Autor fotografije: Thierry Riga 

JEDAN JEDINI OSMIJEH U CIJELOM ZIVOTU


Sve do posljednjeg dana koji je Mokugen prozivio na
ovom svijetu, nitko nikada nije vidio da se umije nasmijesiti. Kad mu se oglasi posljednje zvono, rece
svojim ucenicima:
- Svi vi ucite kod mene vec vise od deset godina.
Pokazite mi sada istinsko tumacenje zena. Tko se uspije najjasnije izraziti, postat ce mojim nasljednikom i dobiti moju odoru i moju zdjelu.
Svi se duboko zagledase u Mokugenovo lice, no nitko se
ne usudi progovoriti.
Naposljetku se Encho, ucenik koji uz ucitelja bijase
proveo dugo vremena, priblizi njegovoj postelji te gurne salicu s lijekom nekoliko centimetara naprijed.
To bijase njegov odgovor na ucinjenu zapovijed.
- To je sve sto si shvatio? - upita Mokugen.
Encho tad ispruzi ruku i vrati salicu na staro mjesto.
Prekrasan osmijeh ozari na to Mokugenovo lice.
- Ti, niktove jedan! - povice Enchu. - Radio si sa mnom deset godina i jos nikad nisi vidio citavo moje tijelo. Uzmi moju odoru i zdjelicu. Pripadaju ti.


/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

Za vas je priredio Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/