Bilo je točno 13,50 sati kad je školsko zvono označilo kraj nultog sata. Profesor je otišao prema zbornici, a većina učenika na hodnik protegnuti noge. Trojica šesnaestogodišnjaka imala su, međutim, drugačiji plan. S leđa su prišli kolegi iz razreda, tihom dječaku iz okolice Karlovca. Bez prevelike priče i uvoda, dvojica su ga snažno uhvatila za ruke i pritisnula na školsku klupu. Treći, neformalni vođa »čopora«, uzeo je stolicu i njenom nogom pokušao kroz hlače penetrirati u stražnjicu kolege kraj kojeg je samo koju minutu ranije sjedio na satu. Ostatak razreda bio je zgranut, no nitko nije imao hrabrosti umiješati se, zavikati, barem reći »nemojte«. Napadnuti dječak uspio se ipak istrgnuti i pobjeći. Pokidanih traperica dotrčao je do zbornice i tamo sve prijavio.
    Netko površan na prvu bi mogao zaključiti da se ova stravična priča odvila unutar debelih zidina nekog zatvora. Ali nije. Prošlog četvrtka ona se, nažalost, upravo na opisani način dogodila u jednom od drugih razreda karlovačke Šumarske i drvodjeljske škole. Među potpuno standardnom djecom koja, prema riječima svojih profesora, nikad nisu pokazivala bilo kakve natruhe nasilničkog ponašanja.
   
Nasilna trojka
O svemu su obaviješteni policija, Centar za socijalnu skrb i druge službe. Nasilna trojka je do daljnjega suspendirana s nastave. Javnost je šokirana. No i dalje nedostaje odgovor na pitanje zašto. Koji je razlog da se tri naoko obična dječaka u jednom trenutku mogu pretvoriti u monstrume.
    Školska pedagoginja Lada Purgar – Butala, koja je nedavno magistrirala upravo na temu nasilja u području socijalne pedagogije navodi da su maloljetni zlostavljači najčešće djeca s manjkom samopouzdanja i dubokim nezadovoljstvom sobom i životom općenito.
    – Ovo je bio njihov pokušaj dokazivanja moći i nekakve hijerarhije unutar skupine. No zapravo su potpuno nesigurni u sebe. Za žrtve redovito biraju slabije, za koje znaju da im se neće moći suprotstaviti. Pretpostavljam da oni misle da je sve bila zafrkancija, koja je na kraju malo izmakla kontroli, ali njome su zapravo pokazali vlastitu frustriranost i nesigurnost – kaže Purgar – Butala, prema kojoj činjenica da je napadnuti dječak prošao bez fizičkih ozljeda nimalo ne treba umanjiti težinu događaja.
    Ona drži kako ovakvi činovi mogu ostaviti ozbiljne psihičke posljedice – od toga da žrtva počinje osjećati strah od škole, sve do psihosomatskih smetnji poput glavobolja, mučnina i gubitka apetita.
    Glavni uzrok nezadovoljstva među maloljetnicima koje dovodi do ovakvih radikalnih situacija je, po njemu mišljenju, preslikavanje situacije koju djeca vide doma.
   
Ambicije roditelja
– Ne moraju ona nužno dolaziti iz obitelji gdje gledaju da, recimo, otac tuče majku, iako je sigurno da nasilje potiče nasilje. Danas je takvo vrijeme da su roditelji često u nemogućnosti ispuniti svoje ambicije i želje, pa se onda njihovo nezadovoljstvo reflektira i na djecu. Zbog toga bi, nažalost, u budućnosti mogli očekivati još gori val nasilja među mladima. Većina roditelja nasilnika ni nema pojma kako im se djeca ponašaju, jer su kući najčešće potpuno drugačija – kazuje Purgar – Butala i ističe kako su velik problem i današnji mediji poput interneta na kojima djeca »uglavnom gledaju samo grozote«.
    Moderna pedagogija tumači kako su roditelji danas pretjerano skloni popuštati djeci, upravo zato jer ne razumiju neke »suvremenosti« poput interneta i mobitela, pa ni nisu svjesni opasnosti koja od njih prijete.
    – Ne mislim da je rješenje ovog problema u i

zolaciji nasilnika. Na taj ih se način samo negativno obilježava i potiče da se i dalje nastavljaju družiti s takvim osobama, nakon čega se stvar dodatno zakotrlja u lošem pravcu. Djecu treba educirati kroz školski sustav, učiti ih samopouzdanju i asertivnosti, te ih usmjeravati na sport ili neke sadržaje kod kojih će moći izraziti svoju kreativnost. Naš školski sustav svu djecu tretira isto, a naravno da nisu sva ista i da im ne treba tako pristupati – dodaje naša sugovornica, koja smatra da se o nasilju među mladima nedovoljno govori, te da je ono i veći problem nego što se misli.
   
Cinkaroši
Mnogo je blažih oblika poput naguravanja, psovanja ili omalovažavanja po bilo kojoj osnovi. No nasilje se najčešće ne prijavljuje, jer se zlostavljana djeca boje da će biti izvrgnuta sramoti ili će ih se smatrati »cinkarošima«.
    – Ispada da se treba dogoditi novi Luka Ritz ili neki ovakav radikalniji slučaj da se problem nasilja među mladima opet osvijesti. O nasilju treba govoriti i djeca moraju biti svjesna da je svako ponašanje drugoga zbog kojeg osjećaju nelagodu zapravo već oblik nasilničkog ponašanja – napominje Purgar – Butala.
    Prošlotjedni događaj u Šumarskoj školi šokirao je karlovačkog gradonačelnika Damira Jelića, koji je i sam bivši prosvjetni djelatnik. Za svojeg mandata Jelić je povukao više poteza za preveniranje devijantnog ponašanja među mladima – od osnivanja Vijeća za prevenciju i izrade Gradskog prevencijskog programa, do odluke da Karlovac postane prvi grad u zemlju u kojem je kažnjivo da maloljetnici nose ili piju alkohol na javnim mjestima.
    – Nažalost, oko nas je previše nasilja i to se mora odraziti na djecu. Ovakvi događaji pokazuju da je preventivni program na kojem smo radili itekako potreban. No apeliram i na vas medije, da uz kritiku koja je u vašem poslu nužna, radite i na afirmaciji pozitivnih stvari. Koliko god to zvučalo paradoksalno, nekad kad mislimo da se borimo protiv negativnosti i to stalno potenciramo, na taj način indirektno potičemo takve pojave – drži Jelić.

-----------------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/