Jod – vratite univerzalni hranjivi lijek

Autori: Barbara Arbanas-Kovačević i Denis Pellegrini

Medicinski udžbenici sadrže nekoliko važnih komada pogrešnih informacija o bitnom elementu jodu što je uzrok većoj ljudskoj patnji i smrti nego što su to bila oba svjetska rata u kombinaciji. – Dr. Guy Abraham

Trenutna situacija u kojoj se nalazimo na samom početku 21. stoljeća od nas zahtjeva da ponovno izgradimo medicinu i to ne samo glavnu, alopatsku nego sve grane i alternative. Tek se razvija svjesnost oko zaključka da većina ljudi današnjice pati od kroničnog trovanja. Nije riječ samo o činjenici da je plima otrovnih kemikalija sve veća i da se one akumuliraju u našim stanicama i krvnim tokovima uzrokujući psihičku, mentalnu i emocionalnu pustoš, nego je riječ također i o maloj kapljici u kvaliteti i kvantiteti ključnih hranjivih sastojaka koje konzumiramo. Jod je savršen primjer; ono čega ne želite da vam nedostaje u današnjem svijetu jest jod.

Jod je otkriven u svakom organu i tkivu u tijelu.

Možemo raspravljati o njegovoj optimalnoj dozi, ali brzo bismo se složili da je jod apsolutno neophodan za zdravlje štitne žlijezde kao i jajnike, dojke i prostatu. Osim povećanog rizika za rak dojke kod žena kojima manjka joda, postoji uvjerljiv dokaz da manjak joda povećava rizik od raka štitne žlijezde. Ovo je samo nekoliko razloga zbog kojih biste se trebali zainteresirati za jod. U vremenu sve većeg izlaganja otrovima svima nam je potrebno više, a ne manje joda jer on ima vrlo specifične zaštitne učinke protiv nekoliko uobičajenih otrova kao što su flor i bromid, a u manjoj mjeri pomaže pri eliminaciji olova i žive iz tijela.

Nekoliko je studija pokazalo vezu između niske razine joda i fibrocistične bolesti dojki (FDB), kako kod žena tako i kod laboratorijskih životinja.

Dr. David Derry je rekao:“Lugolova otopina je otopina joda u vodi kojeg medicinska profesija koristi već 200 godina. Jedna kap (6,5 mg po kapljici) Lugolove otopine dnevno u vodi, narančinom soku ili mlijeku će postupno eliminirati prvu fazu razvoja raka odnosno fibrocistične bolesti grudi tako da se ne mogu pokrenuti novi rakovi. To će također ubiti abnormalne stanice koje plutaju u tijelu na mjestima udaljenim od prvobitnog raka. Naravno, čini se da taj pristup djeluje i kod raka prostate jer je on u mnogim pogledima sličan raku dojke. To će doista pomoći kod većine karcinoma. Također su povećane doze joda potrebne kod upalnog raka dojke. Znamo i da su velike intravenozne doze bezopasne što navodi na pitanje kakav bi to učinak imalo na rast raka.“

Nedostatak joda rezultira zarobljavanjem od strane štitne žlijezde pa su sve osobe kojima nedostaje joda podložnije raku štitne žlijezde uzrokovanog radijacijom.

Jod igra ključnu ulogu u eliminacijskom sustavu tijela pokretanjem apoptoze, ili onoga što se naziva programirana smrt stanice, što je važno jer je taj proces ključan za rast i razvoj i uništavanje stanica koje predstavljaju opasnost integritetu organizma kao što su kancerogene stanice i stanice zaražene virusima.

Žene koje imaju gušu (vidljivo nekancerogeno povećanje štitne žlijezde) zbog manjka joda imaju tri puta veću šansu za dobivanje raka dojke. Povećan unos joda se povezuje sa manjom učestalošću raka dojke dok je smanjeni unos povezan s rakom dojke. – Dr. Donald Miller Jr.

Jod se nekada smatrao mnogo važnijim toliko da se do prije dvadeset godina rutinski dodavao kao nadopuna kruhu. Jod se u malim količinama nalazi u nekom solima, ali zdravstveni djelatnici ne uzimaju u obzir da jod isparava dok se nalazi na kuhinjskom stolu.

Šezdeset milijuna Japanaca u prosjeku dnevno konzumira 13,8 mg elementa joda i oni su jedna od najzdravijih nacija u odnosu na opće zdravlje i statistike o raku.

Antiseptička svojstva joda se koriste za sterilizaciju svake površine i materijala u bolnicama. Jod je izvrstan mikrobicid sa širokim rasponom djelovanja što uključuje sve važne mikroorganizme vezane uz zdravlje kao što su probavne bakterije, probavni virusi, bakterijski virusi, gljivice i ciste protozoe.

Minimalan broj molekula joda potreban za uništavanje jedne bakterije varira ovisno o vrsti. Izračunato je da je za H. influenzae potrebno 15 000 molekula joda po stanici. Kada se bakterije tretiraju jodom, anorgansko upijanje fosfata i konzumacija kisika kod stanice odmah prestaje.

