KAOS ILI KREACIJA

 

Zen Tao je održao sljedeći govor još u veljači 1987. godine. Ponovno sam ga pročitao neki dan sasvim slučajno nakon 16 godina kako sam ga primio, želeći pregledati svoje zapise zbog nečega sasvim drugog. Bio sam pogođen njegovom važnošću za svijet u kome se danas nalazimo te se nadam da ćete i vi naći da je smislen.

 

Naslov moga govora večeras dolazi u obliku pitanja: „Mislite li da je vaš svijet u kaosu ili u stanju stvaranja?“, a kada koristim riječ 'kreacija' to podrazumijeva da događaji u svijetu slijede nacrt, Božji plan. Kad danas gledate svijet oko sebe, kad svjedočite nasilju i prolijevanju krvi, bolestima i neskladu, kad čitate novine i gledate televiziju, sve to ima namjeru ponovo osnažiti način gledanja da živite u veoma kaotičnom vremenu. Dok se osobni odnosi raspadaju, dok poštovanje prema drugim ljudskim bićima polagano klizi prema dolje, čini se da se vaš svijet spušta u vrijeme tame, vrijeme kaosa. Riječ kaos dolazi od Grka i njeno izvedeno značenje podrazu­mijeva vrijeme kada vjetar promjena nosi čovjeka tamo i amo, vrijeme kada je čovjek podvrgnut nasumičnim i slučajnim događajima. Ali svrha toga što vam sada postav­ljam ovo pitanje jest da zatražim od vas da razmislite jesu li događaji kojima svjedoči­te u svijetu rezultat kaosa i nereda, ili su oni dio božanskog plana, božanskog stvaranja? Ja bih, sa svoje strane, želio uvjeriti vas da su oni dio Božjega plana za čovječanstvo, da imaju smisao i svrhu i da jednostavno predstavljaju porođajne bolove Novog doba.

            U mnogim prilikama sam uspoređivao život na Zemlji sa dramom koja se odigrava na pozornici kazališta, to će reći da su događaji koji su se odigravali oko vas slijedili unaprijed određeni zapis. Autor, Bog, napisao je i stvorio dramu i On je jedini može promijeniti. Zbog toga, vaš jedini izbor u ovoj stvari je ograničen na to kako ćete  odgovoriti na ovu dramu. Drama je samo jedno iskustvo za vas koje trebate promatra­ti. Na vama je kako ćete reagirati. Dvoje ljudi koji gledaju istu dramu mogu reagirati na potpuno različit način. Doduše, važna stvar za upamtiti je ta, da je drama života baš kao i drama na pozornici, nestvarna. Kada idete u kazalište i gledate glumce kako glume svoje uloge, vi birate stupanj do kojega ćete si dopustiti biti uključeni u djelo­va­nje na pozornici. Isto je i sa većom dramom života. Doduše možete se poistovjetiti s ulogama glumaca koje oni igraju i emocijama koje iskazuju, tu je još uvijek dio vas, dio kojeg ja nazivam – promatrač, koji odlučuje koliko ćete si vi od drame natovariti na sebe. Da, vi možete iskusiti emocije i reakcije glumaca na pozornici, ali u isto  vrijeme vi ste promatrač tih iskustava i emocija. Taj promatrač vas podsjeća da je to samo igra na pozornici, da nitko zapravo ne umire niti pati, da trebate ostati nevezani. Ako odlučite natovariti na sebe sve emocije i reakcije koje su stvorili glumci, onda ćete patiti.  To je vaš izbor. Ali ironija tog izbora leži u činjenici da glumci koji prikazuju uloge ne pate, oni samo igraju! Dakle, sva patnja je samo-nametnuta.

            Ono što nas zabrinjava u duhovnoj hijerarhiji u ovo vrijeme jest, da vas je tako mnogo zaboravilo tko ili što, je promatrač u drami života. To nije vaš osobni ego iz ovog života, to je vaš božanski, vječiti, beskonačni duh, a duh nikada ne pati. Presudno je da prepoznate ulogu i svrhu promatrača u ovom trenutku ljudske evolucije, jer istinski se približavate vremenu Armagedona, vremenu u kojem ćete vidjeti događaje koji se javljaju na licu Zemlje, koji će testirati vašu točku svijesti do samog ruba. Zbog toga je važno imati perspektivu promatrača drame života koja će se otkriti pred vašim očima. U nekom smislu vaš fizički život se može usporediti sa

snom. Kada se ujutro probudite, nakon što ste sanjali tu noć pa se vratite u 'stvarnost'

života u fizičkom tijelu, vi dobivate svježu perspektivu vašeg sna. Iako vam se san u to vrijeme činio stvaran i vi ste odgovorili na njega, sada shvaćate da nije bio stvaran, bazirao se na osnovi sadašnjeg vašeg stava o stvarnosti. Međutim, ako ste istinski bili svjesni, čak i kada ste sanjali, primijetit ćete da je promatrač još uvijek prisutan, čineći vas svjesnim da je to bio samo san, da to nije stvarnost.

