| GODIŠNJICA TITOVE SMRTI U KUMROVEC PRIVUKLA DVJESTOTINJAK LJUDI, ZA DAN MLADOSTI OČEKUJE IH SE DESETAK TISUĆA |
| Nema drveta bez grana, ni čovjeka bez mana |
| Još od raspada Jugoslavije mnogi se trude osporiti ili barem umanjiti njegove vrijednosti, ali im to ne polazi za rukom, jer ne može se tako protiv najveće ličnosti 20. stoljeća, složili su se okupljeni na Brozovom »gruntu« Ivor FUKA, Davor KOVAČEVIĆ |
 Otvorilo se nebo i to je znak, potiho, trudeći se da nitko ne čuje njegovu praznovjernost, obraća se svojoj suputnici stariji gospodin, koji je sigurno pregazio osamdesetu. U teget odijelu, izvučenom iz ormara samo za ovu priliku, povremeno pogledava u nebo, a potom u nijemi špalir koji je dvjestotinjak okupljenih obilježavajući tridesetu godišnjicu smrti Josipa Broza Tita napravilo oko maršalovog grunta u rodnom mu Kumrovcu. Vrteći glavom u znak negodovanja, potom primjećuje kako se ove godine našlo premalo onih koji su odlučili iskazati svoje poštovanje prema vrhovnom zapovjedniku. I uistinu, dolaskom u Kumrovec, koji danas jedva da broji 400 žitelja, isprva nismo primijetili ništa što bi ukazivalo na to da se u tom mjestu tog dana obilježava godišnjica smrti najčuvenijeg državnika ovog dijela Europe. Prva osoba na koju nailazimo u selu na Sutli je izvjesni Zdravko Ovčar, mještanima poznatiji pod nadimkom Samuraj, neiscrpni izvor lokalnih problema. Naime, upravo Samuraj osoba je koja je prošle godine u samo tjedan dana dva puta srušila ogradu Muzeja Staro selo. Iako je ostao bez vozačke i platio kaznu od 10.000 kuna, taj dragovoljac Domovinskog rata, ne žali zbog tih izgreda. Inzistirajući da nam po svaku cijenu plati piće, odaje nam »strogo čuvanu« tajnu. – Znate, on mi je rekao da to napravim. Tito, znate. On nikada nije volio ograde, objašnjava nam, pomalo uvrijeđen jer uporno odbijamo poziv na piće. Za njega je dan sjećanja na najvećeg sina zagorskih brega, veliki događaj, a kada ga pomalo provokativno pitamo, tko zapravo zaslužuje titulu »najvećeg sina zagorskih brega«, Tito ili Franjo Tuđman, samo posprdno odmahuje rukom i kreće ka prvom šanku. Kasnije će fotoreporterima spremno pozirati proleterski pozdravljajući, sa šakom na sljepoočnici. Tek atmosfera pred gostionicom nasuprot Titove rodne kuće, ukazuje da se u Kumrovcu uistinu nešto zbiva. Među okupljenima najglasniji je veseli Stane Preskar, predsjednik slovenskog Združenja borcev za vrednote NOB-a. Došao je s nekoliko bližih suradnika iz Brežica i jedini je, pokazat će se, na obljetnicu Titove smrti u Kumrovec stigao s partizanskom kapom na glavi. Nakon što nalazimo kompromis po kojem će Preskar govoriti na »slovenščini«, a mi na »hrvaščini«, objašnjava nam kako golema većina Slovenaca i danas iznimno poštuje i cijeni druga Tita i ponose se što je Titova majka Slovenka. – Postoje neki koji su povezani s ovim, kako da korektno kažem, desnim političkim opcijama i koji se još od raspada Jugoslavije trude da ospore ili barem umanje njegove vrijednosti, ali to im ne polazi za rukom, jer ne može se tako protiv najveće ličnosti 20. stoljeća, pogotovo jer su Slovenci silno ponosni na 50 godina življenja u zajedničkoj državi, kaže Preskar, koji još uvijek ne može prežaliti što su gradske vlasti Brežica Titovu ulicu u tom gradu preimenovali u Cestu slobode. Nedaleko od slovenske delegacije nailazimo i na Antuna Matijanića iz Zaprešića, koji se već 20 godina na 4. svibanj pojavljuje u Kumrovcu. – Dolazio sam tu i kad nas se okupljalo samo desetak i dolazit ću do kad god budem mogao. A kada ne mognem sam dovozit će me unuci, odlučan je u svojoj namjeri stameni Antun. Drugi svjetski rat zatekao ga je kao petogodišnje dijete, a i majka i otac su mu sudionici NOB-a. – Ponosim se što su mi roditelji bili Titovi suborci, jer Tito je, bez pretjerivanja, legenda 20. stoljeća i zbog toga sam vrlo emotivno vezan za prezime Broz. Otkad ga nema, nama je loše i nemam se zbog čega sramiti Tita, najvećeg sina naših naroda i narodnosti, povišenim tonom govori nam, a u priču se sa strane uključuje i još jedan pripadnik stare garde. – On je znao upravljati. Uf! Probajte ga samo usporediti s nekim od ovih sadašnjih političara. Pogledajte danas snagu naše ekonomije, pa to je strašno, Tito se okreće u grobu. Za njegovog vremena skoro svi su imali poslove, riješeno stambeno pitanje i besplatno školstvo, započinje diskusiju, a odmah se priključuje i još jedan usputni kibic koji tvrdi kako se oko Tita stvorila fama i to zato jer i »oni s argumentima«, a i »oni bez njih« raspravljaju o njemu. Po njegovom, vrlo je teško cijelu stvar sagledati polazeći s današnjih vrijednosnih mjerila, već se u obzir treba uzeti tadašnja situacija. Razgovorljivi trojac ostavljamo u diskusiji i nekoliko metara dalje, ispod strehe Titove staje, zatičemo i »vlasnikovog« rođaka, Ivana Broza. Može li Tito napokon postati perspektiva kumrovečkog turizma, pitamo