Iako jod ubija sve stanične organizme kao što su ovi, on nikada nije istražen od strane modernih liječnika za borbu protiv unutarnjih infekcija što je, naravno, velika greška. Dr. Derry kaže da je jod učinkovit „za standardne patogene kao što je staphylococcus, ali jod također djeluje u širem rasponu; ima manje nuspojave i ne razvija bakterijsku otpornost.“ Neki su liječnici izvijestili da je on odličan za liječenje mononukleoze.

Jod je najbolji antibiotik, antivirusno i antiseptičko sredstvo svih vremena. – Dr. David Derry Jod nije bio dostupan mikroorganizmima na početku evolucije sve dok se morska trava nije koncentrirala te je tek tada postao dio viših životnih oblika. Jod je smrtni neprijatelj jednostaničnih organizama jer ih ubija kombinacijom aminokiseline tirozina ili histidina. Sve stanice koje imaju tirozin na vanjskim staničnim membranama ubija jednostavna kemijska reakcija s jodom koja denaturira proteine. Priroda i evolucija su nam dali važan mehanizam za kontrolu patogenih životnih oblika i mi bismo ga trebali koristiti i vjerovati da će nas zaštititi na načine na koje to antibiotici ne mogu. Element jod je potencijalni germicid sa širokim spektrom djelovanja i male toksičnosti za tkiva. Jake otopine joda (Lugolova otopina) sadrže 5% joda i 10% kalijevog joda (KI) u vodenoj otopini.

Prema trenutnoj statistici Svjetske zdravstvene organizacije, više od tri milijarde ljudi u svijetu živi u zemljama gdje vlada nedostatak joda i poznato je da nedostatak selena, vitamina A i željeza mogu pogoršati učinke nedostatka joda. Uz magnezij i selen, jod je jedan od minerala kojeg najviše nedostaje u našem tijelu.

Jod je ključan u sintezi hormona štitne žlijezde, ali enzimi koji ovise o selenu su također potrebni za pretvaranje tirozina (T4) u biološki aktivan hormon štitne žlijezde, trijodtironin (T3). Selen je osnovni mineral odgovoran za pretvorbu T4 i T3 u jetri.

Selen je apsolutno ključan u vremenu toksičnosti žive jer je to savršeni protuotrov kod izlaganja živi. Diljem svijeta doslovce kiši živa, osobito na sjevernoj polutci.

I, naravno, uz zubare koji truju svijet sa svojim amalgamskim plombama i uz liječnike sa svojim cjepivima punim žive, selen nam je mnogo važniji nego što možemo zamisliti.

Potrebno je zapamtiti da živa uklanja selen iz tijela jer se pohranjeni selen brzo troši zbog svoje velike sklonosti živi.

Simptomi nedostatka joda uključuju grčeve u mišićima, hladne ruke i stopala, sklonost debljanju, lošu memoriju, zatvor, depresiju, edem, mijalgiju, slabost, suhu kožu i lomljive nokte. Njegovi izvori uključuju većinu morske hrane (oceanska riba, ali ne svježa riba, školjkaše, osobito kamenice), nerafiniranu morsku sol, kelp i ostale alge, te riblju juhu, maslac, ananas, artičoke, šparoge, tamnozeleno povrće i jaja. Određeno povrće, kao što su kupus i špinat, može blokirati apsorpciju joda kada se jedu sirovi ili nefermentirani. Jedenje ribe vam neće pružiti joda u miligramskim količinama. Kako biste dobili 13,8 mg joda, morali biste pojesti oko 9 kg ribe dnevno.

Jod je potreban u mikrogramskim količinama za štitnu žlijezdu, i miligramskim količinama za dojke i ostala tkiva, a može se koristiti kao lijek mjereno u gramima. – Dr. David Miller

Jod je siguran baš kao i magnezij klorid uz praćenje njegovog korištenja u medicini već 180 godina. Objavljeni podaci potvrđuju njegovu sigurnost kada se koristi kod plućnih bolesnika u količinama koje premašuju preporučenu dnevnu dozu. Kada pacijenti uzimaju 12,5 – 50 mg joda dnevno, čini se da tijelo postaje osjetljivije na hormone štitne žlijezde. Optimalan unos joda u količinama dva puta većima od količina potrebnih za kontrolu gušavosti mogu zahtijevati jodizaciju hormonskih receptora.

Jod vam pomaže ispravno iskoristiti proteine. Svi pacijenti koji imaju manjak joda imat će i nedovoljno proteina. – Dr. Bryce Vickery

Jod je ključan sastojak u sintezi hormona štitne žlijezde.

Kod nedostatka joda bit će poremećena sinteza proteina.

Hormoni štitne žlijezde imaju dva glavna učinka na tijelo:

povećavaju sintezu proteina u doslovce svakom tkivu u tijelu i povećavaju konzumiranje kisika. Štitnjači je potreban jod za sintezu T4 i T3 hormona koji reguliraju metabolizam, upravljaju rastom i razvojem. Hormoni štitne žlijezde su ključni za život jer reguliraju ključne biokemijske reakcije, osobito sintezu proteina i aktivnosti enzima ciljajući organe kao što su mozak u razvoju, mišići, srce, hipofiza i bubrezi, te je stoga jod kritično važan za razvoj fetusa.

