KABALA, KABBALA

„Razjasnimo na početku značenje riječi Kabala." (Saint-Y-vcs d'Alvevdre, 1901, apud Papus, La Cabbale)

Rt: hcbr. kabbalah = tradicija, predaja. U franc. Cabale : Rabelais {Panta-nruel. 1532. g).

Kabala je jevrejski ezoterizam. Pod „Kabalom" podrazumijevamo:

globalno: Judaizam kao cjelinu u njegovom ezoteričnom vidu,

općenito: jevrejski ezoterizam od I. st. nadalje,

u strogom smislu: pokret nastao sa Sefer ha-Bahirom (oko

1150. g).

Obilježja Kabale:

a) s gledišta ideja, vjerovanje u Jednog Boga koji je ujedno Bitak i Ništa (v. Ein-Sof), emanatizam (što ne isključuje kreacionizam), teorija o sefirot (XII. st), vjerovanje u izabranost Izraela, pojam Shekhinah (Božanska Prisutnost) (v. Sjaj), poimanje jezika kao božanskog oruđa i kozmičkog ustrojstva,

b) s gledišta prakse, hermeneutika, meditacija Božjih Imena, post, kontemplacija, pridržavanje Tore, izučavanje Tore.

Kabala se od XIV. st. razvija u dva pravca (što se ponekad međusobno nadopunjavaju:

a) spekulativna Kabala (meditacije Božjih Imena),

b) praktična Kabala (magijska upotreba Božjih Imena i imena anđela, čak i demona, pojam Golema, alkemija, astrologija, fiziognomonija, hiromantija, automatsko pisanje, anđeoski alfabeti, vizija safirskog etera: V. Arhive

Unutar Kabale (u općenitom smislu) razvile su se brojne struje:

- ezoterični Talmudizam (II. do V. st) (npr. Talmud Hagigah,
'^{v 2, 14);}

Gnosticizam Trona (Ma'aseh Merkabah) (cf. Ezekiel, 1) i Gnosticizam Postanka (Ma'aseh Bereshit) (cf. Post. 1 i 2),

teozofska Kabala (naročito Sefer ha-Zohar, 1280. g); izučavanje;

proročka Kabala (naročito Abraham Abulafia, 1240-1300. g): ekstaza;

Lurjanstvo (Isaak Lurja, 1534-1572. g),

- ezoterični Hasidizam Aškenaza (evropskih Jevreja).

Napomena: Kabbalah na hebrejskom označuje jevrejski dio Biblije

izvan Petoknjižja, usmeni zakon što ga je Mojsije prenio posvećenicima nezavisno od Pisanog Zakona (Tora, Pe-toknjižje), odnosno, spoznaju Božjih Imena i imena anđela. Za okultiste, „Kabala", „Kabbala"... je svako sredstvo prizivanja viših ili nižih duhova (cf. Lenain, La science cabalisti-que, ou l'Art de connaitre les bons ginies qui influent sur la de-stinće des hommes, Amiens, 1823), teorija okultizma (cf. Dion Fortune, The mystical Qabalah) ili numerička mantija (cf. E-nel, Trilogie de la Rota ou roue cćleste, izd. Derain, Lyon). v. kršćanska Kabala.

B. G. Scholem, Kabbalah, 1974. Keter Publishing House, Jćrusalem. 492 str; (tekstovi) Sefer Yezirah (V. st), prij. G. Casaril, Rabbi Simion bar Yochai et la Cabbale, izd. Seuil, Microcosme. 1967, str. 43-49; Sefer ha-Zohar (1280); (ikonografija) Papus. La Cabbale (1903), izd. Dangles, 1977. 365 str.

KALFA, KOMPANJON

(Et: kompanjon: lat. cum = s. sa; panis = kruh; onaj s kime se kruh dijeli. Okultna etimologija: „u rječniku pojedinih Udruženja, ova se riječ izvodi iz compas (franc.)* = mjerni šestar", cf. A. Perdiguier, Knjiga Kompanjonaže, 1839, II, str. 209).

I. Slobodni Zidari (Masoni, Framasoni).

1) (u radnom masonstvu) Od 1050. g. (?), jedini stupanj 190 radnih zidara, naslov slobodnog pripravnika poslije petogodišnjeg naukovanja, ispita u trajanju sedmice dana i inicijacije.

