Ponekad je najlakše očekivati od drugih da se prilagode nama i našim očekivanjima. S obzirom da većina nezadovoljstva i frustracija u životu dolazi zbog odnosa s drugima, ovo je idealan način kako da se riješimo problema – promijeniti druge. Bilo da zahtijevamo od drugih da čine ono što mi želimo ili da im namećemo ono što je najbolje za njih, u oba slučaja ćemo si prouzročiti još veću nesreću.

Svakodnevno nas može oneraspoložiti ne jedna bliska osoba nego i njih nekoliko, bilo da se radi o članovima obitelji, prijateljima, partneru/ici, šefu ili nekom drugom nadređenom. Kad bi svi ti ljudi surađivali s nama i činili sve što mi poželimo da čine, tada bi nam život bio puno lakši. Ovakvo razmišljanje je potpuno krivo. Zašto? Zbog toga što upravo načini pomoću kojih želimo usmjeriti druge u našem smjeru, predstavljaju najveću štetu za naše odnose, pa ih samim time mogu i uništiti.

Najčešći oblici pomoću kojih želimo usmjeriti druge u našem smjeru su okrivljavanje, konstantno žaljenje, negodovanje, kritiziranje, tretiranje tišinom i slično. Rijetki od nas se odvaže na komunikaciju s drugom osobom, jer puno je lakše činiti ono prvo.

Činjenica je da prvi oblik odnošenja s drugima ne daje nikakve rezultate. Što više kritiziramo druge, samo ćemo ih još više obeshrabriti, a time ne činimo ništa dobro ni sebi ni drugima. No, ponekad i mogu djelovati, ali koju cijenu plaćamo za način na koji djeluju? Vrlo veliku. Postaje sve teže ne samo drugima već i nama. Što više negodujemo drugima, oni imaju sve manje motivacije za preuzimanje inicijative za svoj život, a ako ju i poduzmu čine to zbog nas, a ne zbog sebe.

Što više ponavljamo krivi način usmjeravanja drugih, to ćemo imati slabiju komunikaciju i razmjenu s onima s kojima to ponavljamo. Prvo će se udaljiti i umoriti od svega osoba koju pokušavamo usmjeriti, a ubrzo nakon toga ćemo se umoriti i mi sami. Nakon toga će nastupiti zamor između nas i te osobe.

Kad se trudimo na krivi način usmjeriti drugu osobu, tada postajemo osoba kakva ne želimo biti. Tada ne upravljamo sobom, već djelujemo automatski. No, zašto uporno sve to činimo? Iz razloga što ne razumijemo da smo mi sami odgovorni za svoju sreću. Zapravo na taj način pokušavamo doći do sreće izvana umjesto da ju pronađemo iznutra.

U većini slučajeva, način razmišljanja da sreća dolazi izvana je naučen. Tu se vjerojatno radi o sustavu vjerovanja kojeg smo davno usvojili i kojeg se godinama pridržavamo. Međutim, da bi došlo do određene promjene u životu, potrebno je početi prakticirati činjenicu da sreća dolazi iznutra. Istinsko zadovoljstvo trebamo pronaći u sebi, a ne izvan sebe. Ako budemo ustrajni u tome da ga tražimo izvan sebe, samo ćemo nailaziti na razočaranja.

Kako znati da li prakticiramo činjenicu da sreća dolazi iznutra? Ako su nam osjećaji i raspoloženja podložni utjecaju drugih, tada možemo biti sigurni da ne upravljamo svojim emocijama i raspoloženjima već da se ona kreću u skladu s kretanjem ljudi u našoj okolini. Nije lako promijeniti ovu naviku, ali nije ni nemoguće. Bitno je samo pronaći svoje unutarnje izvore zadovoljstva i stvari će se promijeniti.

