28. KADA TI ZAMUTIM,

　　　　　 KADA TI POSVE ZASTREM OBZOR

　　　　 Kada ti zamutim, kada ti posve zastrem obzor,

　　　　 i vidik ti ogradim na svim stranama,

　　　　 osim na onoj jednoj,

　　　　 Ja to ne cinim da bih te kaznio, cak ni kusao,

　　　　 vec da bih te podsjetio

　　　　 na tvoj neupotrebljeni zvjezdogled i　 zemljogled,

　　　 smjesten u visini i u tisini tvoje vjere.

　　　　 Tvoji tornjevi samuju bez tebe,

　　　　 ptice tvoje ceznje bespomocno ih oblijecu;

　　　　 ali ti, gdje si ti,

　　　　 zar se jos nisi protegnula u taj jedini nezazidan,

　　　　 i okomit smjer puta?

　　　　 A znas li, sto znaci, protegnuti se uvis,

　　　　 iz stanja skvrcenosti?

　　　　 To samo znaci, ne gledati na stranu,

　　　　　ne svrdlati zidove,

　　　　 ne bacati preko njih kratkorocne sonde

　　　　 - to znaci zaboraviti svaki drugi vidik,

　　　　 osim onoga uzgornoga,

　　　　 poput tornja uspravniga, zrenika tvoje vjere.

　　　　 Nisam htio nista drugo, osim podsjetiti,

　　　　 da si mi predugo skvcena,

　　　　 pa se Moji udovi vec bune.

"Bijela kula". knjiga 62. Zapisala Vesna Krmpotic