„Neka nadasve čuvaju tajnu Lože i neka svaki od njih čuva tajne ostalih: neka se međusobno zovu Kompanjonima." (Rukopis Damfries br. 4, oko 1710. g. = Ligou, str. 63) (Majstor je u to doba funkcija unutar jednog jedinog stupnja, tj. Kalfe).

B. J. Gimpel, Les b&tisseurs de cathćdrales, 1958, izd. du Seuil; D. Knoop i G. J. Jones, The mediaeval mason, 1933, Manchester.

2) (u spekulativnom Masonstvu) Od 1648. godine (?), jedan od dvaju stupnjeva (uz Pripravnika), a zatim, od 1711. g. jednu od triju cehovskih stupnjeva (Pripravnik, Kalfa, Majstor). £ luko je bilo organizirano Plavo masonstvo, odnosno Simbolično masonstvo ili Masonstvo triju činova u svojim počecima (Masonstvo u užem smislu nastalo je tek 1717. g).

„Najiskusniji medu kalfama bit će izabran ili imenovan za majstora ili nadglednika radova gospodara, a oni koji rade l><ul njegovim vodstvom imaju ga zvati Majstorom." (Ander-lonovi Statuti, 1723, V. = Ligou, str. 71).

B. J. M. Ragon, Rituel grade de Compagnon (1859), pretis. Les Rouvat, 1976.

3) (u Masonstvu visokih činova) Od 1737. g, viši, stariji ili drugačiji čin od triju stupnjeva Plavog masonstva. Npr: „Egipatski kalfa" bio je drugi čin Cagliostrovog Obreda (Rituel de
lu Mafonnerie igyptienne, izd. Cahiers astrologiques, Nica).

II. U Kompanjonaži.

1) (strogi smisao) Član Službe, tj. član kompanjonskog reda.

„Od svojeg osnivanja. Društvo slobodnih kalfa, zvanih i ga-votima, Činile su tri vrste članova: pripravnici [ili pridruženi CUnovi, aspiranti], primljeni kalfe i svršeni kalfe. Pripravnik je bio novak tek uveden (...) Primljeni kalfa je bio član poznatiji i iskusniji u radu Društva koji je primio posvećenje i kojemu su saopćena neka znanja (... ). Međutim, čim bi takav kalfa prošao završnu obuku (...) postao bi svršeni kalfa, završeni kalfa (...), on je vidio sve, sudjelovao u svemu." (A. Perdiguier, Documents autour du Compagnonnage, 1844-1861, Laffite reprints, Marseille, 1978, I, str. 9-10)

B. Les Compagnons en France, en Europe, uredio L. Carny, u 5 sv, izd. R. C»nrry.

2) (širi smisao) Član radničkog udruženja kompanjonskog tipa, tj. udruženja koje čuva tajne zanata, koje provodi zanat sku inicijaciju, upotrebljava radne simbole (obrede, alat, imena, legende), visoko cijeni solidarnost, članove prima kooptiranjem, gdje ne postoji Majstor (u hijerarhijskom smislu), čiji članovi obavljaju svoj zanat prema moralnim i spi ritual ni ni načelima, udruženje koje je učlanjeno u gildu... Takvo je primjerice bilo društvo šumskih radnika, udruženje Dobrih Kalfa Sjekača Šume (cf. J. Palou, La Franc-Maconnerie, P. B. Payot, str. 251-260).

KADUCEJ

Et: grč. xTiQuxeiov = glasnički štap.

U Grka, Asiraca, Feničana i Hetita, štap s krugom i polumjesecom na vrhu, ponekad u obliku isprepletenih zmija.

Lovorova grana s parom krila na vrhu oko koje se simetrično obavijaju dvije zmije ukrštajući se četiri puta (ako štap predstavlja čovjeka te četiri točke su potiljak, solanu pleksus, pupak i točka stidnog predjela). S makrokozmičkog gledišta, grana simbolizira Os svijeta, a s mikrokozmičkog kičmeni stub. Zmije simboliziraju dvije oprečne, ali komplementarne kozmičke sile, energetske tokove Ida i Pingala (u Indiji) koji protječu ljudskim tijelom.

V. magični predmeti, mikrokozmos, okultna fiziologija, Os svijeta.

B. J. P. Bayard, Le symbolisme du caducće, 1978, izd. de la Maisnie, 180 str; J. Boulnois, Le caducie et la symbolique dravidienne..., izd. A. Maison-neuve, 1939, VII-176 str.