Jedino smo mi sami odgovorni za ono što se događa oko nas i u nama.
Svatko od nas se mora pobrinuti sam za sebe da bi bili zadovoljniji u životu. Da bismo došli u poziciju sreće i zadovoljstva, na tome se treba raditi. Mnogi od nas su se susreli s ljudima koji su većinu vremena zadovoljni. Za takve ljude smatramo da su rođeni pod sretnom zvijezdom ili da imaju jednostavan život. Naravno da ništa od toga nije istina. Ti ljudi samo svakodnevno stvaraju svjestan izbor kako se žele osjećati.

Istinsko zadovoljstvo traži svjestan izbor načina razmišljanja i ponašanja. Sretni ljudi znaju da o njima ovisi kako će im život izgledati. Ako odluče kretati se mimo životnih principa, ako na neki način svojim ponašanjem prkose životu, posljedica je da će biti nesretni. Zbog toga oni biraju samo ona ponašanja koji im donose potpuno zadovoljstvo.

Sretni ljudi znaju što je za njih dobro, pa je od njih najbolje učiti. Oni znaju da je istinsko zadovoljstvo stvar percepcije života. Njihova percepcija je optimistična. Što god im se u životu događalo, oni iz toga pokušavaju izvući ono najbolje. Biti optimističan je njihov izbor. Optimizam se kod njih ne događa sam od sebe, već ga oni izabiru. Ključ je u izboru. Sretni ljudi vide mogućnosti koje im život pruža i njima se u potpunosti otvaraju.

Da bismo ostvarili istinsko zadovoljstvo i sreću, poželjno je naučiti biti ljubazan prema sebi i drugima. Način na koji se odnosimo prema sebi i drugima uvelike određuje našu sreću. Ako nismo ljubazni, bili prema sebi ili drugima, podsvjesno ćemo si uvijek zbog toga zamjerati na ovaj ili onaj način i bili mi toga svjesni ili ne. Suosjećajnost prema sebi i drugima je od iznimne važnosti za naš život, jer ipak nismo sami na ovome svijetu.

Kad smo ljubazni i pristupačni drugima, na taj način stvaramo temelje koji nas čine sretnijim osobama. Takav način ophođenja s drugima stavlja nas u poziciju iz koje dobivamo trenutne rezultate, a ti rezultati su čisto zadovoljstvo. Sreća je uvijek rezultat svega onoga što činimo kako sebi, tako i drugima.

Opraštanje je vrlo bitan element istinskog zadovoljstva. Ako zamjeramo ljudima sve ono što su nam učinili, nikada nećemo moći biti u potpunosti sretni. Zato je poželjno uvidjeti ljudskost svih oko nas te činjenicu da svatko od nas može pogriješiti. Ako smo istinski zadovoljni, tada nećemo uzimati osobno ponašanja drugih ljudi. U tom slučaju uviđamo da njihovo ponašanje nema veze s nama, već s njima. iz tog razloga suosjećamo sa svim onim što se tim ljudima događa umjesto da analiziramo i prosuđujemo zašto su djelovali prema nama tako kako su djelovali.

Uočavati stvari koje ne možemo promijeniti te promijeniti one koje možemo promijeniti uvijek je stvar prihvaćanja. Ako smo nezadovoljni sobom i svojim životom, uvijek ćemo pokušavati promijeniti druge ljude i okolnosti. S obzirom da od toga nikada nemamo ništa, ubrzo ćemo shvatiti da možemo promijeniti samo svoja razmišljanja i ponašanja. Druge ljude i okolnosti možemo samo prihvatiti i to je sve.

Zahvalnost je izvor zadovoljstva u životu. Ako smo fokusirani na ono što imamo, tada nećemo imati u fokusu ono što nemamo i upravo je to bit zahvalnosti. Kao posljedica uslijediti će naša sreća. Fokusiranost na ono što imamo i što možemo je od iznimne važnosti za naš život. Koliko smo si puta zahvalili na tome što vidimo ili hodamo? Zbog krivog fokusa, ponekad ne vidimo što sve imamo i zbog čega bismo trebali biti sretni.


Dakle, što biramo – zadovoljstvo ili nezadovoljstvo?

www.Inoptimum.com