Oštećeni prijenos joda se može djelomično ispraviti upravljanjem poprilično visokim dozama askorbinske kiseline ili vitamina C.

Hormoni štitne žlijezde se sintetiziraju u folikularnim stanicama štitnjače, a oni reguliraju mitohondrijsku proteinsku sintezu. Unos joda je kritično sredstvo u borbi protiv nuspojava lijekova za štitnu žlijezdu. Dugoročno korištenje tih lijekova je povezano s propadanjem nivoa joda u štitnjači i tkivu kao i s povećanom stopom raka. Svi pacijenti koji boluju od štitnjače bi trebali primati terapiju jodom.

Jod je moćan osnovni hranjivi sastojak koji ima široka ljekovita svojstva i do prije 100 godina većina ga je liječnika koristila kao univerzalno sredstvo. Od 1900. god. do 60-ih godina prošlog stoljeća skoro svaki liječnik je koristio jod u praksi za liječenje povećanog i smanjenog rada štitnjače kao i kod mnogih ostalih stanja, a sve uz izvrsne rezultate. U stvari, jod je bio smatran panacejom (lijekom za sve) kod svih bolesti.

Nobelov laureat dr. Albert Szent Györgi, liječnik koji je otkrio vitamin C je napisao:

„Kada sam bio student medicine, jod se u obliku kalijevog joda koristio kao univerzalni lijek. Nitko nije znao što on čini, ali činio je nešto i radio je nešto vrlo dobro.“ Danas nam je poznato što jod čini i koliko može pomoći ljudima, ali moderna alopatska medicina spava i pušta ljude da pate i umiru zbog njegovog nedostatka.

Jod je čuvar integriteta mliječne žlijezde.

„Ciste na dojkama, jajnicima i koži – jod se koristi kao dodatak pri rješavanju skoro svih vrsti cista na dojkama. On također ima nevjerojatan iscjeljujući učinak na cistama jajnika,“ kaže dr. Robert Rowen. Iako malo ljudi to zna, natečeni jajnici su analogni gušavosti, kada štitna žlijezda natekne kao odgovor na nedostatak joda. Gušavost često rezultira hormonalnim disbalansom što dovodi do hipotireoze. U slučaju policističnih jajnika (PCOS), izgladnjivanje jajnika uzrokuje stvaranje ciste, oteklinu i s vremenom nemogućnost kontroliranja sinteze hormona što dovodi do neravnoteže i neplodnosti. Kada su Rusi istraživali bolest fibrocističnih dojki također su otkrili da što je veći nedostatak joda, veći je broj cisti u jajnicima. Poznato je još od 1928. god. da je koncentracija joda u jajnicima veća nego u bilo kojem drugom organu, osim u štitnoj žlijezdi. Dr. Browstein je u svojem istraživanju otkrio da, kod povećanja doza joda, ciste na jajnicima postaju manje i počinju nestajati. Također je otkrio da je libido u muškaraca i žena povećan.

Potrebno je 20 – 40 puta više joda kako bi se kontrolirao rak dojke i fibrocistična bolest nego što je to potrebno da se spriječi gušavost.

Jod ima i mnoge neendokrilne biološke učinke, uključujući ulogu koju igra u fiziologiji upalnih procesa. Jod povećava pokretljivost granulocita i dovodi ih do upalnih područja te poboljšava fagocitozu bakterija i sposobnost granulocita da ubiju bakterije.

Dr. Robert Rowen iznosi da jod reducira aktivnost lipoproteina. Kada je povišen, ovaj protein može dovesti do pretjeranog zgrušavanja krvi i krvožilnih bolesti. On također naglašava da su velike količine joda pronađene u mozgu (uključujući dijelove mozga povezanih s Parkinsovom bolesti) i cilijarnog tijela u oku, koji je mogući uzročnik glaukoma.

Izvršeno je istraživanje nad 42 pacijenta sa kardiovaskularnim bolestima koji su bili podijeljeni u pet podgrupa na temelju prisutnosti hipertenzije, kongistivnog zatajenja srca, kardiomiopatije, koronarne disfunkcije i aritmije. Kada su testirane koncentracije urina, najmanja koncentracija joda je otkrivena kod podgrupa s aritmijom i kongestivnim zatajenjem srca. Povećani udio hormona hipofize, tireotropina (TSH),  je otkriven kod tri pacijenta a povećanje u metabolizmu lipida (kolesterol, trigliceridi) je bila poveznica kod svih podgrupa osim one s aritmijom. Istraživači su zaključili da dodavanje joda može spriječiti pogoršavajući učinak na kardiovaskularne bolesti zbog nedostatka joda.

Preporučena dnevna doza (RDA) joda nije dovoljna da naše štitne žlijezde sačuva od širenja na jednak način na koji je RDA vitamina C danas jedva dovoljna da spriječi dobivanje skorbuta, ali nije dovoljna da spriječi sindrome kardiovaskularne bolesti koji prethode skorbutu.