Grčki kaducej iz klasičnog doba

KAMEN

1) Prvi kamen, kamen temeljac.

Kameni blok ponekad s natpisima, ceremonijalno postavljan u znak početka izgradnje građevine.

Ponekad se naziva ugaonim kamenom.

Kršćani ga izrađuju u obliku kocke s uklesanim križem na Nvukoj stranici. Polaže se u dno temelja u uglove glavnog oltaru. Babilonska kula nazivala se Etemenanki, tj. kamen temeljac (tamen) Neba i Zemlje (v. zigurat)

B. D. S, str. 600-605.

2) Ugaoni kamen, kamena kocka, zaglavni kamen.
Kamen u temeljima, nosivi dio zgrade što podupire i osigurava presjecište dvaju zidova.

Taj je kamen simbol Krista zbog toga što kocka (u četiri dimenzije), rasklopljena (u tri dimenzije), daje križ. Isus je rekao: „Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni." (Ps, 118, 22); „Zar niste čitali ovo mjesto u Pismu: 'Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaonim kamenom..." (Mk, 12, 10).

Opreka: kamen spoticanja (Iz, 8, 14).

B. R. Guenon, S.F.S.S, str. 278-291.

3) Magično kamenje.

Kamen smatran nosiocem analogijske ili okultne (npr. tali-smunske) moći zbog svojih svojstava ili odnosa korespondencije.

Pripadnost pojedine vrste kamena planetarna Papus je utvrdio ovako (Metodička rasprava o praktičnoj magiji, str. 258): magnetski kamen i kalcedon Saturnu, safir i beril Jupiteru, a-metist, dijamant i jaspis Marsu, krizolit (olivin)* i heliotrop Suncu, lapis lazuli Veneri, smaragd i agat Merkuru, kristal, biser i bijeli koralj Mjesecu.

B. P. Saintyves, Pierres magiques, izd. Nourrv, 1936, 297 str; A. Delatte i Ph. Derchain, Les intailles magiques grico-igiptiennes, B. N, 1964, 380 str.

4) Kamenovi groma.

Sin: keraunds (heocojvćc, = grom), kamen munje.

Prethistorijska sjekira, kameni ili fosilni šiljak strijele, be-lemnit (školjka u obliku sulice)*.

O tzv. „kamenju groma" postoje na j različiti je pretpostavke: 1) mineral što nastaje udarcem groma o tlo, dakle, magični predmet; 2) kameno oruđe što ga je izradio čovjek u drevna vremena (Lukrecije Kar); 3) uglačana sjekira, izrađevina prethistorijskog čovjeka (Mercati, Metallotheca Vaticana, 1570, I. izd. 1717. g).

Napomena: Vajra tantrista, hebrejski betil i Ka'ba u Islamu su kamenovi groma u dubljem smislu.

R. eolit (kamen što je djelovanjem prirodnih činilaca postao sličan oruđu izrađenom ljudskom rukom).

B. R. Guenon. S.F.S.S, str. 187-191; P. Saintyves (E. Nourry), Corpus de folklore prihistorique, sv. II. 1934, str. 7-296, izd. Nourry.

KAMEN MUDROSTI

U klasičnoj alkemiji (od XII. st), Kamenom mudrosti nazivaše crveni prah što služi za pripravljanje:

a) na tjelesnom planu, praha transmutacije;

b) na duševnom planu, univerzalnog lijeka što daje zdravlje i dugovječnost (v. panaceja);

c) na spiritualnom planu, spasenja ili izbavljenja.

,,U više sam navrata uistinu vidio Kamen mudrosti, čak ga i dVžao u vlastitim rukama. Bio je u praškastom stanju, žućkaste boje, težak i svjetlucav poput samljevenog stakla... Jedno jedino zrnce tog praha transmutiralo je u izvrsno zlato 19 x 186 puta veću težinu živog srebra." (J. B. Van Helmont, oko 1616).

R. Kamen filozofa (rudača iz koje se izlučuju „Sumpor" i „Ži-va<).

V. alkemija, eliksir, magični predmeti, panaceja, transmutaci-ja.

B. J. Sadoul, U Grand Art de l'akhimie (1973), J'ai iu. A 329. 191 str. 1975.