Prema riječima znanstvenika, oblici života izvan Sunčevog sustava baziraju se na drugačijim osnovnim potrebama od onih nama poznatih. Novija istraživanja pokazala su kako za postojanje života nije isključivo postojanje svih uvjeta koji omogućavaju život na Zemlji. Upravo suprotno – život je moguć i sa sasvim drugačijom biokemijom od one na Zemlji.
 
Vjerovanja ograničavaju predodžbu života

Krucijalni sastojak za život kakav je nama poznat je voda, dok su ostali potrebni uvjeti za život molekularni sustav koji podržava evoluciju, sposobnost razmjene energije s okolišem i metabolizam baziran na ugljiku. No, nešto egzotičniji oblici života mogu nastaniti znatno drugačije okoliše, iako se astrobiolozi koncentriraju isključivo na život temeljen na ugljiku i vodi jer za njega znaju da je moguć. Vjeruje se da bi alternativni oblici metabolizma baziranog na ugljiku mogli funkcionirati bez vode, eventualno koristeći amonijak kao otapalo. U skladu s fokusom astrobiologa, Mars je i dalje glavni kandidat za mikrobiotski život te se smatra planetom u Sunčevom sustavu koji podržava jednostavnije i nama poznate uvjete života. Mars Express je pronašao dokaze o postojanju vode blizu, ili na površini Marsa, te je otkrio metan u atmosferi koji bi mogao biti biogenski. Predviđa se, također, da neki mjeseci ostalih planeta imaju oceane tekuće vode ispod ledene kape.

No, budući da se govori o životu na drugim planetima, postavlja se pitanje: „Otkud dokazi o postojanju života izvan Zemlje?“ Postoji nekoliko indirektnih naznaka koje upućuju na odgovor. Astronomi su otkrili da je svemir prepun kompleksnih organskih molekula koje mogu poslužiti kao temelj za razvoj života u galaksiji. Tome u prilog treba spomenuti da postoje tragovi života na Zemlji koji spadaju u razdoblje kraja bombardiranja meteoritima i kometima. To bi moglo poslužiti kao znak da život može započeti brzo i jednostavno i na taj način.
 
Alternativna kemija života

Znanstvenici tvrde da će otkriće o postojanju života različitog od ovog našeg imati snažan efekt na percepciju ljudske pozicije u svemiru. Pretpostavka da je za život neophodna voda suzila je izbor mjesta na kojima se vršila potraga za nekim drugačijim oblikom života. No, pokazalo se da tekućine kao što su amonijak ili formamid mogu također djelovati kao biološka otapala. Budući da su iz potrage za životom izvan Sunčevog sustava isključene postavke o životu temeljenom na uvjetima za život koji postoje na Zemlji, znanstvenici više nisu sigurni na što da se točno usmjere prilikom potrage. S obzirom da se uvjeti za život u svemiru uvelike razlikuju od nama poznatih, znanstvenicima je vrlo teško prepoznati drugačije forme života ako na njih naiđu. John Baross, profesor oceanografije na Sveučilištu Washington u Seattleu, tvrdi da su napreci u biologiji i biokemiji tijekom prošlih desetljeća pokazali da bazični uvjeti za život ne moraju uopće biti konkretni. Michael Meyer, znanstvenik za astrobiologiju u National Science Foundationu, izjavio je kako bi veliki umovi s područja istraživanja ove tematike trebali izaći iz kutija svojih vjerovanja i ostaviti biološke norme sa strane tj. drugim riječima, trebaju biti otvoreni za do sad nepoznate forme života. Meyer je sudjelovao u velikom istraživanju NASA-e i NRCs Studies Boarda koje se temeljilo na potrazi za alternativnim oblicima života tj. alternativnim kemijama koje također daju mogućnost za život.  

Također, prema nekim istraživanjima, kao što je već napomenuto, alternativna biološka otapala nisu jedina koja ukazuju na neobične temelje za život izvan Zemlje. Eksperimentima vršenim na području posebne vrste biologije istraživači su uspjeli kreirati strukture sa šest ili više nukleotida. Budući da se  DNK na Zemlji sastoji od strukture od četiri nukleotida, stvaranje većeg broja nukleotida na umjetan način također ukazuje na mogućnost postojanja života kakvog još ne poznajemo. Nakon što su dobili strukturu od šest nukleotida, istraživači su zaključili da ista može sadržavati genetske informacije. Istraživanja na području kemije pokazala su da organizmi mogu iskoristiti energiju iz alternativnih izvora, kao što je reakcija natrij hidroksida i klorovodične kiseline, što ukazuje na činjenicu da se njihovi metabolizmi u potpunosti ne baziraju na ugljiku. Meyer smatra da iako znamo što daje mogućnost za život na ovom planetu, ipak ne znamo kako je on uistinu nastao. U skladu s tim, Meyer naglašava da ako istraživači žele tragati za životom za kojeg niti ne znaju što ga uistinu čini živim, čini se uzaludno istraživati svaki mogući scenarij. Logičnu akciju će predstavljati isključivo kretanje prema mogućim scenarijima koji daju dovoljno jake dokaze za nastanak života, tvrdi Meyer.

Život bez vode

Daljnja istraživanja tek trebaju pokazati je li moguć život bez vode. No, istraživanja neće biti bazirana isključivo na potpunu odsutnost vode već i na njeno postojanje u ekstremnim uvjetima. U dosadašnjim istraživanjima u okolišima s ekstremnim uvjetima, kao što je primjerice pustinja, zaključeno je da život na Zemlji postoji na bilo kojem mjestu, gdje se voda i izvor energije mogu pronaći zajedno. Ovakva i slična istraživanja na Zemlji doprinose potrazi za životom na planetima koji imaju slične uvjete za život. No, što je s onim planetima koje se znatno razlikuju u uvjetima za život? U već spomenutom istraživanju vezanom uz potragu za alternativnim oblicima života, Meyer je naglasio kako sve veće učenje o životu na Zemlji doprinosi boljem razumijevanju života izvan Zemlje. No, isto tako naglašava da ovo istraživanje može biti vrlo beskorisno, te da je potrebno razviti dodatnu senzibilnost u potrazi za drugačijim oblicima života te uz to povećati broj načina u potrazi za tim životima. Iako su tehnike kojima se istraživači služe vrlo senzibilne, tu senzibilnost je potrebno još dodatno naglasiti. Ako se uzmu u obzir mišljenja stručnjaka koji su sudjelovali u ovom istraživanju, izgleda da potraga za životom izvan Zemlje, započinje istraživanjem nepoznatih oblika života upravo ovdje - na Zemlji.

U prilog potrazi za životom diljem svemira, ide dvosmjerno kretanje astrobiologije. Jedan smjer bazira se na intelektualnom razumijevanju potencijalnog života u svemiru pomoću kojeg se teoretski određuje je li život na nekoj planeti, ili dijelu svemira, moguć ili nije moguć. Drugi smjer astrobiološkog kretanja je izrada i odabir adekvatnih instrumenata za detekciju života. Iako postoji mali broj temeljnih fizičkih zakona, život i uvjeti za isti nas mogu vrlo često iznenaditi. S time se slažu i stručnjaci za planetarnu znanost kao što je Johnatan Lunine. Život može biti vrlo neobičan i neočekivan na što čini se upućuju i dosadašnja istraživanja na ovu temu. 

  www.inoptimum.com