„Mi smo osamdesetrogodišnju ženu na šest mjeseci stavili na terapiju od 50 mg joda dnevno. Iskusila je nevjerojatno povećanje energije, izdržljivosti, blagostanja i memorije. Nakon šest mjeseci njezina se koža oljuštila i zamijenjena je novom kožom koja izgleda mlađe. Ona je bila zapanjena i zadivljena svojim novim izgledom. Prema našem iskustvu, starije žene (osobito iznad 65 godina) su primijetile ogromnu fizičku i mentalnu razliku,“ napisao je dr. Guy Abraham, endokrinolog koji danas pruža podršku vraćanju korištenja joda kao osnovnog, sigurnog i učinkovitog lijeka.

Većina liječnika i kirurga promatra jod iz uže perspektive i to je jedna od najvećih tragedija alopatske medicine. Većina liječnika su prikriveni kemijski teroristi jer ignoriraju nakupljanje otrova koji se dešava kod opće populacije i nemaju nikakvu namjeru da ih informiraju što mogu učiniti u vezi s time. Savršen primjer je živa. Ona je otrovna bez obzira na način na koji dolazi u naša tijela, ali liječnici i zubari još uvijek inzistiraju na njezinu korištenju. Ti isti liječnici čak ne shvaćaju osnovne lijekove koji se već koriste kao što su jod, magnezij klorid i natrij bikarbonat, tvari koje u hitnim službama spašavaju ljudske živote svakog dana.

Za većinu liječnika, jod je antiseptik koji dezinficira pitku vodu i sprječava infekciju kirurških rana, a štitnjača ga treba kako bi stvorila hormone i to je sve. Ali dr.

George Flechas se na to nadovezuje da je većini njegovih pacijenata, koji boluju od dijabetesa, potrebno smanjivanje doze inzulina i lijekova za dijabetes nakon podmirivanja nedostatka joda, a i ostali su primijetili istu stvar. Nešto nam visi pred očima; medicinska misterija koja će prosvijetliti naše neznanje o važnosti minerala za život. Opći i medicinski znanstvenici mogu objasniti zbog čega dopuna joda koristi dijabetičarima i ostalima, ali hoće li alopatski liječnici poslušati? Ne računajte na to.

Jod koristi svaki hormonski receptor u tijelu. Izostanak joda uzrokuje hormonalnu disfunkciju koja se može vidjeti kod praktički svakog hormona unutar tijela. – dr. George Flechas

Zbog čega mnogi ljudi koji uzimaju jod izvještavaju o općem blagostanju, povećanoj energiji i boljoj funkciji mozga? Toplije im je u hladnom okruženju, potrebno im je manje sna, poboljšava se ten i imaju bolju probavu. Najočitiji odgovor jest da je jod mineral u tragovima koji se koristi za sintezu hormona i da je to mineral koji je vrlo važan za hormonalnu funkciju na mjestima hormonskih receptora.

T3 i T4 stimuliraju i održavaju normalni srčani ritam, krvni tlak i tjelesnu temperaturu. „Unatoč općoj medicinskoj ovisnosti o specijalnim hormonskim testovima, čini se da je temperatura tijela točnija pri određivanju funkcije štitnjače.

Tijekom posljednjih desetljeća primijetio sam da 90% osoba ima temperaturu ISPOD normalne. Oralna temperatura prije ustajanja ujutro bi trebala iznositi 36,4 °C ili više. Poslijepodnevna temperatura bi trebala biti 37 °C. Temperatura je najjednostavnije mjerenje bazalnog metabolizma, ključne funkcije štitne žlijezde,“ kaže dr. Norman Shealy koji sugerira dozu joda od 1500 mikrograma dnevno tijekom 4 – 6 tjedana. Ako bazalna temperatura dođe do normalne, dozu joda treba smanjiti na 600 mikrograma dnevno.

Povećanje metabolizma povećava potrebu za jodom. Ako osoba ne dobiva dovoljno joda, a koristi lijekove za štitnjaču, oni će postati nedovoljni.

Lijevo: normalna veličina i oblik štitne žlijezde;

Desno: nastanak gušavosti, povećanje štitne žlijezde

„U posljednje dvije godine napravili smo studiju nad dvanaest dijabetičara i u šest slučajeva smo uspjeli odviknuti pacijente od svih lijekova za dijabetes. Raspon dnevnog unosa joda je iznosio od 50 – 100 miligrama dnevno. Svi dijabetičari su uspjeli smanjiti ukupnu količinu lijekova potrebnih za kontrolu dijabetesa,“ rekao je dr. Flechas

Nedostatak joda u koži se manifestira kao vrlo suha koža koja se ne znoji kada osobi postane vruće. – dr. Jorge D. Flechas

Svi se slažu da nedostatak joda u prehrani uzrokuje spektar poremećaja koji uključuje (poredano po ozbiljnosti) gušavost, hipotireozu, mentalnu retardaciju i kretenizam (ozbiljna mentalna retardacija koju slijede fizičke deformacije). Osobe kojima nedostaje joda pate od fizičkih, neuroloških, mentalnih, imunoloških i reproduktivnih bolesti. Jod je važan za ispravno funkcioniranje nervnog sustava, a dr. S. Cunnane predlaže da je „jod osnovni hranjivi sastojak ljudskog mozga u njegovoj evoluciji“.