ga, a on kima glavom, neodlučan je li odgovor pozitivan ili negativan. Kako bi razradili strategiju razvoja turizma već za dva tjedna, nekoliko dana prije dana Mladosti, u Kumrovcu organiziraju okrugli stol. – Evo, već za Dan mladosti očekujemo preko deset tisuća posjetitelja. Organizirali smo neka događanja, a među ostalim bit će tu i koncert Zabranjenog pušenja, govori nam Broz, dok nam polako prilazi Jože Gačnik, koji je prevalio 85-u godinu života. I on će, kaže, svakako doći na Dan mladosti. Jedan je od rijetkih partizana koji su se tog poslijepodneva pojavili u Kumrovcu, jer vrijeme neumoljivo uzima njegove drugove. Još kao golobradi šesnaestogodišnjak kraj rodnog Novog Mesta priključio se partizanima i nedugo potom se učlanio u Savez komunističke omladine Jugoslavije , a većinu svog ratnog staža proveo je na području Gorskog Kotara, Kasnije je imao priliku upoznati doživotnog jugoslavenskog predsjednika i o njemu ima samo riječi hvale. – Kakav je to veliki državnik bio i strašan vojni strateg, također. To mu nitko ne može osporiti, tvrdi vitalni Gačnik, inače potpredsjednik Udruženja boraca NOB-a Slovenije. Kao najveći Titov uspjeh spremno navodi 1948. godinu kada se odupro Staljinovom diktatu i usprotivio rezoluciji Informbiroa. Vremena za pobrojavanje svih Titovih uspjeha nemamo, jer još je samo nekoliko minuta ostalo do trenutka kada je prije 30 godina objavljeno da je preminuo Josip Broz Tito. Trenutak prije nego li će vatrogasne sirene razbiti tišinu mirnog zagorskog sela, počela je kiša, a tijekom minute šutnje nekolicina prisutnih, koji nikada nisu prežalili idejnog tvorca Nesvrstanih, pustila je suzu. Minuta šutnje nije bila posvećena samo Josipu Brozu, već i svim njegovim stradalim suborcima, ali i palim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Nakon intonacije »Lijepe naše« uslijedio je red govorancije, a s govornice je među ostalim upućen ukor onima koji žele »stvarati novu paralelnu povijest«. Takvima je poručeno da povijest nije počela s njihovim rođenjem. Upitalo se i koji bi se to hrvatski političar danas odrekao nečega, da bi »nekom od 400.000 prijavljenih na burzi« bilo bolje. Tito se, kažu, znao odreći u korist običnog čovjeka. Okupljenima se obratila i predsjednica Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, Vesna Čulinović Konstantinović koja je hipotetski, gotovo proročanski, odgovorila na pitanje, koje su joj, kaže, delegacije cijelog dana postavljale, a to je što bi danas maršal poručio mladima. – Poručio bi da čuvaju mir i da budu tolerantni prema svima koji su različiti od njih i da paze da se održi jedinstvo naših naroda u Hrvatskoj. I zbog toga sam sretna jer vidim ljude iz Slovenije i svih krajeva Hrvatske koji su došli pokloniti se Titu, samo zato što nas je odveo u pobjedu nad fašizmom i donio slobodu, rekla je predsjednica SAB-a, napomenuvši kako je tragično da je 50 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata »druga mladost« morala dati svoje živote kako bi očuvala tu slobodu. Tita je nazvala »najvećim sinom naših naroda« i podsjetila kako u 17 svjetskih država postoje ulice s njegovim imenom, a u nekim državama dizani su i spomenici u njegovu čast. Da je riječ o državniku čiju je vrijednost prepoznao cijeli svijet argumentirala je tvrdnjom kako je 127 svjetskih državnika stiglo na njegov »posljednji put«. U tome će se složiti i dugogodišnji predsjednik SAB-a Ivan Fumić, koji će nam energično iznijeti svoj odgovor na »vječno pitanje« je li Tito zločinac. – On je jedino zločinac za Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija i sve one koji i danas žale za tom dvojicom, a žive u Hrvatskoj. Neki su bili zločinci, a danas bi da budu uzorni domoljubi, bez obzira što su se borili za tuđe, nehrvatske interese. Gdje bi one ustaše u Zadru danas živjele da ih Tito nije oslobodio od Talijana, pita se Fumić pa nastavlja o tome kako je nedopustivo da se u Hrvatskoj već godinama prekraja povijest, figurativno uperivši prstom prema nekim povjesničarima s instituta Ivo Pilar koji, »nastoje cijelu narodnooslobodilačku borbu prikazati kao zločinačku«, a mišljenja je da im se pridružio i jedan dio katoličkog klera. – Svi oni govore o Bleiburgu, ali ne spominju da su ustaške vlasti imale 82 koncentracijska logora. Nažalost, Bleiburg se dogodio, a ja smatram da se tim ljudima trebalo suditi, no do toga nije došlo. Kao što nema drveta bez grana, tako nema ni čovjeka bez mana, narodnom poslovicom zaključio je Fumić dok su iza njegovih leđa brojne delegacije iz cijele Hrvatske polagale vijence pred slavnu Augustinčićevu skulpturu. Sat vremena kasnije Kumrovec je opet bio pust i osim vijenaca ništa nije ukazivalo na to da se na tom mjestu tog dana obilježava godišnjica smrti najčuvenijeg državnika ovog dijela Europe. |
Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/
lp, boro
bglavac
irida
edin.kecanovic
