KAKO SLUŠATI SRCEM
Interakcija s ljudima uvjetuje komunikaciju. Komunikacija s drugima pojedincu unosi u život harmoniju, sreću i zadovoljstvo. Da bi komunikacija imala kvalitetu, čovjek treba znati slušati sa srcem. Kako to činiti? Čovjek je u većini slučajeva u poziciji u kojoj se pravi da sluša umjesto da stvarno sluša. Postoje znakovi koji ukazuju na čovjekovu odsutnost u poziciji slušača.
To su:
generaliziranje
okrivljavanje
obrana
moraliziranje
objašnjavanje
prekidanje
postavljanje pitanja
monolog
analiziranje
mijenjanje teme
ispravljanje osobe u komunikaciji
upozoravanje
"lutanje" dok osoba priča
Oči su najvažniji faktor u komunikaciji. One čovjeku omogućavaju da vidi svijet oko sebe, ali isto tako i da drugi kroz njih vide čovjekov svijet iznutra. Čovjek ne dopušta svakome da pogleda u njegovu unutrašnjost. Samo odabranim pojedincima dana je ta privilegija. Zbog mogućnosti pogleda u čovjekovu unutrašnjost putem njegovih očiju, upravo postoji rečenica: "Oči su ogledalo duše". Kroz oči pojedinac može vidjeti kvalitetu čovjekovog srca. Kako bi osoba znala da ju netko uistinu sluša, čovjek treba dopustiti da njegova pažnja koja se treba osjetiti kroz oči dolazi iz srca.
U komunikaciji u kojoj je osoba u poziciji slušača, oči trebaju biti opuštene i receptivne s istovremenom svjesnošću na srce, kako bi drugi osjetili ljubav koju osoba gaji prema njima kao ljudskim bićima. Kad su ljudi u mogućnosti vidjeti čovjekovo srce u njegovim očima, može se reći da se iscjeljenje događa u trenutku. Čovjek ne treba ništa činiti niti odašiljati prema van. Treba samo ostati svjestan svog srca. Čovjek često, dok mu netko priča, razmišlja jednim dijelom o tome što će reći, što bi mogao reći a da bude pametno, inteligentno i od pomoći ili o nečem sasvim drugom.
Kako slušati srcem?
1. Čovjek treba privremeno ostaviti po strani svoje potrebe, mišljenja i ostale prioritete.
2. Treba biti fokusiran isključivo na svog sugovornika bez uključivanja ikakvog prosuđivanja. Treba promatrati njegovo tijelo, izražavanje ili nedostatak gesti te slušati riječi koje govori i njihovu dinamiku kako bi otkrio što misli, osjeća ili treba sugovorniku.
3. Treba prestati razmišljati što treba ili ne treba reći
4. Treba zadržati svjesnost na svojim ušima i povezati ju s onim što osjeća u srcu
5. S vremena na vrijeme čovjek treba reći što smatra da čovjeku treba u tom trenutku i što misli u kakvom se stanju sugovornik nalazi te što je esencija toga. Treba biti jezgrovit i u to ne uplitati pitanja, komentare i solucije, a to je većini najteži dio.
6. Čovjek treba samo slušati i dati sugovorniku potpunu pozornost kao da ima cijelo vrijeme ovoga svijeta. Ono što sugovornik iznosi treba biti tretirano kao da je od vitalne važnosti
7. Treba zauzeti stav koji odaje dojam pozornosti na ono što se govori, kontakt očima koji odražava ugodu te korisiti geste, ekspresije i intenzitete koji se poklapaju sa sugovornikovim.
Uši su također receptivni organ i zbog toga se čuda mogu dogoditi ako čovjek samo sluša u komunikaciji.
"Priroda nam je dala jedan jezik, ali dva uha, kako bi mogli čuti od drugih duplo više u odnosu na ono što izgovorimo."
( Epiktet )
irida