Nedostatak joda je glavni uzrok lošeg funkcioniranja intelekta. „Jod je kod novorođenčadi odgovoran za razvoj njihovog IQ – a. Nedavna istraživanja pokazuju da bi nedostatak joda mogao biti izvor poremećaja nedostatka pažnje kod djece,“ slaže se dr. Flechas. Kakvu točno pomoć jod može pružiti neurološki oštećenoj djeci još nije istraženo, ali jod i magnezij bi trebale biti jedne od prvih stvari za kojima će roditelji posegnuti.

Čini se da nedostatak joda uzrokuje veću štetu kod embrija u razvoju i da u stvari nedostatak joda kod trudnica uzrokuje pobačaje i mrtvorođenu djecu. Kretenizam nije jedini koji ugrožava novorođenče nego je ovdje riječ i o samom preživljavanju.

Prikladna doza joda može pružiti zaštitu od infekcije i štete uzrokovane cjepivima.

Nedostatak magnezija i joda uzrokuju autoimunološki tioriditis, a ne višak joda.

Nedostatak joda predstavlja važan dodatni reproduktivni rizik uključujući vidljivu hipotireozu i neplodnost. Hipotireoza uzrokuje anovulaciju, neplodnost i gestacijsku hipertenziju (povišen krvni tlak). Tkivo koje sadrži prikladnu količinu joda pomaže estrogenu i navodi ga na mjesta koja podupiru ispravno funkcioniranje ženskih seksualnih hormona. Jod utječe na stvaranje testosterona.

Kod žena to podupire zdrav seksualni nagon, a kod muškaraca je testosteron vitalan za funkcioniranje.

Jod je moj izbor lijeka. Koristim ga za sve. Podignuo sam djecu i moje unuke na jodu. Mojem sinu je trebalo ukloniti krajnike, a ja sam ih odlučio mazati jodom.

Nikada više nije imao problema sa grlom. Uzeo bih bočicu sa sprejem, ulio nešto joda u nju i poprskao njegove krajnike. Kao što možda znate, jod se brzo suši, pa on nije progutao ništa od toga. Počelo je djelovati 24 sata nakon prskanja grla.

Jodiranje je vrlo učinkovita metoda za pročišćavanje vode. Njegov učinak ovisi o koncentraciji joda, temperaturi vode i trajanju kontakta. Na primjer, koncentracija od 8 mg po litri na 20 °C će uništiti sve patogene kroz 10 min. Manja koncentracija i niža temperatura vode zahtijevaju duže trajanje djelovanja. Tijekom drugog svjetskog rata izumljene su tablete joda za dezinfekciju manje količine vode za hitne slučajeve ili privremenu uporabu. Nekoliko kapi tinkture joda ili tablete joda su popularne kod kampera i vojske za dezinfekciju vode.

Kada se uzimanje joda kombinira s ostalim mineralima, mogu se očekivati snažne i pozitivne promjene u staničnoj fiziologiji. Jod s magnezijem će riješiti teške, tvrdoglave probleme koji se odupiru ostalim tretmanima. „Ortomolekularna medicina“ dr. Linusa Paulinga, koja se odnosi na koncept stvaranja optimalnog molekularnog okruženja u tijelu, je trebala postati kamen temeljac medicine, ali je zamijenjena sistemom koji masovno uništava ljudske živote i zdravlje farmaceutskim otrovima. Alopati žive u iluziji da doza čini otrov što znači da oni uvijek pretpostavljaju da se u njihovim lijekovima nalazi premalo otrova da bi on mogao naškoditi.

Nedostatak joda i/ili selena može izmijeniti distribuciju i homeostazu ostalih minerala.

Pokretanje naših tijela bez potrebnih minerala je poput vožnje automobila bez ulja. Naše mašine staničnog života se počinju iskorištavati sve brže zbog svih nečistoća u našoj hrani, zraku, vodi i medicinskim i dentalnim lijekovima i tvarima.

Minerali su snažni lijekovi upravo iz razloga jer se izravno dotiču i utječu na vitalnu fiziologiju tijela.

Netko bi mogao pomisliti da je riječ o zavjeri zbog koje nam nedostaje joda jer je kod njegovog nedostatka naša volja za otporom umanjena, naš vidljiv intelekt, energija i vitalnost su smanjeni, a mi smo osjetljiviji na loš rad štitnjače, endokrinu/hormonalnu neravnotežu, rak dojke, jajnika i prostate. Mnogi dobri liječnici se pitaju zbog čega su preporučene dnevne doze joda tako niske i zašto bi mnogi dosadašnji izvori joda bili smanjeni i uklonjeni i zamijenjeni sa stvarima kao što su bromidi i floridi koji iscrpljuju jod i ne nude vrijednu kompenzaciju kao adomjestak?

