KAD BIH MOGLA PONOVNO PROŽIVJETI ŽIVOT

   od Erme Bombeck
   (napisano kad je otkrila da umire od raka)

   Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati
okretati
ako ne budem prisutna.

   Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u
skladištu.

   Manje bih pričala i više slušala.

   Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

   Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele
zapaliti vatru u kaminu.

   Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.

   Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.

   Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja
kosa taman isfrizirana i uređena.

   Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

   Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

   Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili
zato što
ima doživotnu garanciju.

   Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki
trenutak i
shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda
života.

   Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka."
Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

   Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i
zaista
vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

   Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
   Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi.

   Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

   Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio.

   I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

   Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.