-379, 1963: „Chamanisme peau rouge").

B. L. Charbonneau-Lassay, „La elef de voute de Saint-Vincent de Macon", Etudes traditionnelles, br. 357, 1960.

II. Pismo.

1) (ideogramsko pismo) Korijenska osnova riječi u kine
skom jeziku.

Rječnici navode 541, 360 ili 214 korijenskih osnova za 49000 karaktera (K'ouan Yin Tien, 1716. g).

Npr: karakter (ideogram) tao rastavlja se na dva korijena (ključa): „put" i „glava". Odatle njegov smisao „glavnog puta".

B. Dictionnaire de la langue ehinoise, Institut Ricci, 1976.

2) (semiologija) Ključ nekog semiološkog sustava (jezika,
pisma, mimike i si) su modeli ili pravila što omogućavaju da se

^lza značenja dopre do smisla, da se ujedno obuhvate i označi-telj i označeno.

Npr: zlatni broj, višekutna struktura kruga od dvadeset i dva pravilna višekuta (R. Abelio, La Bible, document chiffrć, izd. Gallimard, 1950).

„Vi posjedujete znanje istinske tajne i spoznaju ključa što vodi u rajsku radost." (R. Fludd, Tractatus theologico-philo-sophicus, I, 16) (1617, Oppenheim).

R. šifra (ključ kriptograma), k6d (model i pravila, činjenična i svjesna).

2) (književnost) Djelo koje daje objašnjenje, ključeve (II 2).

„Zbog toga je knjiga koju je on [Pihebije] napisao o materijama nazvana Ključem. Jedini je Anubis protumačio Herme-sov Heptabiblon (Pselos, frg. A 1, navod prema Cumont i Bi-dez, Les mages hellenisšes, sv. II, str. 308).

Eliphas Lćvi je napisao knjigu Ključ Velikih Misterija (1861. g), a Postel Clavis absconditorum (1646. g).

v. klavikula (mali ključ).

KNJIGA

Sin: spis, zapis, ploča.

I. U abrahamskoj predaji (Judaizam, Kršćanstvo, Islam:

I. Knjiga života ili Knjiga živih.

Spisak pravednika koji uživaju Božji blagoslov. Kad netko počini grijeh, oskvrne svetinju, briše se iz Knjige (Izl, 32, 32).

„Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću izbrisati iz knjige života." (Ivan, u Otk, 3, 5).

2) Knjiga čina ili Knjiga djela, Knjiga nepravde.

Spisak dobrih ili loših djela što ih je počinio pojedinac ili zajednica.

„Čitah knjigu svih djela vječnih pokoljenja ljudi i djece puti koliko ih ima na zemlji." (Knjiga Henohova, LXXX, 2) V. dvojnik 3.

3) Nebeska knjiga, Knjiga povijesti ljudskog roda.
Spisak budućih događaja i naknada za djela, tj. ploča su
dbine.

„Ja poznajem tajne svetaca jer mi (ih) je Gospod pokazao i dao da (ih) znam i pročitah (ih) na nebeskim pločama." (esen-ski apokrif o Postanku, prij. A. Dupont-Sommer, Les icrits essiniens..., str. 296, izd. Payot, 1968).

B. Le Uvre d'Enoch (180. g. pr. n. e), prij. s etiopijskog (1906). izd. Archč; Kur'an.

II. U taoističkoj predaji:
1) Knjiga smrti.

Knjiga u koju bogovi zapisuju ime, spol i duljinu života svakog pojedinca u trenutku rođenja.

2) Knjiga života.

Spisak budućih Besmrtnika, vode ga bogovi, od trenutka £ rođenja ili nakon zaslužnog djela.

B. H. Maspero, La Taolsme et les religions chinoises (1871), izd. Galli-mard, str. 302.

Napomena: Naziv „ploča", „tabula", „nebeska ploča" prvenstveno se koristi za arhetipske svete knjige (Kur'an, 13:7, 85:22): „Da, on je slavni Kur'an, u ,Levhi ni ah I uzu' (ploča sudbine)*". Postoje i „pločice predaka", drvene daščice s ispisanim imenima predaka (u Kini)* (cf. Ethn. r, sv. II, str. 627. sq).

KNJIGA SVIJETA

Izraz uvriježen u Rozikrucijanstvu (Fama Fraternitatis = Gorceix, str. 4) (1614), ušao u opću upotrebu.

Knjiga svijeta je fizička, univerzalna priroda shvaćena kao korpus simbola, sustav prirodnih označitelja, izvor spoznaje Čovjeka, Boga i Života.

„Svemir je golema knjiga i sva su pismena te knjige uglavnom ispisana istim crnilom i prepisana na Vječnu ploču božanskim perom. Sva su ona prepisana istodobno i nedjeljiva su. Upravo zbog toga, pojave božanske biti skrivene u 'tajni nad tajnama' nazvane su „onostranim pismenima". A ta onostrana pismena, što će reći, sva stvorenja, privremeno zgusnuta u božanskom sveznanju, božanskim dahom siđoše u niže redove te iz njih nastade i uobliči se oku vidljivi Svemir." (Ibn 'Arabi, Otkrovenja iz Mekke, XIII. st, franc. prij. R. Gućnon S. C, Rćvćlations mecquoises, str. 184-185)

V. jezik (prirodni), jezik ptica, knjiga, otkrovenje, oznaka, simbol, znak.

B. O. M. Aivanhov, O.C, sv. VIII, 1973, str. 209-232. (,,Le language sym-
bolique"), (1967); Nicolas de Cues, Idiota, (1450) (cf. m. de Gandillac.
202 OEuvres choisies de Nicolas de Cues, 1942).