            Ponekad san postane tako stvaran da se morate probuditi da biste pobjegli od njega. To je istina života. Kad umrete i prijeđete u drugu dimenziju postojanja, to je kao kad se probudite iz sna, a za neke ljude ovo se može usporediti s lošim snom, noćnom morom pa su sretni kad pobjegnu.

            Iz ove nove dimenzije života dobit ćete svjež pogled na život koji ste upravo proživjeli. Uvidjet ćete da je on bio tek uprizorena drama koja vam je dala mogućnost da promijenite karmu i da naučite duhovnu lekciju. Vidjet ćete da ste imali mnogo drugih drama, mnogo drugih života i da ćete živjeti i sanjati ponovo. Uvijek prisutan, iako samo promatrač, vaš duh daje vam istinsku perspektivu, povezujući vas s jednotom cijelog života. Nije važno na kom planu postojanja vi obitavate. Vaš duh vas povezuje s Beskonačnim duhom u svim vremenima i svim stanjima postojanja.

            Svjesni ste isto tako da svjetska populacija, broj glumaca na pozornici života rapidno raste . Svake godine milijuni novih duša se inkarniraju na Zemljinom planu. Mnoge od njih su duše koje nikad ranije nisu bile inkarnirane na Zemlji. One su relativno nesvjesne, duše bez svijesti. Njihovo stvaranje u mislima, riječima i djelima stvara močvaru teške, nisko-vibracijske energije. One stvaraju prema vlastitoj zamisli, a ne prema zamisli svog Stvoritelja. One stvaraju da bi ispunile vlastita zadovoljstva, stvaraju za vlastiti samo-usmjereni svršetak, a nikako za dobrobit čovječanstva kao cjeline. Koncept požrtvovnosti im je nepoznat. Ovdje u Zapadnom svijetu, okruženi ste s tako mnogo materijalnih zlouporaba da ne možete vidjeti …od drveća šumu…, kao što kaže uzrečica. Postali ste tako ometani i zbunjeni svim tim djelovanjem

ovih manje razvijenih duša da ste izgubili dodir sa stvarnošću života. Sva ova zbrka u vašem izvanjskom životu vodi do zbrke i u vašem unutarnjem životu. Izgubili ste iz vida činjenicu da ste vi božanski-orijentirana bića koja žive u božanski-usmjerenom svijetu. Budući da ste stare duše, vi biste trebali biti sigurni u stvarnost ljudskog postojanja, u put požrtvovnosti kroz ljubav, u jednotu svakog života. Trebali biste biti sposobni vidjeti Božju ruku u svakoj kreaciji, u svakoj situaciji, u svakom trenutku, u radosti i tuzi, blaženstvu i tragediji. Trebali biste biti sposobni biti promatrači života, biti u svijetu, ali ne biti svjetovni. Međutim, gdjegod pogledamo, vidimo da dopuštate da drama drugih postane vaša drama, da dopuštate karmičkim lekcijama drugih duša da postanu vaše karmičke lekcije. U ovom vremenu masovne komunikacije, kada nesreća koja se dogodi tisućama kilometara daleko istog trenutka bude prenesena kao slika i riječ po cijelom svijetu, vi postajete uvučeni u dramu.

            U prastarim hramovima, prvenstveno na Atlantidi, a onda i u Egiptu, krajnji test Učitelja na fizičkom planu života jest taj da, dok su on ili ona u stanju sna, inicira šetnju svijetom očigledne tame i kaosa. U tom svijetu inicirani bi bili ugrožavani na  mnogo načina, fizički i psihički, putem groznih životinja i zastrašujućih duhovnih likova. Da preživite ovakav test morali ste imati potpunu vjeru i u snagu vašeg osobnog bića i u razumijevanje da je kreacija oko vas samo iluzija, jedan drugi san. Na taj ste način istinski mogli proći kroz dolinu sjena mrtvih i straha od zla. Proma­trač je tako prisutan u vašem biću da možete vidjeti prirodu sna u kome ste bili i imati potpunu vjeru u vašu sposobnost prolaska nepovrijeđeni kroz bilo koju životnu situaciju. Na ovaj način vi ćete se ujutro dići kao probuđeni majstor (gospodar). U ovom smislu vi se sada suočavate sa sličnim inicijalnim testom. Svijet s kojim se susrećete u ovo vrije­me može se usporediti s tamom s kojom su se stari inicirani morali susresti. Vaši su testovi jednako stvarni kao što su bili i njihovi. Vi svojim fizičkim očima vidite dramu oko vas i ona vam se čini stvarna. Čini se da ste okruženi tamom, a pošto se svjetska komunikacija medija usredotočuje na tamu radije nego na svjetlo, tako je svakog dana taj osjećaj tame potaknut iznova. Svakog vam se dana  pokazuje nečovječnost drugih ljudskih bića i vi reagirate na to, ali vaš je izbor na koji način ćete djelovati, kao i misaone forme koje ćete stvarati i slati van u svijet. Da, možete biti šokirani divljaštvom, nemoralom i nehumanošću tolikog djelovanja srodnih duša na Zemljinom planu, ali također možete staviti sva njihova djelovanja u ispravan kontekst, naime, da su oni samo glumci koji igraju svoje uloge, uloge prema scenariju koji je napisao Bog. Scenarij zbog toga mora biti savršen, a ono što vi svjedočite nije svijet kaosa, nego svijet božanskog stvaranja (kreacije). Važno je da prepoznate tu činjenicu.