„Nije li čudno da vlada dijeli jod za zaštitu protiv radioaktivnog joda koji je rezultat nuklearnih nesreća dok medicinski šarlatani istovaruju istu vrstu radioaktivnog joda u pacijente koji imaju problema sa štitnjačom dok glupavo pokušavaju „izliječiti bolest štitnjače“ uzrokovanu nedostatkom joda u njegovom prirodnom obliku u kakvom dolazi iz prirode? Prirodni jod štiti našu štitnu žlijezdu od upijanja biološki destruktivnog, radioaktivnog joda dok medicinski vračevi koriste sličan radioaktivni jod kako bi uništili naše štitne žlijezde? Zbog čega su liječnici prestali koristiti Lugolovu otopinu, siguran lijek za bolest štitnjače? Zbog čega su medicinski nadriliječnici uveli lijekove za štitnjaču i gušavost kako bi ubili štitnu žlijezdu kada se jod toliko dugo vremena uspješno koristio?“

Ortojodni nadomjestak koristi dopunu elementa joda sve dok štitna žlijezda i ostala mjesta u tijelu, koja su osjetljiva na jod, ne dostignu dostatnost joda. U stvarnosti nema razloga za strahom od joda ukoliko mu se pristupa s razlogom i uz maleni oprez jer će on stimulirati detoksifikacijski proces teških metala, osobito halogena.

Svi liječnici su jod koristili još prije 100 godina, a najbolji od njih ga još uvijek koriste i danas.

Svakih sedamnaest minuta svaka kap krvi u našem tijelu prolazi kroz našu štitnjaču, i ako ona sadrži dovoljnu količinu joda, bakterije i virusi koji nastaju u krvi će biti ubijeni dok krv prolazi kroz štitnjaču.

Gušavost, povećanje štitne žlijezde Tek počinjemo ponovo otkrivati nevjerojatna ljekovita svojstva joda i, iako to možda nije panaceja kako se nekada tvrdilo da jest kada se koristi sam, ali u kombinaciji sa magnezij kloridom, alfa lipoičnom kiselinom, i kod posebnih slučajeva raka, s natrij bikarbonatom, otkrit ćemo nešto zaista nevjerojatno. Zasićena otopina kalijevog jodida se koristi kao hitni tretman za hipertireozu jer visoke količine joda privremeno potiskuju izlučivanje hormona štitnjače iz hormonalne žlijezde. Glavni razlozi smanjenog rada štitnjače su Candida, živa i flor. Sve do sedamdesetih, liječnici su prepisivali flor kao lijek za smanjivanje rada štitnjače pacijentima koji boluju od preaktivnog rada štitnjače.

Neki simptomi smanjenog rada štitne žlijezde uključuju umor, pothranjenost, debljinu, zatvor, nejasno razmišljanje, nizak krvni tlak, zadržavanje tekućine, depresiju i spore reflekse. Kod korištenja visokih doza dodatka joda potražite znakove pojačanog rada štitne žlijezde. Oni uključuju anksioznost, nesanicu, mršavljenje, dijareju, visoki puls, visoki krvni tlak, osjetljive ili izbočene oči i probleme s vidom.

Nadomjestak joda ima tendenciju normaliziranja hiperaktivne štitnjače, uključujući autoimune bolesti i rak štitne žlijezde. Međutim, ako je veličina štitnjače povećana kao kod gušavosti, onda će dodatni jod uzrokovati pretjeranu stimulaciju. Kako bi se normalizirala veličina štitnjače i njezino funkcioniranje, doza joda bi se trebala povećavati vrlo polako, a zatim privremeno smanjiti kada se pojavi pretjerana stimulacija, te nakon nekog vremena ponovo povećati. Drugi problem jest taj da jod stimulira srce, pa ako uzimate lijekove za štitnjaču ili drugi lijek za stimulaciju kao dodatak, onda bi to bilo previše poticajno i moglo bi se pojaviti lupanje srca. U tom je slučaju potrebno smanjiti neke od tih stimulansa koliko je dovoljno da se ispravi taj problem.

Najbolja dobrobit od uzimanja joda proizlazi iz njegove učinkovitosti kod ubijanja Candide i ostalih gljivica i mikroba. To bi vjerojatno mogao biti razlog njegove učinkovitosti kod raka dojke i fibrocističnih bolesti dojki jajnika i maternice.

Najuobičajenije korištenje joda kao antimikrobne tvari jest 4 x 6 – 8 kapi ili 3 x 10 kapi Lugolove otopine tijekom tri tjedna. FDA je nedavno zabranila prodaju više od 30 mililitara Lugolove otopine, ali se još uvijek mogu nabaviti Iodoral (tablete joda) i 2% otopina joda, što zahtjeva 5 puta više kapi nego što je navedeno za Lugolovu otopinu. Pritom je potrebno koristiti otopinu joda u vodi, a ne jod u alkoholu koji može uzrokovati reakciju. TGA u Australiji više ne dozvoljava Lugolovu i slične otopine joda da se koriste kao lijekovi. Nedostatak joda se nedavno pojavio kao veliki problem u toj zemlji.

