JEDAN MISTERIJ UČKE

Tijekom vremena kojeg sam provodio listajuću stara izdanja Novog lista znao sam naići na niz zanimljivosti i zanimljivih događaja iz našeg kraj, pa ću se ovom prilikom osvrnuti na nešto čemu je Novi list posvetio zadnju stranicu sad već davnog 10. srpnja 1969. godine i iskreno ne znam koji je epilog cijele priče. Taj članak je napisao Igor Violić, pri čemu su objavljene njegove dvije slike (i ne mogu sad sa sigurnošću reći koja je točna lokacija), a Ivan Vioić je došao na Učku, na poziv tadašnjeg upravitelja Hotela ''Učka'' Božidara Šegote (koji je tamo inače i živio).

Naime, po iskazu Božidara Šegote cca 10 dana prije objavljivanja članka su tijekom dana došla dvojica srednjovječnih muškaraca (njemački turisti), popili kavu i za desetak minuta otišli. Nakon nekih sat vremena je slučajno primjetio rupu nasred parkirališta, otpilike gdje su dotični nijemci parkirali svoje vozila i navodi da nikog drugog nije bilo, a nijemcima nije vidio registarske oznake. Pogledavši u istu rupu vidio je uski prolazak kroz kojega čovjek može proći (u što se je i sam novinar uvjerio), a prolaz je vodio do podzemne prostorije veličine 2 X 2 metra, koja je ljudskom rukom uređena. Božidar Šegota je po prići zvao i tadašnju miliciju u Opatiju, koja do objavljivanja članka nije bila došla na Učku vidjeti o čemu je riječ i eventualno poduzeti potrebne radnje.

U nastavku članka ispričana je priča, koja se je tada je kružila među mještanima Učke i okolice (za koju vjerovatno netko i zna), osobno ja sam samo nešto načuo ali…

Naime, u nekim tamo danima prije i za vrijeme 2. svjetskog rata je na Učki postojao jedna mali hotel, čiji je vlasnik bio - Antonio Adriani, nezakoniti sin Franje Josipa, koji je bio bogat, a za vrijeme rata je pomagao partizane. U prići stoji da je 1944. po sluškinji partizanima poslao jednu kravu, međutim to su tadašnji njemački vojnici pukim slučajem ili vidjeli ili sluškinju presreli, nakon čega su i Antonia Adriana i sluškinju streljali, a hotel zapalili (izgleda da je taj zapaljeni hotel bio na istom mjestu kao i već spomenuto parkiralište). Uz taj slučaj se vezao i podatak da je Antonio Adriani u hotelu imao zlata, srebra i umjetnina za koje se nikad nije saznalo gdje je završilo.
Samom pojavom te dvojice srednjovječnih njemačkih turista i pojavom rupe na parkiralištu, pojavila se teorija kako su dotični njemački turisti nekadašnji nacisti, koji su ovom prilikom došli po sakrivenu blago, ono što Antonia Adriana nikad nije pronađeno.

Sad ne znam koji je epilog cijele priče, a sama stvar pojeve te rupe na parkiralištu je ili stjecaj slučajnih okolnosti ili su sami nijemci nakon 25 godina došli po svoj plijen (a takvih je slučajeva bilo).

PS - Cijela priča malo visi u zraku, objavljena je u Novom listu i u pozadini svega postoji nešto



Objavio Zoran Mikulić Labud na facebook-u i proslijedio meni ovaj tekst.

--------------------

lp, borivoj

Metamorfoze Istre i Rijeke
https://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=93594