Broj: 3470.
Godina: XII
10. lipnja (juna) 2016.
"NAJCESCA LJUDSKA MANA JEST PRETERANA, STRAHOVITO BOLNA I AUTODESTRUKTIVNA SKLONOST STRAHOVIMA. BOJIMO SE SMRTI , ODGOVORNOSTI, DRUGIH LJUDI, SVOJE SJENKE, LJUBAVI...".
Bruno Simlesa
Dragi prijatelji,
Svaka rasprava o konstanti, stozernoj tocki, u matematickom smislu o nepromjenljivoj velicini, dovede nas do ISTINE – a i sama rijec kaze, a rijec ne laze, ONO ISTO u ljudima i Bogu. Toliko je jasno, slikovito i potanko to receno u pjesmi iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje, da komentari nisu nuzni:
27. KAD SE OVAJ HRAM
JEDNOGA DANA BUDE URUSIO...
Kad se ovaj hram jednoga dana bude urusio, brda se poravnala, a ravnice se izdigle, kad se rijeke preliju u nova korita, a morska dna zasvjetlucaju blize suncu, tada ce doci neki novi ljudi da podizu novi hram, da ga podizu kao da nitko prije njih nije hramove gradio.
I novi ce hram blistati pod novim mjesecom, nove ce se pjesme o njemu pjevati.
Onda ce opet, jednoga dana, novi hram ostariti, cigla ce ga za ciglom napustati, potres ce promijeniti krajolik, nova ce jezera potopiti staro tlo. I opet ce doci neki novi ljudi, i opet ce i opet sve ponoviti, bez svijesti o tomu da ponavljaju staru igru.
Ako ubrzas prolaznost, slika ce smjenjivati sliku tako hitro da necemo pravo razabrati ni oblik ni melodiju ni boju - samo kakvocu njihova jurisa kroz desete i stote otkucaje vremena. Ako jos vise ubrzas kotac prolaznosti, vidjet cemo samo treptavi prostor oko nas. A poslije vise ni to.
Poslije ce oko nas kruziti nepomicna brzina vjecnosti.
Ti i ja smo u sredini toga kolobara, jos uvijek.
“Ostasmo nas dvoje,” Ti mi kazes. “Sve drugo ode u neizmjerno brzom okretaju vremena. U polaganijem okretaju, sve je jos uvijek tu.”
Gledam Ti lice i govorim Ti iste rijeci, koje sam Ti govorila u svim prolaznim hramovima vremena. Ti se smijesis, i tada vise nema razgovorno Dvoje, vec Jedno koje govori u dva glasa.
"Bijela kula", kniga 63. Zapisala Vesna Krmpotic
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
10. lipnja 2016.
Pojedinac može biti idealan u jednom određenom području. Ali rijetko možete pronaći nekoga tko je sposoban na svim područjima – socijalnom, političkom, duhovnom i ekonomskom – biti uzor. Kada pogledamo našu drevnu povijest, shvatit ćemo da je Kršna bio jedan od takvih malobrojnih pojedinaca. Cijeli svijet Njega može smatrati svojim uzorom. Uistinu, ako želimo razumjeti te idealne Kršnine osobine, u određenoj mjeri moramo zanemariti Božansko prisutno u Njemu i koncentrirati se na ljudske značajke Njegova života i rada. Sve dok smo usmjereni na Njegove božanske značajke, one dobre ljudske osobine u Njemu neće u odgovarajućoj mjeri privlačiti našu pozornost. Danas su ljudi spremni štovati čovjeka, ali ga nisu spremni razumjeti. Razumjeti oblik božanske Snage prisutne u ljudskim bićima moguće je jedino ako to pokušamo učiniti na temelju ljudske prirode.
(Ljetne ruže na Plavim planinama, 4. poglavlje, 1976.)
Ja sam uvijek s vama, u vama, oko vas, čuvam vas i štitim u svakom trenutku. (Baba)