Izvješteno je da barem 50% trudnica u Australiji ne uzima dovoljno joda. Nekoliko je istraživanja također otkrilo nedostatak joda kod školske djece i odraslih u Tazmaniji, Novom Južnom Walesu i Viktoriji.

Korištenje jodiranih soli kod kuće je jedan od najlakših načina pojačavanja unosa joda. Važno je napomenuti da je obična kuhinjska sol slab izvor joda. Ljudi koji ne jedu morsku hranu, životinjske proizvode ili jodiranu sol imaju potrebu uzimati nadomjeske kako bi bili sigurni da je njihov unos adekvatan. Trudnice i dojilje bi trebale jesti mnogo hrane bogate jodom zbog povećane potrebe. Nekima su potrebni i dodatni nadomjesci. Međutim, trebali biste provjeriti kod vašeg liječnika prije uzimanja dodataka jer previše joda može biti otrovno i kod nekih ljudi može pokrenuti probleme s štitnjačom.

Jod je komponenta skoro svakog živog bića i biljke. Ne postoje standardne mjere joda u hrani jer njegove koncentracije variraju diljem svijeta. Općenito hrana iz mora sadrži najviše joda, slijedi ju životinjska hrana i zatim biljke. Od sve hrane, alge (poput kelpa) su najpoznatiji izvor prirodnog joda dok jaja i sirovi mliječni proizvodi također mogu biti dobar izvor.

Kelp Čile je vodeći proizvođač joda u svijetu. Jod je nusproizvod površinskih mineralnih naslaga koje se koriste za proizvodnju nitratnog gnojiva. Japan je drugi vodeći proizvođač. Morska voda sadrži 0,05 dijelova po milijunu joda ili otprilike 34 milijuna tona. Alge mogu izvući do 0,45% joda na suhoj osnovi. Iako nije ekonomična kao proizvodnja joda kao nusproizvoda plina, nitrata i nafte, industrija algi je predstavljala glavni izvor joda prije 1959. godine i ostajala je veliki izvor.

Prema podacima Svjetske trgovinske organizacije, nedostatak joda postoji u 54 zemlje. Ne postoji točan odgovor na to zbog čega se javlja nedostatak joda iako postoje dvije teorije: prvo, ljudi žive u dijelu svijeta gdje se u tlu i moru nalazi malo joda; drugo, ljudi jedu visoke količine prerađene hrane koja tijekom obrade gubi svoj sadržaj joda. Rafinirani šećer, na primjer, ne sadrži jod.

Potrebno je napomenuti da pretjeran unos joda može biti otrovan i štetan baš kao i njegov nedostatak. 1000 mikrograma joda dnevno uzrokuje iritacije kao što su pečenje u ustima i grlu, mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, čak i komu.

Možete mjeriti funkciju vaše štitne žlijezde provjerom temperature prije ustajanja ujutro. Mjerenje ispod jezika je pouzdanije od mjerenja ispod pazuha. Žene prije menopauze mjere u prvoj polovici ciklusa prije ovulacije, a najbolje je u prvom tjednu nakon početka novog ciklusa. Temperatura bi trebala iznositi 36,4 °C ili biti viša, u suprotnom je riječ o smanjenom radu štitnjače. Također se uvjerite da vam temperatura nije povišena kao reakcija na liječenje ili infekciju.

Rudnik soli obogaćene prirodnim jodom

Jod ima važnu i malo shvaćenu povijest. Ovaj relativno rijedak element je igrao ključnu ulogu pri formiranju naše planetarne atmosfere i u evoluciju života. Prije više od 2 milijarde godina nije bilo kisika u atmosferi sve dok nova vrsta bakterije (cijanobakterija – plavozelena alga) nije počela proizvoditi kisik kao nusproizvod fotosinteze.

Cijanobakterija je razvila sklonost prema jodu. Najvjerojatniji razlog tome jest da su ti organizmi koristili jod kao antioksidant kako bi se zaštitili protiv slobodnih radikala koje stvara kisik. Proučavanjem kelpa, istraživači su pokazali kako to jod radi i otkrili su da će kelp apsorbirati veće količine joda kada se stavi pod oksidacijski stres. Ostali istraživači su pokazali da jod povećava antioksidirajući status ljudskog seruma slično vitaminu C .

Jod ima i ostale funkcije van štitne žlijezde koje zahtijevaju još istraživanja.

On uklanja otrovne kemikalije (florid, bromid, aluminij, živu) i biološke otrove, potiskuje autoimunitet, jača T-stanice adaptivnog imunološkog sustava, te štiti od abnormalnog rasta bakterija u želucu. Dr. Guy Abraham, bivši profesor za porodništvo i ginekologiju na UCLA sveučilištu, je 1997. god. pokrenuo nešto što je on nazvao „projekt jod“. Hipoteza tog projekta je bila da je potrebna razina joda u tijelu 12,5 miligrama dnevno, što je količina slična onoj koju konzumiraju Japanci.