            Kad promatrate dramu koja se izvodi na pozornici u kazalištu morate biti svjesni da su glumci uvježbani da stvore pravi učinak drame, da se ona čini što stvarnijom. Oni su vjerojatno imali dugočasne probe da bi stvorili scene koje je režiser želio pokazati gledateljima. Čak i scena koja prikazuje veliki kaos na pozornici bila je planirana i isprobavana s velikom koncentracijom. Ništa nije slučajno niti je prepušteno prilici. Sve je učinjeno da uvjeri gledateljstvo da je drama na pozornici stvarna. Sve je učinjeno da uključi gledatelje u dramu, da učini da se poistovjete s likovima u njoj, čak  iako je drama sama po sebi iluzija. Ona nije stvarna. Dakle, jeste li sada počeli cijeniti to kako je dobro planirana drama života jer je tu daleko veći Režiser u igri, Režiser koji zna svaki aspekt ljudske duše. Taj Režiser, kojega vi nazivate Bogom, zna točku svijesti svake božanske duše, prirodu njenog karmičkog računa i evolutivnu lekciju koju ona treba naučiti. To veličanstveno Biće je izabralo igrati ulogu Režisera drame života i On dodiruje svaku božansku dušu na njenom stupnju svijesti prema njenoj jedinstvenoj noti i vibraciji. Ono što također trebate shvatiti jest da Režiser neće biti uključen u dramu. To nije Njegova uloga, Njegova svrha. Režiser režira, promatra, ali ne sudjeluje u drami. Zato su molitve Bogu da promijeni dramu istinsko gubljenje vremena jer vi ste, ustvari, tražili od Boga da pokrene dramu prema vašoj svijesti, a ne prema Svojoj!

            Vaš je Stvoritelj s beskonačnom ljubavlju stvorio za vas život koji upravo sada proživljavate, na individualnoj i svjetskoj osnovi. To je savršeni test, savršena lekcija za vašu točku svijesti. Zbog toga ste ovdje u inkarnaciji na Zemlji. Dakle, ne bih želio da mislite da je odgovor na sve izazove svijeta taj da ih jednostavno ignorirate, da se povučete od njih govoreći: „Oni nisu stvarni. Sve je to iluzija. To je samo san.“ Ne tražim od vas da živite u izolaciji, ignorirate patnje vaših drugova, ljudskih bića, da kažem da nije važno je li osoba živi ili umire. Ne biste smjeli postati tvrdog srca. Sućut je životno važna osobina ljudskog bića. Morate igrati vaš dio drame, igrati ga dobro, najbolje što možete prema svojim duhovnim sposobnostima. I sve vrijeme, doduše, morate biti svjesni i slušati promatrača, vaš božanski duh. Morat će postojati vrijeme tišine (stišavanja) i meditacije, kada se usredotočujete na božansko u vama, kada postajete jedno s Jednotom svega života. Ako niste ukorijenjeni i uzemljeni u duhu onda kako ćete moći početi razumijevati i nositi se sa dramom života koja se manifestira oko vas? I povrh svega, kako možete pomoći drugima, kako možete dati utjehu onima koji vjeruju da je drama stvarna, da je drama konačna, da je rođenje i smrt istinski početak i svršetak života?

            Da mnogo ljudi danas pati u svijetu ne može se zanijekati, ali sve je to karmič­ka postava. Oni ubiru ono što su posijali, ako ne u ovom životu onda u prethodnim

životima. Nemojte preuzimati njihov karmički teret. Budite čvrsti u saznanju da ni list

ne može pasti s grane bez Božje volje. Ne postoji ništa što se može nazvati slučajem, lošom srećom ili nasumičnim djelovanjem sudbine. Svaka je smrt određena i događa se u određeno vrijeme. Ne postoji čak ni minutni tračak kaosa u Božjoj kreaciji jer je sve održavano u savršenoj ravnoteži. Očita zbrka i nesigurnost koja danas postoji u svijetu uzrokovana je, kao prvo, time što nitko ne razumije stvarnost drame koja se odvija, kao drugo, jer ljudi gledaju dramu fizičkim očima, a ne svojim duhovnim ili trećim okom.  To je oko duše, a ne oči osobe, malog ega, koje vidi istinsku prirodu fizičkog postojanja. Gledajte sućutno na patnje drugih, ali nemojte patiti s njima. Radije naučite nešto iz njihove patnje. Spoznajte da ste se inkarnirali da vodite vlastiti život, da naučite vašu lekciju i da nije na vama da vodite život i učite lekcije milijuna drugih duša koje su u inkarnaciji s vama. Ne dajte da vas ometaju njihova karmička djela. Ponudite im svoju ljubav i podršku, spomenite ih u svojim molitvama, ali nemojte dopustiti da njihova patnja postave vaša. Pored svega sjetite se da patnja dovodi osobu bliže k Bogu. Prisjetite se svog života unatrag, vaše vlastite patnje pa ćete znati da je tvrdnja istinita. Samo kroz patnju um se okreće unutra, prema samo­ispitivanju, samo-ostvarenju.

            Ne biste si trebali dopustiti da vas dira očigledna zbrka u svijetu oko vas.  Neka vas ne ometa sjaj i iluzija svijeta u kome živite. Usredotočite se na ono što je ključno u vašem životu. Možete izabrati gledati TV radije nego meditirati, ali koje će vas djelovanje od ova dva voditi jasnijem razumijevanju samog sebe, vašeg života i vaše božanske svrhe? Sve knjige koje čitate i televizije koje gledate su samo drugorazredno znanje i s vama su samo za vrijeme ovog života, ali duhovni uvidi su s vama za vječnost. Duhovna energija, a ne fizička ili mentalna energija je ta, koja vam daje unutarnju snagu da se nosite s onim što susrećete u svijetu. Duhovna energija je ta koja vam daje istinski uvid u bilo koju ljudsku interakciju, u bilo koju ljudsku patnju. Uvijek imajte u mislima Izvor svega života, tu Božansku energiju čiji ste vi dio i za koju ste vezani zauvijek. Samo onda kada se odvojite od Izvora vidite zbrku i kaos, vidite patnju i gubitak, vidite da možete sami sebe prevariti vjerujući da će čovjekova volja nadvladati Božju volju, da čovjekov zakon može nadvladati Božji. Uvijek se sjetite da je Bog sveprisutan, da Božja energija teče kroz svaki atom fizičke materije i ispunjava ga. Kako onda čovjek može reći da ima slobodnu volju, da je on  gospodar svoje sudbine? Čovjek također voli misliti da ima slobodu izbora, ali u stvarnosti, jedini izbor koji čovjek ima je u tome na koji način će se suočiti s trenutkom u vremenu koji je stavljen pred njega i, ako nam je istina znana, taj trenutak u vremenu je također iluzija jer kako u snu može opstati vrijeme?

            Kada znate istinsku prirodu svog bića, kada ste gospodar ovog plana života, onda možete ići kroz najveću tamu, možete se nositi s najizazovnijim testom, s potpunom izvjesnošću i razumijevanjem. Zbog toga u ovom trenutku svjetske evolucije trebate jasno vidjeti razliku između unutarnjeg 'vas' i izvanjskog 'vas'. Unutarnji 'vi' poznajete stvarnost drame. Vi znate da ste samo glumac koji igra ulogu jer ste već ranije igrali mnogo njih. Vi znate da nikada niste rođeni i da nikada nećete umrijeti. Izvanjsko 'vi' pak, vjeruje da je drama stvarna, da ju je stvorio čovjek, da ljudi okrutno i nepravedno pate, da Bog nema u tome udjela i da je udaljen od svega. Naočale koje nosite odlučit će što ćete vidjeti. S moje točke gledišta mogu vam reći da živite u svijetu koji je božanski - orijentiran, svijetu stvaranja a ne kaosa, svijetu gdje Božja ljubav teče slobodno i plodonosno. Neka vas ne ometa drama. Prepoznajte da život na Zemlji nije stvaran, nego je san i znajte da kada otvorite oči nakon smrti i kad se probudite, vidjet ćete san koji život istinski jest, samo san. Koja je svrha toga sna?  Svrha je jednostavno ta da vas dovede bliže k Bogu. To je tako i vi ćete znati da niste različiti od Boga.

 

Napisao 2003.g.: David Jevons

Izvornik: http://www.ramalacentre.com
/newsletter09_03_01print.htm

Prevela: Lidija Horvat, lipanj, 2011.