Uobičajeni stav jest da tijelo sadrži 25 – 50 miligrama joda od čega se 70 – 80% nalazi u štitnoj žlijezdi. Dr. Abraham je zaključio da dostatnost u cijelom tijelu postoji kada osoba izluči 90% unesenog joda. On je izumio test unosa joda gdje se uzima 50 miligrama i mjeri izlučena količina u urinu naredna 24 sata. Otkriva da velika većina ljudi zadržava znatnu količinu od 50 miligrama. Mnogim osobama je potrebno 50 miligrama dnevno prije nego što izluče 90% toga. Njegova studija pokazuje da, ukoliko se uzima dovoljna količina, tijelo će zadržati mnogo više joda nego što se prvobitno mislilo (1500 miligrama) uz samo 3% količine sadržane u štitnoj žlijezdi. Više od 4000 pacijenata u tom projektu su uzimali dnevne doze joda u rasponu od 12,5 – 50 miligrama, dok su oni sa dijabetesom uzimali do 100 miligrama dnevno. Ovi istraživači su otkrili da jod doista obrće fibrocističnu bolest, pacijenti dijabetičari su zahtijevali manje inzulina, pacijenti koji boluju od hipotireoze manje lijekova, simptomi fibromialgije nestaju, a pacijenti koji boluju od migrena su ih prestali dobivati.

Osobe koje prirodno ili zbog operativnog zahvata nemaju štitnu žlijezdu, još uvijek potrebuju jod zbog ostatka tijela. On je neophodan za grudi i prostatu, a koriste ga i nadbubrežna žlijezda, parotidna žlijezda, sluznica crijeva, maternica, jajnici i mnogi ostali. To je neophodan hranjivi sastojak u održavanju zdravog staničnog života.

Gen P53 zahtjeva jod kako bi mogao funkcionirati. P53 je nazvan „čuvarom genetskog koda“ i odgovoran je za apoptozu oštećenih stanica.

Alergija na jod je vrlo rijetka. Mnogi pretpostavljaju da su alergični na jod kroz testiranje kontrastnom bojom. To nije alergija na jod, nego na boju koja se koristi pri testiranju. Mnogi liječnici vjeruju da osobe koje su alergične na školjke su često alergične i na jod, dok je u stvari riječ o reakciji na protein u školjki, a ne na jod.

Ukoliko imate reakciju kada uzimate dodatke joda nije riječ o „jodizmu“. Jod pokreće otrovne halogenide u krvni tok, pa ako su vaša jetra i bubrezi već puni otrovima, imat ćete reakciju. Reakcija imitira one simptome koji su slični „alergiji“ na jod.

1948. godine Sveučilište Berkley je objavilo istraživanje nazvano učinkom Wolff – Chaikoff. To je rezultiralo uklanjanjem joda iz nacionalne opskrbe hranom. Učinak Wolff – Chaikoff je definiran kao nemogućnost organskog vezivanja joda u štitnoj žlijezdi kroz povećani unos joda što rezultira prestankom sinteze hormona štitnjače. Laičkim jezikom, u određenom trenutku, kada štitnjača postane preplavljena jodom, to će nju ugasiti. Dr. Brownstein preporuča testiranje T3 i T4 uz procjenjivanje kliničkih simptoma kada se primijeti povećan TSH (hormon koji proizvodi štitnjača) kod dodavanja joda. TSH se može popeti do 75 unutar 6 mjeseci bez kliničkih simptoma. Štitna žlijezda radi svoj posao. TSH raste kako bi povećala tireoglobulin koji se veže uz višak joda u krvnom toku kako bi se stvorili T3 i T4 hormoni. Nakon učinka Wolff – Chaikoff i njegovog objavljivanja, medicinska je zajednica skočila na noge i počela tvrditi da će korištenje joda oštetiti vašu štitnu žlijezdu. Tako je započela jodofobija.

Bartofsky je 1970. godine procijenio učinak Lugolove otopine dajući po pet kapi (30 miligrama) joda 3 puta dnevno kod tireotoksičnih pacijenata. Slijedom tog protokola zaključeno je da rapidno pomanjkanje izlučivanja T4 pokrenuto jodom nije bio rezultat učinka Wolff – Chaikoff nego opadanja frakcijske stope T4.

Kao što liječnici naglašavaju, konzumacija joda u miligramima bi se trebala, naravno, kombinirati sa kompletnim nutricijskim programom koji uključuje adekvatne doze selena, magnezija i omega-3 masnih kiselina. U međuvremenu, možda bismo trebali imitirati Japance i značajno povećati unos joda, ako ne putem algi, onda kroz dvije kapi Lugolove otopine (ili jedne Iodoral tablete) na dan.

Brom i klor mogu biti zamijenjeni za većinu biocida, bojila i korištenja u tinti umjesto joda iako se obično smatraju manje poželjnima. Antibiotici i bor su također zamjena za jod kao biocidi. Ne postoji zamjena za jod kod nekih katalističkih, nutricionističkih, farmaceutskih i fotografskih svrha kao i kod neke hrane za životinje.

(KRAJ)

http://matrixworldhr.wordpress.com/